Kraljević Čuperak je predivna priča za djecu Charlesa Perraulta. Jednom davno jedna je kraljica rodila sina. Na žalost, taj sin nije bio lijepi princ, nego jedan jako ružan, ali pametan dječak.
Jednom davno jedna je kraljica rodila sina. Na žalost, taj sin nije bio lijepi princ, nego jedan jako ružan dječak zbog čijeg su izgleda svi sumnjali da je uopće čovjek. Kako bi ispravila tu nepravdu, jedna vila prorekla je da će taj princ, iako je ružan, biti jako pametan i ljubak. Ali pamet koju ima neće biti samo njegova, nego će, kada zavoli neku djevojku, tu pamet moći prenijeti i na nju.
Kraljicu su ove riječi malo utješile, ali svejedno je bila tužna što joj je sin toliko ružan. Ne samo da je bio ružan, nego je na glavi imao neobičan čuperak zbog kojeg su ga svi prozvali Kraljević Čuperko. Ali čim je Čuperko dovoljno narastao da može govoriti, počeo je pričati samo pametne stvari.
Sedam godina nakon Čuperkova rođenja, kraljica u susjednom kraljevstvu rodila je dvije kćeri. Prva kćer bila je prekrasno dijete, najljepše u cijelom kraju. Kraljevna se čak i pobojala zbog tolike ljepote svog djeteta, pa kako bi je utješila, vila koja je Čuperku dala pamet, poklon je dala i maloj djevojčici. Kako bi ublažila njenu ljepotu, prorekla joj je da neće biti pametna. Štoviše, bit će toliko glupa koliko je i lijepa.
Kraljici to nije bilo milo, ali onda je rodila i drugu kćer, koja je pak bila ružna. Vila se i tu umiješala, pa rekla kraljici da će joj druga kćer biti toliko pametna da se neće ni primijetiti da je ružna.
Kraljici je to bilo drago, ali još uvijek je žalovala zbog starije kćeri. Kako bi je utješila, vila je rekla da stariju kćer ne može učiniti pametnom, ali da će joj zato dati dar da može učiniti lijepim onoga u koga se zaljubi.
Kako su sestre rasle, tako su jačale i njihove mane i vrline. Starija kćer s vremenom je bivala sve ljepša, ali i gluplja, a mlađa kćer bivala je ružnija, ali i pametnija. Starija kćer nije bila samo toliko glupa da nije znala odgovoriti na najobičnija pitanja, a da ne izvali neku glupost, nego je bila i strašno nespretna. Mlađa sestra, iako je bila ružna, ipak je bolje prolazila od starije. Ljudi bi naravno, prvo prilazili ljepotici, ali kad bi vidjeli da ne zna prozboriti ni suvislu rečenicu, brzo bi se okrenuli mlađoj, koja bi ih zabavila svojom pameti i duhovitošću.
Starija kraljevna, iako je bila glupa, brzo je primijetila kako je nitko ne voli zbog njezinog manjka pameti, unatoč njenoj ljepoti. Čak je i sama poželjela barem polovicu sestrine pameti, za koju bi bila spremna dati cijelu svoju ljepotu. Majka ju je ukorila zbog takvih želja, pa se kraljevna odlučila prošetati šumom kako bi u miru mogla oplakivati svoju sudbinu.
Jednog dana, dok je sjedila u šumi i plakala, prišao joj je maleni momak, ružan i neugledan, s malim čuperkom na glavi. Ipak, bio je lijepo obučen, poput kraljevića, jer to je naravno bio kraljević Čuperko. Čim je vidio prekrasnu kraljevnu s poštovanjem ju je pozdravio. Nije mu bilo jasno zašto tako lijepo stvorenje tako gorko plače, jer kraljević je smatrao da je ljepota nešto najbolje što netko može imati. Kraljevna mu u suzama kaže da bi ona svoju ljepotu mijenjala za njegovu ružnoću, samo kada bi s time dobila i pamet. Kraljević je smatrao da je već i spoznaja da je netko glup dokaz njegove pameti, a onda joj ponudio da će od nje napraviti pametnu djevojku, jer to je bilo u njegovoj moći, ali samo ako pristane da će se udati za njega.
Kraljevna je najprije oklijevala, ali onda i pristala. Obećala mu je da će se za godinu dana udati za njega. Čim je pristala na udaju za Čuperka, počela se osjećati pametnijom. Postala je toliko bistra da se Čuperku činilo da joj je možda i previše pameti dao. Kraljevna se vratila na dvor i svi su se čudili nagloj promjeni. Samo je mlađa sestra bila ljubomorna, jer sad više nije bila samo ružnija od sestre, nego i manje pametna.
Vijest o lijepoj i pametnoj kraljevni proširila se cijelim kraljevstvom. Ubrzo su na dvor počeli stizati prosci iz svih krajeva zemlje koji su željeli tu savršenu kraljevnu za ženu. Ona ih je sve primala, ali ni jednom se nije obećala. Naposljetku joj je došao jedan iznimno zgodan i pametan kraljević. Djevojka se pokolebala jer joj se jako svidio, ali se sjetila da se obećala Čuperku. Zato je jednog dana otišla u šumu kako bi dobro razmislila o svojoj odluci.
Ali kada je došla u šumu, kraljevna je primijetila kako se sve tamo sprema za neko slavlje. Kada je pitala što se događa, rekli su joj sa se kraljević Čuperko ženi i da se spremaju svatovi. Kraljevna se tada sjetila da je prošla godina dana i da je sada vrijeme kada bi se trebala udati za ružnog Čuperka.
Tada se pred njom stvorio i Čuperko, u sjajnom svadbenom ruhu. Rekao joj je da je stigao, spreman za svadbu. Ali kraljevna se nećkala i na kraju priznala kraljeviću da joj je teško odlučiti da li da pođe za njega ili ne. Njoj je jako smetala njegova ružnoća, čak i sada, kada je bila pametna. Kraljević ju je pitao da li joj još nešto smeta na njemu ili samo njegov izgled, a ona kaže da joj se sve drugo na njemu sviđa, osim tog izgleda.
Kraljević tada kaže kraljevni da imaju sreću, jer ona može pretvoriti u ljepotana bilo koga u koga se zaljubi. Kraljevna je malo razmislila i onda shvatila kakve sve lijepe vrline ima ružni Čuperko. Čim je to shvatila, zaljubila se u njega, a kraljević se tog trena pretvorio u najljepšeg princa na svijetu. Njih dvoje su se onda oženili i živjeli sretno do kraja života.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.