Legenda o medvjedu je prekrasna priča o ljubavi i prijateljstvu. Jednom davno dok je led pokrivao skoro cijelu zemlju, živjela su tri brata, a životinjski duhovi su jednog od braće pretvorili u medvjeda.
Jednom davno dok je led pokrivao skoro cijelu zemlju, živjela su tri brata. Poput ostalih iz sela vjerovali su da postoji čarolija i da je to svjetlost s neba koja se često mijenjala. Odrastali su u uvjerenju da je svjetlost Sjevernog Neba zapravo duh predaka, a taj je duh mogao pretvoriti dječake u ljude i zimu u proljeće.
Tri brata Kenai, Denahi i Sitka su provodili vrijeme loveći ribu. Željeli su uloviti što više ribe jer se spremala posebna gozba u čast Kenaija i njegove totemske svečanosti. Tog dana će Kenai primiti simbol u obliku totema zahvaljujući kojem će ga prihvatiti kao odraslog čovjeka.
Od trojice braće Sitka je bio najstariji i najmudriji. Denahi kao srednji brat bio je frustriran zbog mlađeg brata i njegovih šala, ali to nije umanjilo njegovu ljubav prema bratu.
Tanana je bila seoski starješina i bliska s trojicom braće, budući da su odrasli bez roditelja. Ona će voditi svečanost na kojoj će Kenai dobiti totem. Kenai nije mogao dočekati da dobije totem s kojim će ga primiti u svijet odraslih.
"Tvoj će totem biti ljubav! Neka te ljubav vodi u svemu što ćeš napraviti u životu, pa ćeš jednog dana imati znamen odmah do predaka!" - rekla je Tanana.
Kenai nije mogao shvatiti kako medvjed može značiti ljubav. On nikad nije volio medvjede. Denahi se smijao kad je čuo što znači totem njegovog brata. On i stariji brat su već odavno primili svoje toteme. Od Sitke je značio vodstvo, a od Denahija mudrost.
Kada je svečanost završila Denahi je Kenaiju poklonio cvjetni vijenac.
"Sad kad bi trebao sve voljeti, tako si neodoljiv i sladak!" - rugao se Denahi mlađem bratu.
Sitka je bio ozbiljniji i rekao:
"Znaj da moraš još otkriti svoj dar! Nemoj misliti da je Denahi mudar samo zato što njegov totem znači mudrost. Pogledaj samo što radi!"
Denahi je u to vrijeme skakao okolo i bacao cvijeće te slučajno nagazio na psa, koji ga je pred djevojkama iz sela ugrizao za stražnjicu. Denahi je pocrvenio od srama i bio na putu spoznaje da će osjećaj srama zamijeniti ljutnja.
Nakon toga su braća otišla provjeriti što je s ulovljenom ribom, ali kada su došli vidjeli su da nema ni jedne ribe. Umjesto toga su pronašli tragove medvjeda.
"Ti si sigurno kriv jer nisi zavezao košaru!" - ljutio se Denahi na Kenaija. Zadatak najmlađeg brata je bio da zaveže košaru kako medvjedi ne bi mogli uzeti ribu. Denahi je bio ljut jer je sam napravio košaru.
"Ja sam kriv! Zašto uvijek mene kriviš za sve? Medvjed je to učinio!" - ljutio se Kenai.
Kenao više nije htio slušati svog brata nego je uzeo koplje i krenuo u potragu za košarom. Nije mogao ni slutiti da će pronaći nešto više od košare.
Sitka je bio zabrinut za najmlađeg brata i odlučio je krenuti za njim, a pridružio mu se i Denahi. Nije prošlo dugo i čuli su vrisak. Potrčali su u smjeru odakle je došao vrisak i ugledali Kenaija koji je pao u usjeklinu ledenjaka. Sitka se nagnuo preko stijene pokušavajući uhvatiti brata.
"Moraš brzo otići! U blizini je medvjed!" - vikao je Kenai.
U tom se trenutku iza Sitke pojavio veliki medvjed. Imao je oštre pandže i dubok glas. Denahi je počeo bacati kamenje na medvjeda da mu odvuče pozornost od braće. Ali medvjed je sada tjerao Denahija prema ledenoj površini. Dok je propadao kroz led, medvjed ga je uspio ogrebati šapom.
Kenai je upsio izvući Denahija dok se Sitka borio s medvjedom. Sitka je bacio koplje u led nakon čega se jedan dio odlomio vukući njega i medvjeda u hladnu vodu. Medvjed je uspio izaći, ali Sitke nigdje nije bilo. Braća su uzlaudno čekala da se pojavi.
