Ježeva kućica jedna je od najljepših i najpoznatijih priča za djecu autora Branka Ćopića. Glavni lik priče Ježurka Ježić djeci šalje poruku o ljubavi i važnosti vlastitog doma.
Nekada davno, u jednoj dalekoj šumi, živio je mali jež. Zvao se Ježurka Ježić.
Bio je hrabar i snažan, a šumom je često lutao tražeći hranu. Volio je loviti, jer je u šumi bilo mnogo zanimljivih i ukusnih stvari.
Ježurka nije bio običan jež. Bio je poznat među svim šumskim životinjama. Znali su ga svi - vuk, medvjed, ptice i druge životinje. Svi su ga poštovali.
Ježić je bio hrabar, a kad bi se suočio s opasnostima, nikada nije bježao. Davao je sve od sebe da se obrani.
Neke životinje su ga se i bojale. Mislile su da će ih Ježić napasti bodljama ako mu se previše približe. Ali, svi su znali da je Ježurka zapravo pravedan. Iako je bio malen, uvijek je bio pošten.
Jednog dana, dok je Ježić šetao po šumi, naišao je na poštara zeca. Zec je nosio pismo. Uzeo je omotnicu i otvorio je. Iz nje je ispala pozivnica.
Lija Mica, koja je živjela u velikoj kući, pozvala ga je na večeru. Već je počela kuhati i pripremati obilan obrok. Ježurka se razveselio i rado prihvatio poziv, jer je volio dobro pojesti.
Prije nego je otišao, Ježić je provjerio svoje bodlje. Smatrao je da je važno biti spreman na sve, jer nikad ne znaš što te može zateći na putu. Pogotovo u šumi, gdje žive razne životinje.
Tako je on naoštrio bodlje na svojim leđima, čak i one koje su bile malo kratke, i krenuo prema Lijinoj kući.
Put do Lijine kuće nije bio dug, ali Ježić je volio hodati polako i uživati u šumi. Sunce je bilo visoko na nebu, a zrak je bio topao. Ježurka je prolazio kroz gustu travu, a lišće je šuštalo pod njegovim malim nogama.
Napokon je došao do Lijine kuće. Kuća je bila napravljena od kamena i izgledala je jako lijepo. Ježurka je sav sretan pozvonio na vrata.
Lija Mica ga je jedva dočekala i odmah ga je pozvala unutra. Ježurka je ljubazno skinuo svoj mali šešir i pozdravio je. Lija ga je pozvala da sjedne za stol.
Stol je bio pun hrane. Bilo je tu raznih jela: pečenih kestena, slasnih bobica, povrća i mnogih drugih delicija. Ježurka je bio oduševljen.
Iako je bio mali jež, mogao je pojesti puno. Jeli su dugo, smijali se i razgovarali. Ježurka je uživao u svakom zalogaju.
Kad su napokon završili s jelom, bilo je već dosta kasno. Pao je mrak, a šuma je postala tiha i mirna. Samo je povremeno prolazio lagani vjetar koji je nosio miris trave.
Tada su počele izlaziti noćne životinje: sove su zvale jedna drugu, a divlje mačke su se probudile. Krijesnice su počele svijetliti i osvjetljavale su šumski put.
Ježić je rekao da je vrijeme za ići kući. Zahvalio je Liji na obroku, ali Lija nije bila baš oduševljena. Već je bilo kasno, pa je ponudila da ostane kod nje na spavanju, kuća je bila velika i bilo je dosta mjesta.
No, Ježić je odlučio ići, zahvalio se na ponudi, rekao da ipak voli svoj dom i da mu je draže spavati kod svoje kuće i krenuo prema šumi.
Lija je ostala stajati na vratima i gledati za njim, sva zbunjena. Nije razumjela zašto Ježić nije želio ostati kod nje.
Ježurka je znao što osjeća. Za njega je njegov mali dom najljepše mjesto na svijetu. Želio je biti tamo gdje se osjeća sigurno i sretno.
Kako je Ježić hodao kroz šumu, Lija ga je tiho pratila. Ispod grana se odjednom pojavio vuk, a Lija mu je tiho ispričala o Ježiću - da sigurno ima bogatu kuću koju skriva od drugih. Vuk je bio znatiželjan, pa je odlučio zajedno s Lijom slijediti Ježića.
Lija je tada srela medu, pa mu je ispričala istu priču. Medu je jako zainteresirala ta priča, pa je krenuo s njima. Ni on nije vjerovao da ježić ide kući samo zato što je voli, jer on bi svoju kuću prodao za malo meda.
Zatim sretnu divlju svinju. I svinju je zanimalo gdje ide ova neobična družina. Lija odgovori da prate ježa da vide kakvu kuću ima. Divlja svinja se također zainteresirala za ovu priču, pa odluči i ona poći s njima.
Svi su tiho hodali za Ježićem, uvjereni da on ima bogatu kuću, svi su željeli vidjeti što to skriva. Na kraju su stigli do Ježićeve kuće.
Ježurka je ušao u malu rupu ispod velike bukve. Unutra nije bilo ništa posebno. Samo mali krevet od suhog lišća. Ježić je legao u svoj krevet i osjetio mir. Bio je sretan. To je bila njegova kuća i volio ju je.
Lija, vuk, medo i divlja svinja nisu mogli vjerovati. Pitali su se zašto on tako voli svoju malu kuću.
Ježić je izašao iz kuće i objasnio im da njegov dom nije bogat, ali ga jako voli. Ovdje ima sve što mu treba. Sretan je jer ima svoj mir.
Ježić nije trebao bogatstvo da bi bio sretan. On je volio jednostavan život. Lija je napokon shvatila, ali druge životinje to nisu razumjele, pa su samo otišle tako ljute.
Kasnije su vuka uhvatili ljudi, medu su izbole pčele, a divlju svinju je uhvatio lovac. Baš su loše završili.
A Ježić? On i dalje mirno živi u svojoj maloj skromnoj kućici, sretan i zadovoljan.
Audio priča
Audio priča Ježeva kućica, ispričana na hrvatskom jeziku. 🦔🦊🐺🐻🐗 Bajka je prilagođena mlađem uzrastu i iz nje su uklonjeni svi uznemirujući elementi. Video možete pronaći ispod 👇
V.B.