Čarobni lončić predivna je priča za djecu koja govori o sebičnim ljudima koji malenoj siromašnoj djevojčici nisu htjeli dati ništa za jelo i za to su bili kažnjeni.
Jednom davno živjela je jedna mala djevojčica. Djevojčica nije imala oca, već samo majku udovicu i njih su dvije bile jako siromašne. Često bi oskudijevale u hrani, ali jednog dana shvatile su da nemaju baš ničega za jelo. Majka i kćer nisu imale izbora nego otići u grad i pitati ljude za malo hrane. Ali dok su išle od kuće do kuće, nitko im nije htio dati ništa hrane. Majka je bila očajna, pa je poslala kćer u šumu da se malo poigra, dok ona ne smisli što će. Djevojčica je otišla, ali bila je toliko gladna da se nije mogla ni igrati. Naposljetku je počela plakati.
Dječji plač čula je jedna starica. Došla je do djevojčice i pitala je zašto plače. Djevojčica je rekla da plače jer je jako gladna, a nitko u gradu nije joj htio dati ni malo hrane. Starica je rekla maloj da se ništa ne brine i dala joj mali lončić. Napomenula je da od sada više nikada neće biti gladna, jer je taj lončić čaroban. Kada god bude gladna neka samo kaže lončiću "Kuhaj, lončiću, kuhaj" i on će zakuhati najukusniju kašu. Kada skuha dovoljno, neka mu kaže, "Stani, lončiću, stani." I on će prestati s kuhanjem.
Djevojčica je uzela lonac i znatiželjno ga pregledala. Čim je bakica otišla, djevojčica više nije mogla izdržati od znatiželje i gladi pa je odmah naredila lončiću da zakuha malo kaše. Kada je skuhao dovoljno, naredila mu je da prestane. I doista, kaša iz lončića bila je jako ukusna. Od tolike gladi djevojčica ju je cijelu smazala.
Uzbuđena i sita, otrčala je kući majci i ispričala joj što se dogodilo. A kada je ona vidjela lončić, oduševila se jer imati takav lončić značilo je da njih dvije više nikada neće biti gladne. I doista, svaki put kada bi ogladnjele, samo bi naredile lončiću da kuha i on bi im skuhao taman dovoljno kaše koja je uvijek bila jednako ukusna.
Jednog dana djevojčica je izašla iz kuće i otišla u šetnju. Njena majka je ogladnjela i zato naredila lončiću da skuha kaše. Kada je bila gotova, počela je jesti ukusnu kašu, pa pritom zaboravila reći lončiću da prestane kuhati. Lončić je nastavio kuhati sve više i više, a da majka to nije primijetila. Tek kada se kaša počela izlijevati po podu, ona je vidjela lončić i sjetila se da mu mora reći da prestane kuhati. Ali od silnog šoka, majka je zaboravila koje to čarobne riječi mora reći da bi lončić prestao kuhati.
Lonac je kuhao i kuhao, a majka se nikako nije mogla sjetiti što da kaže. Uskoro je kaše bilo po cijeloj kući, a lonac se još uvijek nije zaustavljao. Kaša se iz kuće počela slijevati na ulicu, uskoro je preplavila susjedstvo, a onda i cijeli grad. Lonac nikako nije stajao kuhati. Ljudi su izlazili iz svojih kuća, krenuli na ulicu punu kaše, ali nitko nije znao kako zaustaviti lonac. Pobojali su se da bi kaša mogla zatrpati cijeli svijet!
A onda se mala djevojčica vratila iz šetnjice i vidjela punu kuću kaše. Majka ju je zabrinuto zamolila da kaže čarobne riječi i zaustavi kuhanje kaše. Djevojčica je rekla "Stani, lončiću, stani!" i on je napokon prestao kuhati.
Iako je od tada prošlo mnogo godina, grad u kojem je živjela djevojčica još uvijek je bio zatrpan kašom. Bila je to kazna sebičnim ljudima koji gladnoj djevojčici nisu htjeli dati ništa za jelo.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.