Djevojčica sa šibicama poznata je priča za djecu autora Hansa Christiana Andersena. Govori o siromašnoj djevojčici koja je dane provodila pokušavajući prodati šibice na cičoj zimi.
Priča
Jednom davno, jedne hladne noći, jedna mala i jako siromašna djevojčica hodala je mračnom ulicom. Bila je novogodišnja noć, večer prije Nove godine i padao je snijeg.
Mala djevojčica je bila toliko siromašna da nije imala ni kapu, ni šal, ni cipele. Iz kuće je krenula u majčinim papučama, ali one su bile prevelike za njenu malu nogu, pa ih je izgubila dok je u strahu pretrčavala preko ceste kako bi izbjegla da ju pogazi kočija.
Djevojčica je tako bosonoga hodala gradom i prodavala šibice. Nosila ih je u svojoj staroj pregači, a jednu je kutiju držala u ruci, nudeći je prolaznicima. Danas nije uspjela prodati ni jednu jedinu kutiju. Bilo ju je strah vratiti se kući bez i jedne prodane kutije, pa je nastavila lutati gradom, nadajući se da će što prije nešto prodati i zaraditi koji novčić.
Djevojčica je bila sva pokisla i promrzla od hladnoće. Snijeg je padao po njoj, ali hladnoću nije ni osjećala jer je glad bila jača. Cijeli dan nije ništa jela, a činilo se da ni neće tako uskoro.
Hodajući gradom, mirisala je hladan zrak ispunjen mirisima pečenja koji su se posvuda širili. Na Staru godinu mnogi su pekli guske, a zbog mirisa pečenog mesa djevojčica je bila sve gladnija i gladnija.
Uskoro je došla do zavjetrine između dvije kuće i tamo se stisnula pokušavši ugrijati svoje promrzle nožice. Još uvijek se nije usudila ići kući jer je znala da će je otac išibati jer nije ništa zaradila. Uostalom, ni u kući gdje je živjela nije bilo ništa toplije. Živjela je u potkrovlju gdje je stalno bio propuh, a hladan zrak ulazio je kroz rupe u krovu, iako su ih začepili krpama i slamom.
Hladni prsti su joj se posve ukočili. Pomislila je kako bi bilo lijepo zapaliti jednu šibicu da se može barem malo ugrijati uz vatru. Izvadila je šibicu i kresnula ju od zid. Topli plamen zasvijetlio je pred njom.
Postavila je prste oko plamička i onda primijetila kako gori neobičnim plamenom. Djevojčici se učinilo da u svjetlosti na zidu vidi veliku peć i vatru koja je gorjela i grijala sve oko sebe. Oduševljena, ispružila je noge i približila peći da ih ugrije, ali onda se šibica ugasila, a peć je nestala. Djevojčica je ostala u hladnoj uličici s izgorjelom šibicom u rukama.
Odlučila je zapaliti još jednu. Ovaj put nije vidjela samo veliku peć, već cijelu veliku i toplu prostoriju. Nasred sobe stajao je veliki stol, lijepo namješten, s velikim bijelim stolnjakom i finim posuđem od porculana. Stol je bio prepun fine hrane, ali djevojčici je prvo za oko zapela velika i sočna pečena guska. Kada je djevojčica posegnula za njom, šibica se ugasila i prekrasan prizor je nestao.
Brže-bolje, djevojčica je zapalila još jednu šibicu, nadajući se da će ponovno vidjeti gusku, no ovaj put djevojčica je u svjetlosti vidjela veliku, raskošno okićenu jelku. Bila je to najljepša jelka koju je ikada vidjela! Na njoj je gorjelo tisuće lampica, ali kada je djevojčica ispružila ruku da ih dodirne, šibica se ugasila.
Ali ovoga puta svjećice nisu nestale; pretvorile su se u sjajne zvjezdice koje su se počele dizati visoko na nebo, tvoreći čaroban prizor. Djevojčica je očarano gledala u zvijezde i primijetila kako je jedna pala, ostavivši za sobom jasan trag.
Djevojčica se prenula i pomislila kako je netko u ovom trenutku umro. Kad je bila mala, njena joj je dobra baka rekla da kad zvijezda pada, to znači da nečija duša putuje na Nebo.
Djevojčica je zapalila novu šibicu, a u svjetlosti plamena prikazala se njena baka. Iznenađena djevojčica povikala je za bakom! Počela je plakati i moliti svoju bakicu da ju povede sa sobom na Nebo. Znala je da će baka nestati čim šibica izgori do kraja, pa je zapalila i preostale šibice samo kako joj draga baka ne bi nestala kao što je nestala peć, guska i prekrasna okićena jelka.
Šibice su jarko gorjele, a u vatri se jasno vidjela njena baka kao da stoji pred njom. Došla je do djevojčice i podigla je u svoje naručje, pa poletjela visoko na Nebo, u mjesto gdje nema hladnoće ni gladi.
Nakon što je svanulo hladno i vedro Novogodišnje jutro, prolaznici su u malom prolazu između kuća vidjeli djevojčicu crvenih obraza i s velikim osmjehom na licu. Djevojčica je sjedila naslonjena na zid, a kada su joj se približili, vidjeli su da je umrla. Njeno tijelo se smrzlo, a oko njega su stajale rasute, izgorjele šibice.
Prolaznicima je bio žao djevojčice. Pomislili su kako se jadna djevojčica samo htjela ugrijati tim šibicama, ali nisu znali koliko je lijepih stvari ona vidjela tu noć, kao ni to da je otišla sa svojom bakom na jedno ljepše mjesto.
Audio priča
Prepričana audio priča Djevojčica sa šibicama. ⭐ Sada priču više ne morate sami pričati, nego možete djetetu pustiti našu audio bajku. Priča je prilagođena djeci i ne sadrži uznemirujuće elemente. Samo pritisnite ▶️
Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.