Bremenski svirači je priča za djecu o životinjama koje su otišle od kuće zbog nevolja koje su ih tamo snašle, kako bi postale svirači: magarac, pas, mačak i pijetao.
Jednom davno živio jedan čovjek kojem je marljivi magarac mnogo godina nosio vreće u mlin. Ali magarca je polako počela napuštati snaga te je bio sve manje sposoban za posao. Gospodar se tada sjetio da bi ga mogao prestati hraniti, ali magarac je to primijetio, pa je odlučio pobjeći u Bremen. Imao je namjeru postati gradski svirač.
Na putu prema Bremenu susreo je lovačkog psa koji je ležao na putu i dahtao. Izgledao je kao da se umorio od trčanja.
"A što toliko dašćeš?" - upitao je magarac.
"Ah! Već sam star i svakim danom imam sve manje snage. Više nisam ni za lov, pa me se gazda htio riješiti. Odlučio sam pobjeći kako bi mogao zaraditi za kruh." - odgovorio je pas.
"Znaš što bi mogli? Ja sam krenuo u Bremen kako bi postao gradski svirač. Možeš i ti sa mnom pa ćemo zajedno svirati! Ti ćeš svirati bubanj, a ja gitaru." - rekao je magarac.
Pas je pristao i krenuli su zajedno prema Bremenu. Putem su susreli mačka koji je sjedio tužno pored puta.
"Što se tebi dogodilo?" - upitao je magarac.
"Kako da budem veseo? Ostario sam i prestao trčati za miševima, pa me se gazdarica htjela riješiti. Uspio sam pobjeći i sad ne znam što da radim!" - odgovorio je mačak.
"Pođi s nama u Bremen! Ti se razumiješ u noćnu glazbu pa bi mogao postati gradski svirač." - rekao je magarac.
Mačak je pristao i krenuo s njima. Tri bjegunca su upravo prolazila pored nečijeg dvorišta i ugledali pijetla koji je tako glasno kukurikao da su ga svi mogli čuti.
"Zašto si tako glasan? Što želiš?" - upitao je magarac.
"Sutra dolaze gosti i gazdarica me se htjela riješiti, pa vičem na sav glas dok još mogu!" - odgovorio je pijetao.
"Kreni s nama u Bremen! Imaš dobar glas pa ćemo svi biti dio jedne grupe. Mi ćemo svirati, a ti ćeš pjevati!" - viknuo je magarac.
Pijetlu se svidio prijedlog i odlučio je krenuti s društvom prema Bremenu. Znali su da ne mogu stići za jedan dan, pa su odlučili prespavati u šumi. Pas i magarac su legli pod visoko drvo, a pijetao i mačak su se popeli svako na svoju granu. Pijetao je otišao na vrh stabla jer je tamo bio najsigurniji.
Prije nego što je utonuo u san, pogledao je na sve četiri strane kad mu se učinilo da je u daljini vidio iskricu kako tinja. Viknuo je prijateljima da je u blizini sigurno kuća.
"Krenimo onda jer mi se ovo ne čini lijepo mjesto za spavanje!" - rekao je magarac.
Pas je isto mislio da ne bi bilo loše ako bi dobili i obrok uz smještaj. Krenuli su prema mjestu odakle je dopirala svjetlost i kad su napokon došli, magarac se približio kako bi pogledao kroz prozor.
"Reci što vidiš sivko?" - pitao je pijetao.
"Vidim stol na kojem se nalazi mnogo hrane i pića! Okolo sjede razbojnici i vesele se!" - odgovorio je magarac.
"Tu bi baš uživali!" - rekao je pijetao.
"Da smo barem unutra!" - spomenuo je magarac.
Životinje su se počele dogovarati kako da otjeraju razbojnike. Magarac je morao staviti noge na prozor, pas mu se trebao popeti na leđa, mačak na prsa a pijetao mačku na glavu.
Kad su se uspjeli namjestiti krenu zajedno svirati. Magarac je pokušao dobro zvučati, mačak je mijaukao, pas je lajao, a pijetao kukurikao. Nakon toga su provalili kroz prozor u sobu. Razbojnici su mislili kako im je došao duh i od straha su pobjegli u šumu.
Životinje su bile zadovoljne što su otjerale razbojnike, pa su sjele za stol i krenule jesti. Kad su se najele odlučile su ugasiti svjetlo i leći kako bi mogle odmoriti. Pas se namjestio uz vrata, magarac je legao na sijeno, pijetao je sjeo na krovnu gredu, a mačak se smjestio uz ognjište.
Nakon što je prošla ponoć, razbojnici su vidjeli kako više nema svjetla u kući i opet je zavladala tišina.
"Ne znam zašto smo se ovako preplašili! Trebali bi poslati jednog razbojnika da pregleda kuću!" - rekao je harambaša.
Razbojnik je ušao u kuću i odlučio upaliti svijeću. Ali kako mačak nije znao za šalu, skočio je razbojniku u lice i odmah ga počeo grebati. Razbojnik se toliko preplašio i htio pobjeći kroz stražnja vrata, ali tamo ga je čekao pas koji ga je ugrizao za nogu.
Na kraju ga je dočekao i magarac te udario stražnjom nogom. Pijetao se zbog buke probudio i počeo vikati:
"Kukuriku!"
Razbojnik je na kraju uspio pobjeći i kad je napokon došao do svojih prijatelja bio je sav prestrašen:
"U kući me dočekala neka vještica! Prvo me izgrebala noktima, a onda me neki čovjek na vratima ubo nožem da bi me još udarilo čudovište u dvorištu. Na krovu je sjedio sudac i vikao da mu dovedu lupeža i ja sam na pobjegao!"
Razbojnici se više nisu usudili vratiti, a bremenskim sviračima je bilo toliko lijepo da su odlučili kako nikad neće napustiti kuću.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
S.Š.