Kositreni vojnik lijepa je priča za djecu autora Hansa Christiana Andersena. Priča o kositrenom vojniku bez jedne noge i njegovoj avanturi koju je doživio kad je jednog dana ispao kroz prozor.
Dvadeset i pet kositrenih vojnika stajalo je u lijepoj kutiji. Bili su svi redom braća, obučena u crveno-plave odore i imali su puške u ruci. Prvu stvar koju su u svom životu čuli bio je usklik malenog dječaka nakon što je otvorio kutiju i vidio lijepe, male vojnike. Bio je oduševljen svojim darom za rođendan.
Svi kositreni vojnici iz kutije bili su jednaki, osim jednog. On je imao samo jednu nogu jer se posljednji odlijevao u tvornici i na kraju je nestalo kositra za jednu njegovu nogu. Ipak, mogao je sasvim lijepo i stabilno stajati i na toj jednoj nozi koju je imao.
Kositreni vojnici bili su poredani na stolu pored ostalih igračaka. Među šarolikim društvom najviše se isticao papirnati dvorac na čijim je vratima stajala djevojčica od papira, toliko lijepa da se kositreni vojnik odmah zagledao u nju. Bila je balerina pa je ispružila obje ruke u zrak i savila jednu nogu. Noga joj je bila visoko savijena da je vojnik s jednom nogom mislio da ni ona nema nogu. Pomislio je da bi upravo ona mogla biti prava žena za njega, samo ga je brinulo da je previše otmjena jer je živjela u dvorcu, a on u običnoj kutiji koju je dijelio s još 24 vojnika.
Nakon što bi ukućani otišli na počinak, igračke bi se počele same igrati. Jedino se kositreni vojnici ne bi mogli sami izvući iz zatvorene kutije, pa bi iznutra počeli zveckati i lupkati. Samo bi vojnik s jednom nogom ostao vani i stajao pored balerine.
Jednog jutra, djeca su stavila kositrenog vojnika s jednom nogom na prozor, a kad je puhnuo propuh, vojnik se strmoglavio kroz prozor na ulicu. Čim su djeca to primijetila, potrčala su za njim, ali nikako ga nosi mogla naći. Počela je kiša i pretvorila se u pljusak, pa su se djeca morala vratiti se kući.
Nakon što je pljusak prestao, djeca su se ponovo počela tražiti izgubljenog vojnika i onda ga napokon našla. Alli onda je netko predložio da naprava čamac od novina i stave vojnika u njega pa nek zaplovi. Tako su i učinili.
Vojnik je u čamcu plovio po jarku, a onda ga je struja odnijela prema kutiji, daleko od pogleda djece. U mraku kutije vojnika je dočekao vodeni štakor i pitao ga ima li putni list. Vojnik je u svom čamcu samo nastavio ploviti, pa je štakor krenuo za njima optužujući ga da nije platio carinu. Ali brodić je bio brži, pa je iz kutije vojnik vrlo brzo završio u kanala. Kao kroz vodopad pao je u kanal i brod je počeo tonuti.
Jadan vojnik mislio je da će se utopiti i da više nikada neće vidjeti svoju ljubljenu balerinu. I baš tada pred njim se stvorila velika riba i progutala ga. Vojnik je neko vrijeme bio u mraku sve dok ribari nisu ulovili ribu i otvorili joj trbuh. Iznenađena kuharica izvadila je vojnika iz utrobe! Vojnik je sada bio igračka koja je proputovala svijet, ali zbog toga nije postao ni malo ohol, ipak, sada se osjećao vrijedan ljubavi svoje balerine.
Nakon svih tih pustolovina ponovo se našao na stolu s kojeg je i krenula njegova avantura. Vojnik je ponovo bio pored balerine i gledao ju je s velikom ljubavi, ali ni jedno od njih dvoje nije reklo ni riječi.
Odjednom, jedno dijete je zgrabilo vojnika i bacilo ga u peć. Vojnik se zacrvenio, osjećao je jaku vrućinu, ali nije znao da li je to od ljubavi ili od vatre. Gledao je u balerinu dok se topio, a ona je bez riječi gledala u njega. Netko je u tom trenu ušao u sobu, podigao se propuh, pa otpuhao balerinu od papira ravno u vatru. Rasplamsala se u trenu i izgorjela, a pored nje se do kraja otopio i vojnik.
Sutradan su pronašli samo grudicu kositra u obliku malog srca.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.