Ovo je originalna verzija bajke - Kraljević Čuperak - Charles Perraulta i može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente u radnji. Savjetujemo roditeljima da prvo pročitaju bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Jednom davno živjela je kraljica koja je rodila sina tako ružnog i prokletog da je neko vrijeme bilo dvojbe ima li uopće ljudski lik. Ali vila koja je bila prisutna pri njegovu rođenju obećala je da će dječak biti inteligentan, te dodala da će zbog tog dara koji mu je upravo darovala moći to isto prenijeti osobi koju će jako voljeti.
To je pomalo utješilo jadnu kraljicu, jako razočaranu što je donijela na svijet tako ružno dijete. Ali, prije nego je dijete počelo govoriti, već je znalo reći bezbroj lijepih stvari, dok je sve što je učinio bilo na neki način inteligentno i sve bi očaralo.
Zaboravio sam napomenuti da je dječak, kad je rođen, imao kratak pramen kose na glavi. Zato su ga prozvali Kraljević Čuperak.
Sedam ili osam godina kasnije, kraljica susjednog kraljevstva rodila je kćeri blizanke. Prva koja je došla na svijet bilo je ljepša od zore, a kraljica je bila toliko presretna, da se bojala kako bi joj veliko uzbuđenje moglo donijeti nesreću. Pri rođenju je bila prisutna ista vila koja je prisustvovala rođenju Kraljevića Čuperka, i kako bi ublažila kraljičino uzbuđenje rekla je da će prva blizankinja biti jednako glupa koliko je i lijepa. Kraljica je bila duboko razočarana, a malo kasnije njezina je zabrinutost postala još veća, jer je druga kći bila izuzetno ružna.
- Nemojte se uznemirivati, gospođo - rekla je vila - tvoja će kćerkica to nadoknaditi na drugi način, bit će toliko inteligentna da joj nedostatak ljepote neće biti ni primjetni.
- Dao Bog! - rekla je kraljica. - Ali, nema li načina da se starijoj, koja je tako lijepa, može barem malo obdariti inteligencijom?
- Što se tiče inteligencije, ne mogu ništa učiniti za nju, gospođo - rekla je vila - no što se tiče ljepote, mogu puno učiniti. Kako ne postoji ništa što ne bih učinila kako bi vam ugodila, dat ću joj moć neka svaku osobu koja joj se svidi podari ljepotom.
Kako su dvije princeze odrastale, njihova savršenstva su se povećavala, a posvuda se raspravljalo o ljepoti starije i mudrosti mlađe.
Istina je i da su se njihovi nedostaci povećavali kako su postajale starije. Mlađa je svake minute postajala sve ružnija, a starija sve gluplja. Kada bi joj netko postavio pitanje, ili ne bi odgovorila ili bi rekla nešto besmisleno. Istodobno je bila toliko nespretna da nije mogla postaviti četiri porculanske vaze na rub kamina, bez da jednu ne razbije, niti piti čašu vode, a da pritom pola ne polije po haljinici.
Iako je starija djevojka posjedovala veliku prednost koju ljepota uvijek daje mladima, ipak je mlađa u gotovo svakom društvu zasjenila stariju sestru. Isprva su se svi okupili oko ljepše sestre kako bi je gledali i divili joj se, ali vrlo brzo svi bi primijetili koliko je ova druga inteligentnija. U vrlo kratkom vremenu starija bi sestra ostala posve sama, a svi bi se okupili oko mlađe sestre.
Starija sestra nije bilo tako glupa da toga nije bila svjesna i ona bi rado predala svu svoju ljepotu za pola inteligencije svoje sestre. Ponekad je bila spremna umrijeti od žalosti za kraljicom, iako se pametna žena ne bi mogla suzdržati od povremenog prigovaranja zbog njezine gluposti.
Starija princeza je jednoga dana otišla u šumu kako bi tugovala radi svoje nesreće. Vidjela je da joj se približava neki maleni čovjek, vrlo neugodna izgleda, ali obučen u veličanstvenu odjeću.
Bio je to mladi Kraljević Čuperak. Zaljubio se u njen portret, koji je posvuda bio vidljiv i ostavio kraljevstvo svoga oca kako bi je mogao vidjeti i razgovarati s njom.
Oduševljen zbog susreta nasamo, prišao joj je i obratio se s velikim poštovanjem i pristojnošću. No, dok joj je uputio uobičajene pohvale, primijetio je kako ju je obuzela melankolija.
- Ne mogu shvatiti, gospođice - rekao je - kako netko tako lijep može biti toliko žalostan kao što se ti činiš. Mogu se pohvaliti da sam vidio mnogo lijepih dama i izjavljujem da se ni jedna od njih u ljepoti ne može usporediti s tobom.
- Vrlo ste ljubazni, gospodine - odgovori kraljica; i nije željela dalje govoriti.
- Ljepota - nastavi Čuperak - ima takvu veliku prednost da se sve ostalo može zanemariti, a ne vidim da posjednik može radi toga žaliti.
