Bajka o ribaru i ribici poučna je priča za djecu u kojoj dobro pobjeđuje, a pohlepa je kažnjena. Starac nalazi zlatnu ribicu koja ispunjava želje njegove pohlepne žene.
Na pješčanom žalu odmah pored mora, u jednoj trošnoj kolibi od gline, živio je jedan stari ribar sa svojom ženom. Zajedno su već 33 godine živjeli u miru, skladu, ali i siromaštvu. Starac bi svaki dan išao na more loviti ribe, dok bi njegova žena ostala doma i prela pređu. Jednog dana starac je otišao na more, ali nakon što je izvukao svoju mrežu, vidio je da je u njoj samo mulj. Sljedećeg dana nije ulovio ništa osim morskih trava. Treći dan nije bio ništa sretnije ruke, jer nakon što je izvukao mrežu, u njoj je bila samo jedna jedina riba. Bila je to mala ribica, ali ne obična, već zlatne boje. Ta ribica bila je čarobna i znala je govoriti ljudskim jezikom.
Ribica je odmah zamolila ribara da joj poštedi život i pusti je u more. Ako to učini, ona će mu ispuniti želju. Što god zaželi, ona će mu dati na dar. Starac se od ovih riječi prepao! Ribar je bio već 33 godine i nikada još nije čuo da neka riba govori. Od čuda je pustio zlatnu ribicu u more i umiljato joj rekao da slobodno ode u sinje more, a njemu ne treba nikakav dar.
Čim se vratio svojoj kući, ribar je ženi ispričao čudnovatu zgodu. Rekao joj je kako je ulovio zlatnu ribicu koja ga je zamolila da je pusti u more, a za uzvrat mu je ponudila ostvarenje jedne želje. Što god zaželio, ona bi mu dala na dar! Ali on je pustio ribu i nije htio nikakve darove od nje. Kad je baka to čula, naljutila se na svoga muža. Nije joj bilo jasno kako ništa nije zaželio, pa mogao je bar zatražiti novo korito jer se njihovo već bilo posve raspalo.
Starac se nakon svađe sa ženom ponovo uputio na more. Dozvao je zlatnu ribicu, pa kad je ona doplivala do njega, zamolio ju je da mu pokloni novo korito. Ne bi on nju to tražio da se njegova stara nije toliko naljutila i cijeli dan mu prigovarala što nije baš ništa zaželio. Ribica je rekla ribaru da ne jadikuje već da pođe s mirom, jer ona će mu pokloniti novo korito.
Kada se starac vratio kući, vidio je svoju ženu kako stoji nad novim koritom. Ali baka nije bila sretna, već je još jače stala grditi svoga muža što je zatražio tek jedno korito, a mogao je zatražiti novu kuću! Starca to jako povrijedi, pa, ne želeći se svađati sa ženom, ponovo ode na more.
Na moru je ribar ponovo počeo zazivati ribicu. Tražio je njenu samilost i rekao kako ga njegova žena još jače grdi. Korito joj nije bilo dovoljno i on bi htjela novu kuću. Ribica se smilovala starcu i rekla mu da ne jadikuj, već da ode k ženi i tamo će ga čekati nova kuća.
Kada je starca došao kući, njegove kolibe više nije bilo. Umjesto nje na morskom žalu stajala je nova novcata kuća. Imala je veliki dimnjak od opeka, vrata od hrasta i gostinjsku sobu. Ali baba nije dočekala muža sretna, već ga je ponovo stala grditi. Vikala je kako je mogao tražiti samo kuću, kao da je kuća dovoljna. Trebao je od ribe tražiti da budu vlastelini, a ne obični seljaci.
Starac se ponovo vratio na more i stao dozivati zlatnu ribicu. Objasnio joj je kako se njegova žena posve pomamila za bogatstvom pa joj sada ni korito ni kuća nisu dovoljni, već bi htjela da bude vlastelinka, a ne samo obična seljanka. Ribica ga je poslušala i rekla mu da s mirom pođe kući.
A kada je stigao kući, umjesto kolibe ili kuće, na pješčanoj plaži uzdigao se veliki dvorac. Pred dvorcem je stajala starica u skupoj bundi. Na glavi je imala zlatne ukosnice, a oko vrata bisere. Na rukama joj bilo prstenje od zlata, a na nogama skupe čizmice. Oko starice užurbale se sluge, a ona ih je sve redom tukla i nešto im naređivala. Starc je pomislio da mu je žena napokon sretna, ali čim ga je vidjela, poslala ga je u staju sa slugama.
Nakon nekoliko tjedana starica je posve izgubila razum od sebičnosti. Došla je do muža i naredila mu da ponovo ode do zlatne ribice jer ona više nije željela biti vlastelinka nego moćna carica. Starac se zaprepastio - pa gdje će ona neuka seljanka biti carica i vladati zemljom? Ali stara se nije dala i naredila je mužu da ide ili će ga silom natjerati.
Starac je došao na more i zazvao ribu. Ispričao joj je kako mu je žena posve izgubila pamet. Više joj ni bogatstvo ni slava nisu bile dovoljne i sada je htjela postati carica. Ribica ga je saslušala pa mu rekla da ide kući, a ona će mu ispuniti želju.
Kada je stigao, starac vidje carske dvore umjesto nekadašnje kolibe. Žena mu je stvarno postala carica, oko nje su se skupili svakojaki plemići, točili joj skupa vina i nudili je kolačima. Bila je okružena stražom od koje se starac i prestrašio. Ali ponadao se da će mu žena bar sada biti sretna. Ali čim ga je vidjela, naredila je slugama da ga izbace iz dvorca.
Nakon nekoliko tjedana pozove ona starca k sebi. Naredi mu da ode kod zlatne ribice. Dosadilo joj je biti carica, pa sada želi postati vladarica svih mora, a da joj zlatna ribica bude sluga i radi sve što se njoj prohtije. Starac se nije smio usprotiviti, pa se vratio na more i dozvao zlatnu ribicu. Rekao je ribici sve sulude želje svoje žene. Ribica ga je saslušala, a onda samo udarila repom od morsku površinu i zaronila u dubine. Starac je čekao i čekao njen odgovor, a kako se ribica više nije pojavljivala, vratio se svojoj ženi.
Kada je stigao kući, ondje više nije bilo ni carskog dvora, ni dvorca, ni kuće, već samo stara koliba pred kojom je sjedila starica, a pored nje bilo je napuklo korito.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.