Iste noći je u selu priređen oproštajni obred u čast Sitke. Tanana je uzela njegovo koplje te na njega postavila totem i perjanicu. Sitka će se tako moći pridružiti Velikom duhu preuzimajući duh orla. Dok je gledao dim kako se uzdiže visoko u nebo, Denahi je bio tužan zbog svog brata.
Kenai je samo razmišljao o tome kako se želi osvetiti medvjedu.
"Mislim da bi trebali slijediti medvjeda!" - rekao je Kenai.
"Ne vjerujem da bi trebali ubiti medvjeda, ne treba njega kriviti!" - rekao je Denahi.
"Moramo nešto učiniti, ne možemo samo sjediti! - ljutio se Kenai.
Bacio je totem u vatru i otrčao. Tanana je požurila izvući totem medvjeda iz vatre i dala ga Denahiju. Pokušao je spriječiti mlađeg brata jer je znao da si nikad neće oprostiti ako mu se nešto dogodi.
Kenai je odlučio pratiti medvjeda. Nakratko je stao kako bi se odmorio i pojeo bobice. U tom je trenutku čuo buku. Bio je to medvjed koji se odmah uspravio i počeo nešto mumljati.
Najmlađi brat se prestrašio i zakoračio unatrag, a isto je učinio i medvjed. Izgledalo je kao da se ni on ne želi boriti s mladim muškarcem. Kenai je uzeo koplje i potrčao za medvjedom u stjenoviti kanjon.
Uhvatio je medvjeda na vrhu stijene i uskoro je krenula borba. Kenai je ubrzo srušen i u tom trenutku je vidio kako se medvjed približava te je namjestio koplje kako bi se mogao obraniti. Medvjed je počeo mumljati i poražen se srušio na zemlju.
Odjednom je sve utihnulo. Kenai je gledao s mržnjom poraženog medvjeda i počeo vikati, a njegov glas je odzvanjao kroz cijeli kanjon gdje ga je upravo tražio Denahi.
Kenai je još uvijek stajao pored medvjeda kad se odjednom pojavila velika zraka svjetlosti i obasjala medvjeda i njega. Odjednom su se pojavili duhovi životinja, a jedan duh se odmah izdvojio.
"Jesi li to ti Sitka?" - pitao se Kenai gledajući duh svog brata koji je poprimio ljudski oblik. Medvjed je nestao, a Kenai je podignut u zrak. Sitka je ponovno poprimio oblik orla i držao je brata.
Kad ga je duh brata napokon pustio na zemlju Kenai se pretvorio u medvjeda. Denahi se uspio popeti na vrh planine vjerujući da će ugledati svog brata. Ali umjesto njega je vidio medvjeda kako stoji pored poderane odjeće.
Prije nego što je Denahi bilo što mogao učiniti, udarila je munja i Kenai je odbačen u rijeku. Dok se borio s vodenom strujom gledao je prema svom bratu.
Denahi se u tom trenutku sjetio što je Kenai jednom rekao, a to je da čovjek nikada ne bi samo stajao ne radeći ništa. Odlučio je slijediti medvjeda kako bi se osvetio.
Boreći se s hladnom rijekom Kenai je izgubio svijest i probudio se na obali gdje ga je čekala Tanana. Htio joj reći što mu se dogodilo, ali ga starica nije mogla razumjeti.
"Žao mi je, ali ne govorim tvoj jezik!" - govorila je starica.
"Kako medvjeđi?" - zapitao se Kenai i pogledao odbljesak u rijeci. Počeo se okretati i ugledao je rep. Nije mogao vjerovati da je postao medvjed. Uspaničio se i pokušao pričati s Tananom, ali ona ga nije mogla razumjeti.
"Kenai to je učinio Sitka! Ako želiš ponovno biti čovjek moraš otići na vrh planine i razgovarati sa svojim bratom!" - rekla je Tanana.
Prije nego što ju je stigao pitati gdje se nalazi to mjesto Tanana je nestala. Kao medvjed mogao je samo pričati sa životinjama. Iznad njega su preletjele guske, a on je viknuo:
"Vratite se, trebam vas pitati nešto! Želim pronaći mjesto gdje se spušta svjetlost!"
Guske se nisu zaustavile nego su nastavile dalje. Tada su naišla dva brata Rudi i Bobi. Bili su to ne baš tako pametni sobovi, koji su sa zanimanjem gledali medvjeda.
"Što on to želi pitati guske? - čudio se Bobi.
"Možda su ga guske nešto naljutile ili izmorile!" - pomislio je Rudi.
Kenai ih je primijetio i krenuo prema njima.
