Carevo novo ruho predivna je priča za djecu čija pouka uči djecu o temeljnim ljudskim vrijednostima, da nije najvažnije kako izgledamo, već je puno važnije da budemo dobri i iskreni.
Priča
Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji živio je jedan car koji je jako volio lijepu odjeću. Najviše od svega volio je kupovati nove odjevne predmete i kititi se, pa čak i ako je to značilo davati silni novac za odijela i nakit.
Cara uopće nije zanimala umjetnost, lov ili vojska, bilo mu je važno samo lijepo se obući i takav se pokazivati svom narodu. Više vremena provodio je u garderobama i kod krojača, nego u vijećnici sa svojim podanicima.
Jednog dana, u grad kojim je car vladao, došle su dvije varalice. Svima su se predstavili kao najbolji tkalci na svijetu govoreći da je tkanina koju oni proizvode najljepša i najfinija koju su ikada vidjeli.
Ne samo da ima najljepše boje i najneobičnije uzorke, nego je i toliko fina da postane nevidljiva svima koji su nesposobni i glupi.
Za ovu dvojicu posebnih tkalaca čuo je i sam car. Odmah se zainteresirao za tu posebnu tkaninu i zaključio da bi odjeća od njihove tkanine bila odličan test da provjeri tko je u njegovom kraljevstvu glup, a tko pametan.
Odlučio je odmah naručiti odijelo od te tkanine. Dvojici varalica ponudio je velike novce, samo da mu naprave tu čarobnu tkaninu od koje će njegovi kraljevski krojači sašiti odijelo.
Dvojica varalica odmah su postavila tkalačke strojeve na kojima su se pravili da rade. Od kraljevih podanika naručili su najfinije svile i najčišće zlato, tvrdeći da se od toga radi ta tkanina, a zapravo su sve trpali u svoje torbe i odnosili kući.
Kralj je bio strašno nestrpljiv. Pitao se kako će izgledati to njegovo posebno ruho. Malo mu je bilo žao što glupi ljudi neće moći vidjeti kako dobro izgleda i bio je uvjeren da je on dovoljno pametan da vidi tu tkaninu.
I ostali građani pitali su se kako će izgledati novo carevo odijelo, a najviše su priželjkivali saznati koji su to njihovi sugrađani toliko glupi da je neće moći vidjeti.
Kralj je bio toliko nestrpljiv da je odlučio poslati jednog svog ministra da provjeri kako napreduje tkanje. Ministar je otišao do tkalaca, ali kada je ušao u sobu gdje su radili, nije vidio nikakvu tkaninu. Sav se zaprepastio. Nije mogao vjerovati da je on sam toliko glup da je ne vidi.
Tkalci su tobože uzeli tkaninu sa stroja pa je pokazivali ministru, ispitujući ga sviđa li mu se boja i šare. Ministar je odlučio zatajiti da ne vidi ništa, kako ne bi pomislili da je glup, pa je samo uzvratio da tkanina prekrasno izgleda, ima divne uzorke, a boja je baš pogođena!
Varalice su zatim nastavile opisivati izmišljene uzorke, a ministar je sve pomno slušao kako bi to mogao prepričati caru.
Car je bio zadovoljan kad je čuo da sve teče po planu. Ali i dalje je bio nestrpljiv pa je poslao drugog ministra da ispita koliko još dok tkanina ne bude gotova.
Ni drugi ministar nije ništa vidio kada je došao vidjeti tkaninu, ali ni on nije htio ispasti glup, pa se pretvarao da je vidi i caru prenio da sve teče po planu i da će uskoro biti gotova.
Uskoro je cijeli grad brujao o prekrasnoj tkanini. Svi su bili uzbuđeni i jedva čekali vidjeti je, a pogotovo zato što će tako saznati tko je glup među njima. Čak ni kralj više nije mogao odoljeti, pa je odlučio i sam ići provjeriti kako izgleda tkanina od koje će mu sašiti novo odijelo.
I tako je kralj sa svojim podanicima otišao k tkalcima, a kad su mu ovi pokazali tkaninu - ostao je zaprepašten. Nije je mogao vidjeti! Kralj nije mogao vjerovati da je i sam toliko glup da ne vidi tu prekrasnu tkaninu o kojoj su mu pričali ministri.
Bilo ga je sram pred svojim podanicima i tkalcima, pa je i sam oduševljeno pohvalio tkaninu. Kako bi dokazao da misli ozbiljno, odlikovao je varalice i naredio da mu što prije naprave odijelo.
Cijelu noć varalice su se pretvarale da šiju caru odijelo od čarobne tkanine. Ujutro su došli pred kralja i rekli da je njegovo odijelo spremno. Car je uz pratnju svojih najodanijih slugu došao isprobati odijelo.
Varalice su se pravile da mu dodaju hlače, košulju i plašt, govoreći da je sve lagano poput paučine, pa car neće ni osjetiti da nešto ima na sebi. Nitko od slugu nije vidio tu odjeću, samo golog cara kako se gleda u ogledalo, ali nitko nije htio ništa reći kako ne bi ispao glup pred ostalima.
Nakon što su varalice dovršile oblačenje, car se napokon mogao predstaviti svijetu. Car je još jednom upitao sluge kako izgleda, a svi su odvratili da mu novo odijelo savršeno stoji. Neke sluge čak su se pretvarale da mu nose plašt i popravljale mu kragnu.
Car tako krene u procesiju. Skupio se cijeli grad da vidi cara i njegovo novo odijelo. Nitko nije vidio ništa, ali nitko se nije ni usudio reći da vidi golog cara. Ljudi nisu htjeli priznati da su glupi, pa su se svi pretvarali da se dive caru i njegovom novom ruhu.
Uzdahe navodno oduševljene gomile prekinuo je jedan dječji glasić. Djetetu nije bilo jasno čemu se svi dive. "Car je gol!" - poviknuo je.
Drugi ljudi čuli su dijete i njegovo nevino priznanje, pa su i sami počeli komentirati da car nema nikakvog odjela na sebi. Gomila se počela meškoljiti i na kraju su svi vikali "Car je stvarno gol, baš posve gol!".
A car nije znao što bi. On se doista osjećao kao da je gol, ali nije smio ništa priznati, pa je nastavio ponosno koračati niz gomilu u svečanoj povorci.
Audio priča
Audio priča Carevo novo ruho jako će zabaviti vaše dijete. 👑 👘 Priča je prilagođena djeci, i više nije potrebno da je sami pričate. Bez uznemirujućih elemenata, samo čista čarolija. Audio bajka nalazi se u videu ispod.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.