Baka Zima je priča za djecu u kojoj je djevojčica bila jako dobra, da ju je baka odlučila nagraditi zlatnicima. Kada je to saznala, onda je to htjela i njezina zločesta polusestra.
Priča
Jednom davno, živjela je jedna lijepa djevojčica čija je majka umrla. Poslije majčine smrti, otac se ponovno oženio ženom za koju je mislio da će se dobro brinuti za njegovu kćer. Nakon ženidbe, žena je u kuću dovela i svoju kćer koju je jedinu voljela.
U početku je brinula o djevojčici, ali nakon nekog vremena, žena je pokazala svoje pravo lice i počela se prema njoj ružno ponašati.
Otac to nije mogao podnijeti zbog čega se jako razbolio i nakon nekog vremena umro od tuge. Jadna je djevojčica ostala živjeti sa polusestrom i maćehom.
Njezina polusestra nije bila lijepa, a osim toga bila je i izrazito lijena. Nije voljela obavljati kućanske poslove pa joj je tako spremanje, čišćenje i brisanje podova bilo jako naporno.
Otkad je djevojčici umro otac, maćeha se prema njoj ponašala sve gore i gore. Zadužila ju je za obavljanje kućanskih poslova kako bi poštedjela vlastitu kćer, ali djevojčica je bila toliko dobre naravi da joj to ni najmanje nije smetalo.
Maćeha je često znala vikati na nju, a djevojčica bi se otišla isplakati u svoju sobu i nakon toga bi se vratila dalje čistiti kako se maćeha ne bi još više ljutila na nju.
Maćeha nije bila jedina osoba koja je prema njoj bila okrutna, njezina polusestra se također počela ponašati ružno. Lijepa i dobra djevojčica nije imala vremena za odmor.
Kad bi htjela predahnuti, polusestra bi ju napala da joj skuha čaj. Nakon toga bi joj i maćeha naredila da donese vodu iz obližnjeg zdenca što je djevojčica svaki put i bez pogovora učinila.
Svakoga je dana tako djevojčica odlazila do zdenca po vodu. Tamo pored zdenca je znala sjesti i presti. Jednog dana joj je iz prstiju potekla krv od silnog predenja.
Na pređi su ostali krvavi otisci, a djevojčica se uplašila da će maćeha to vidjeti. Brzo je uzela pređu i počela ju prati. U tom trenu joj je nespretno ispala iz ruku i pala u zdenac.
Djevojčica je od muke zaplakala i otrčala sve ispričati maćehi u nadi da će ju razumjeti. Naravno, maćeha je pomislila suprotno i otjerala ju je natrag po pređu.
Otišla je do zdenca, razmišljala kako doći do pređe, ali nije imala izbora nego skočiti u zdenac koji je bio dubok i pun hladne vode. Prilikom pada je izgubila svijest.
Kada je nakon dugo vremena otvorila oči, shvatila je da nije u zdencu punom vode, već na prostranoj livadi prepunoj šarenog cvijeća.
Više puta je pogledala oko sebe i bila presretna što je živa. Sunce je obasjalo obližnju kućicu i djevojčica je krenula prema njoj u nadi da će upoznati neku dobru osobu.
Na putu prema kućici primijetila je peć s kruhom. Uzela je veliku lopatu i izvadila sav kruh iz peći i ponijela sa sobom. Došla je do velikog stabla prepunog krušaka, i njih je uspjela pobrati i krenula dalje prema maloj kućici.
Napokon je stigla do kućice i ugledala naboranu staricu s velikim zubima kako ju promatra s prozora. Starica ju je odmah pozvala u kuću, rekla joj da se ne boji njezina izgleda i neka se osjeća kao kod svoje kuće.
Predstavila se kao baka Zima. Objasnila joj je da ako pomogne oko kućanskih poslova da će se njih dvije dobro slagati. Baki Zimi je najvažnije bilo tresti pernate jastuke jer bi tada na zemlji padao snijeg.
Baka je pitala djevojčicu kako je došla do njene kućice. Djevojčica joj je ispričala što se sve dogodilo. Zajedno su večerale i otišle na spavanje.
Ujutro su zajedno doručkovale, a nakon doručka je djevojčica dobro protresla pernate jastuke kako bi na zemlji padao snijeg. Baka Zima je bila presretna, a djevojčica zadovoljna što živi sa bakom koja je dobra i draga prema njoj.