Na ovo je princeza odgovorila: - Radije bih bila jednako ružna kao i ti, i nadasve inteligentna, nego biti lijepa i istodobno glupa.
- Ništa, gospođo, ne odaje inteligenciju toliko koliko uvjerenje da je nemamo, pa slijedi, da što smo inteligentniji, to se više bojimo da to nismo.
- Nisam sigurna u to - rekla je princeza - ali predobro znam da sam jako glupa, i to je razlog bijede koja me gotovo ubila.
- Ako je to sve što vas muči, gospođo, lako mogu prekinuti vašu patnju.
- Kako ćeš to učiniti? - upitala je princeza
- Ja mogu, gospođice - rekao je Kraljević Čuperak - da osobu koju najviše volim učinim inteligentnom onoliko koliko je to moguće. Ti si ta osoba, i stoga o vama ovisi hoće li steći dovoljno inteligencije. Jedini uvjet je da pristanete na ženidbu.
Princeza je bila samo zašutjela.
- Vidim - rekao je Čuperak - kako vas ovaj prijedlog zbunjuje, i nisam iznenađen, ali dat ću vam cijelu godinu kako bi razmislili o tome.
Kraljica je bila toliko neinteligentna, a istodobno je silno poželjela biti pametna da se sama uvjerila kako kraj ove godine nikada neće doći. Tako je prihvatila ponudu koja joj je dana. Čim je Čuperku rekla da će se udati za njega u roku od jedne godine od tog dana, osjetila je da je došlo do potpune promjene. Mogla je reći sve što je željela s lakoćom, i to reći na elegantan, lagan i prirodan način. Odmah je započela s Čuperkom briljantan i dugotrajan razgovor, držeći se tako dobro da se Čuperak bojao da joj je dao veću pamet nego što je zadržao za sebe.
Po povratku u palaču vladala je cijelim dvorištem tako iznenadnom i izvanrednom promjenom. Dok su se prethodno navikli čuti njezine besmislice, sada su čuli da se izražava razumno i vrlo šaljivo.
Cijeli se dvor tome veselio. Jedina osoba koja nije bila zadovoljna bila je mlađa sestra, jer sad više nije imala prednost nad starijom, već je djelovala poput ružne majmunice.
I sam kralj je često primao savjete starije princeze, i nekoliko je puta održao vijeće u njezinim odajama.
Novosti o ovoj promjeni proširile su se daleko, a knezovi susjednih kraljevstava pokušali su je pridobiti. Gotovo svi su je pitali za brak. Ali ona nije pronašla nijednog koji bi bio dovoljno inteligentan. Ipak je sve redom poslušala, ali se za ni jednog nije odlučila udati.
Napokon je došao čovjek koji je bio toliko moćan, tako bogat, tako duhovit i tako zgodan da si nije mogla pomoći koliko ju je privukao. Otac je to primijetio i rekao joj da bi mogla sama odabrati muža. Morala je samo proglasiti svoju odluku. Sada, što je bila inteligentnija, to joj je bilo teže o tome odlučiti. Zahvalila se ocu i zatražila još malo vremena da dobro promisli. Kako bi u miru razmišljala o svojoj odluci, otišla je prošetati šumom - upravo onom gdje je prvi puta srela Kraljevića Čuperka.
Dok je hodala, duboko zamišljena, pod nogama je čula neobičan zvuk, kao da puno ljudi dolazi i odlazi baveći se nečime. Slušajući pažljivije, čula je glasove - Donesi mi lonac - rekao je jedan; zatim još jedan: - Stavite drva na vatru!
U tom se trenutku tlo otvorilo i vidjela je pod nogama veliku kuhinju punu kuhara i sudopera, i svakojakih ljudi koji su pripremali veliku proslavu. Dvadesetak ili tridesetak pečenjara se pojavilo i zauzevši svoje pozicije oko vrlo dugačkog stola na putu prema šumi. Svi su nosili kuharske kape, a u rukama su imali šiljke za nadijevanje mesa. Dok su svi zajedno radili uz prigušenu melodiju, prišla im je princeza i upitala ih za koga rade.
- Za Kraljevića Čuperka, gospođo - rekao je nadzornik. - Sutra će biti održano njegovo vjenčanje.
Na to je princeza bila iznenađena više no ikad. U trenu se prisjetila da je prošla godina od dana otkako je obećala da će se udati za Kraljevića Čuperka i bila je zapanjena sjećanjem. Razlog zašto je zaboravila dano obećanje bio je taj što je tada još uvijek bila glupa i tek stjecanjem inteligencije koju joj je kraljević dao, zaboravila je na svoje besmislice.
Nije otišla ni trideset koraka dalje kad se pred njom pojavio Kraljević Čuperak, galantan i sjajan, poput princa na dan vjenčanja.
- Kao što vidite, gospođo - rekao je - održao sam svoju riječ, i ne sumnjam da ste i vi došli održati svoju, i dajući mi svoju ruku učinite me najsretnijim čovjekom na svijetu.