S vremenom je djevojčici počeo nedostajati dom, iako su je tamo iskorištavali i vikali na nju.
Jednog se dana odlučila povjeriti baki Zimi i rekla joj da joj silno nedostaje dom, mjesto gdje se rodila i proživjela lijepe trenutke s roditeljima. Željela se vratiti što prije, a baka Zima je za to imala razumijevanja.
Njih dvije su polako krenule prema šumi i naišle su na velika vrata iza kojih se nalazio gornji svijet. Baka je pljesnula rukama, vrata su se otvorila, a po djevojčici su krenuli pljuštati zlatnici.
Djevojčica se izbezumila i pitala baku Zimu što se događa. To je bila bakina nagrada za djevojčicu jer je bila dobra i poslušna. Djevojčica više nikada neće biti siromašna.
Baka Zima je imala još nešto za nju. Bila je to pređa koja je djevojčici upala u zdenac, očišćena od otisaka krvi. Vrata su se zatvorila i baka Zima je nestala. Djevojčica je pomislila da sanja, ali i dalje je kod sebe imala puno zlatnika.
U daljini je vidjela svoj dom i potrčala prema njemu. Veselila se svom lijepo uređenom vrtu i zatekla pijetla na zdencu. Maćeha ju je vidjela i zapravo se razveselila jer je nosila puno zlatnika.
Prvo je pomislila kako se utopila u zdencu, ali kada je shvatila da sa sobom nosi zlatnike bila je oduševljena. Radoznala maćeha je pitala otkud joj toliko zlatnika, a naivna djevojčica joj je ispričala zanimljivu priču o baki Zimi i njezinoj nagradi.
Maćeha je pomislila kako mora nešto poduzeti i odlučila je poslati drugu kćer baki Zimi, da se i ona vrati sa zlatnicima. Smislila je plan kako će natjerati kćer da skoči u zdenac.
Dala joj je pređu u ruke, iglom ubola njezin prst i bacila pređu u duboki zdenac. Povikala je na kćer neka brzo skoči u zdenac, no ona se to nije usudila napraviti. Odupirala se svom snagom i urlala na majku, a majka ju je na kraju morala gurnuti u zdenac.
Kada se probudila, zatekla se na zelenoj livadi prepunoj šarenog cvijeća baš kao njezina polusestra. Potrčala je prema kućici bake Zime i na putu pronašla peć s kruhom, no nije ga željela uzeti. Nakon toga je prošla pored stabla krušaka, ali ni njih nije htjela pokupiti s poda.
Kada je stigla do kućice bake Zime, ušla je bez kucanja, a pred njom se stvorila starija žena velikih zuba. Djevojka se nije uplašila.
Baka Zima joj je rekla koje su njezine dužnosti i djevojčica je napravila sve što joj je baka Zima rekla. Znala je da ju čeka vrijedna nagrada pa se nije bunila.
No, kako je djevojka bila lijena, to nije dugo trajalo. Čak nije ni pernate jastuke dobro tresla pa snijeg nije mogao padati. Poremetila su se godišnja doba na zemlji i djeca nisu mogla uživati u zimskim radostima.
Baka Zima nije bila zadovoljna, kuća joj je bila sve neurednija i odlučila je kako djevojčica mora otići. Djevojčica je pomislila kako će napokon otići doma sa zlatnicima i živjeti poput princeze ne radeći ništa.
Baka ju je ispratila do vrata, a kada su se otvorila, na djevojčicu je pala smola. Baka joj je rekla da je to njezina nagrada, zatvorila je vrata i nestala.
Krenula je prema kući. Kada ju je ugledao pijetao, zakukurikao je da se prljava djevojka vratila.
Baka Zima ju je nagradila sa toliko smole da ju nije uspjela skinuti sa sebe do kraja života.
Dobra djevojčica više nije htjela živjeti s polusestrom i maćehom. Kupila je najljepšu kućicu s prekrasnim vrtom i živjela tamo, sretno do kraja života.
Audio priča
Audio priča Baka Zima na hrvatskom jeziku. 🌬❄️❄️ Bajka o dvije polusestre - vrijednoj i lijenoj - koje sreću tajanstvenu baku. Na kraju svaka dobija što je zaslužila - jedna zlato, a druga katran. Pogodite koja dobija što! 😊 Video priča ispod 👇
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2024.
L.P.