- Ja ću biti iskrena prema tebi - odgovori princeza. - Još nisam razmišljala o tom obećanju, i bojim se da nikad neću moći donijeti odluku koju želiš.
- Vi ste me začudili, gospođo - rekao je Kraljević Čuperak.
- Vjerujem u to - rekla je princeza - i bez sumnje, bilo bi mi neugodno imati posla s nekim neinteligentnim muškarcem, bez osjećaja. Rekao bi mi: - I moraš se udati za mene jer si mi obećala! Ali s obzirom na to da razgovaram s inteligentnim čovjekom, sigurna sam da će poslušati glas razuma.
- Vjerujem u to - rekla je princeza - i bez sumnje, bilo bi mi neugodno imati posla s nekim neinteligentnim muškarcem, bez osjećaja. Rekao bi mi: - I moraš se udati za mene jer si mi obećala! Ali s obzirom na to da razgovaram s inteligentnim čovjekom, sigurna sam da će poslušati glas razuma. Kao što znate, nisam se mogla udati za vas i kad sam bila posve glupa, kako možete očekivati da danas, posjedujući inteligenciju koju ste mi darovali, što me čini još pametnijom nego prije, trebala donijeti odluku koju nisam mogla ni tada donijeti? Ako ste zaista željeli vjenčanje, moram vam reći da ste pogriješili jer sada s ovom inteligencijom sve vidim puno jasnije no što je to bilo nekada.
- Ako bi čovjek koji nije nimalo inteligentan predbacio što nećete održati svoje obećanje kao što ste upravo rekli - odgovorio je Kraljević Čuperak - zašto očekujete, gospođo, da ja moram drugačije djelovati, s obzirom na to da se tu radi o mojoj životnoj sreći? Je li razumno da ljudi koji imaju pameti trebaju biti tretirani lošije od onih koji je nemaju? Hoćete li to zahtijevati, vi koji ste toliko osjetili i poželjeli tako žarko da je imate? Ali, oprostite, izuzev moje ružnoće, postoji li nešto u meni što vam ne odgovara? Jeste li nezadovoljni mojim podrijetlom, mojom pameću, mojim raspoloženjem ili mojim ponašanjem?
- Ni na koji način - odgovori princeza. Svidjelo mi se sve što si ti spomenuo.
- U tom slučaju - rekao je Kraljević Čuperak - sreća će biti moja, jer leži u vašoj moći da me učinite najprivlačnijim muškarcem.
- Kako se to može učiniti? - upita princeza.
- To će se dogoditi sam od sebe - odgovorio je Kraljević Čuperak - ako me dovoljno volite da to poželite. Da biste uklonili svoje sumnje, gospođo, dopustite mi da vam kažem da je ista vila koja je na dan rođenja meni darovala moć pružanja inteligencije ženi koju sam izabrao, i vama je dala moć da učinite lijepim čovjeka kojeg biste trebali voljeti i kojemu biste se smilovali.
- Ako je tako - rekla je princeza - želim svim svojim srcem da postanete najljepši i najatraktivniji princ na svijetu, a ja vam dajem taj dar koliko to i mogu.
Čim je princeza izgovorila te riječi, Kraljević Čuperak se pojavio pred njezinim očima kao najljepši i najatraktivniji muškarac kojeg je ikada vidjela.
Neki tvrde da ovo nije rad vilinskih čarolija, već je sama ljubav dovela do preobrazbe. Kažu da je princeza, dok je razmišljala o svojoj ljubavi, njegovu dobrim osjećajima i njegovim brojnim vrlinama koje posjeduje, zaslijepila deformiranosti njegova tijela i ružnoće lica; da joj se grba činila prirodna, a da je užasna šepavost koja ju je nekada uznemirila, sada nije ništa više od određene uvjerenosti i šarmantnog naginjana u stranu. Dalje kažu da je pronašla oči koje su sjajnije sjajile zbog njihove razrokosti i da je taj nedostatak u njima bio samo znak strastvene ljubavi; dok je njegov veliki crveni nos bi ništa drugo nego ratnički i herojski.
Međutim, kakva god da je istina, princeza je obećala da će se udati za njega, pod uvjetom da se s time usuglasi njezin otac.
Kralj je znao da je Kraljević Čuperak bio princ, i mudar i duhovit, a kad je shvatio koliko ga njegova kćer voli, prihvatio ga je s užitkom kao zeta.
Vjenčanje se održalo sutradan, baš kao što je to predvidio i Kraljević Čuperak, i to u skladu sa zahtjevima koje je davno naredio.
Pouka bajke Kraljević Čuperak
Evo bajke za vas, koja je manje bajka, a više istina. Sve je pošteno u onome koga voliš, a onaj kojeg voliš ima i pameti.
Onome kojemu je priroda dala svu ljepotu nije ništa u usporedbi s istinitom i pravom ljubavi. To je samo prividno jer ono što je nevidljivo našim očima skriva se duboko u našem srcu.
Autor: Charles Perrault, Prijevod: Lara Višić
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2018.
Izvor: Lektire.hr