"Oprostite ako smetam, htio bi vas nešto pitati!" - govorio je Kenai.
Ali sobovi su se prestrašili da će ih medvjed napasti te su krenuli bježati, ali kako su bili nespretni zapetljali su im se rogovi.
Kenai im je želio objasniti kako im neće ništa loše učiniti te ih je pokušavao uvjeriti da nije pravi medvjed.
"Ti si onda dabar!" - rekao je Rudi i obojica su se počela smijati.
"Nisam dabar ni medvjed nego čovjek! Postao sam medvjed zbog čarolije!" - pokušavao je objasniti Kenai.
Bobi u Rudi su se samo gledali i smijali jer su vjerovali kako se radi o pomalo ludom medvjedu. Kenai je shvatio kako mu sobovi neće pomoći i krenuo je prema šumi.
"Ja bih isto krenuo tim putem!" -vikao je za njim Rudi.
Medvjed ih više nije želio slušati, ali nije bio svjestan kako su ga sobovi htjeli upozoriti na zamku. Shvatio je kad se odjednom našao s rukama u zraku i jednom nogom zavezanom za granu.
Dok se pokušavao osloboditi prišao mu je Koda. Bio je to mladunac medvjeda.
"Već sam iz daljine vidio da se radi o zamci! Sigurno si bio zamišljen kada je nisi uočio na vrijeme!" - govorio je mali medvjed.
"Želiš li da ti pomognem da siđeš?" - pitao je Koda njišući cijelo vrijeme velikog medvjeda.
"Nemoj to raditi!" - vikao je Kenai. Nije želio pomoć od Kode jer je mrzio medvjede, ali je znao da mu jedino on može pomoći.
Koda je potom spustio štap, sjeo pored drveta i počeo pričati. Dok se ljuljao na grani, Kenai je još uvijek razmišljao kako da se izvuče iz ove nevolje.
"Možemo pokušati tako da te spustim i da zajedno idemo do Lososovog puta!" - rekao je Koda.
Kenai je znao da nema izbora i pristao je na pomoć malog medvjeda. Koda je potom izvukao drveni klin koji se nalazio u zemlji. Konopac se odmah oslobodio, a veliki medvjed je prvo poletio u zrak i potom pao na zemlju.
Kada se Kenai htio požaliti na bol koju je osjećao zbog toga što je pao, Koda je osjetio opasnost i počeo bježati:
"Bolje da krenemo!"
Iza drveća se pojavio Denahi i Kenaiju je bilo lakše.
"Napokon si me pronašao! Nećeš vjerovati što sam sve prošao!" - govorio je Kenai.
Denahi je jedino mogao čuti:
"Bruuuu, brrr!"
Denahi je podigao koplje i krenuo prema medvjedu koji se okrenuo i počeo bježati. Nije mogao vjerovati da ga lovi njegov brat.
Bježao je sve dok nije došao do ledenjaka na kojem se nalazio ulaz u špilju. Kad je napokon uspio ući ugledao je Kodu kako se skriva. Medvjedi su sjedili i čekali u tišini dok je Denahi hodao po ledenoj površini tražeći velikog medvjeda.
Nakon što je Denahi otišao Kenai se zapitao zbog čega ga brat lovi.
"To oni inače rade! Sreća da nas nije pronašao jer kad se moram boriti izgledam kao opasni bik!" - govorio je Koda i pokazao nekoliko obrambenih pokreta.
Koda više nije bio tako hrabar kada mu je Kenai rekao kako ga neće pratiti do Lososovog puta. Koda je bio ljut jer se Kenai zakleo krvlju.
Rekao je Kenaiju kako treba njegovu pomoć jer je izgubio mamu i da će je tamo sigurno pronaći.
"Tamo imaš puno riba i drugih medvjeda, a svaku noć možeš gledati kako svjetlost dodiruje planinu!" - govorio je Kodi pokušavajući nagovoriti Kenaija da se predomisli.
Kenai se sjetio što mu je Tanana rekla i da bi to moglo biti mjesto gdje će pronaći svog brata.
"Dobro krenut ćemo sutra ujutro! - rekao je Kenai.
Sljedeće jutro Denahi je krenuo prema ledenoj špilji. Kada je skupio dovoljno hrabrosti napokon je ušao, ali u špilji nije bilo nikoga. Tada su se pojavili Rudi i Bobi.
"Rudi pogledaj tamo!" - viknuo je Bobi.
"Pusti me, zar ne vidš da jedem!" - ljutio se Rudi.
"Mislim da bi trebali pobjeći!" - rekao je Bobi. Bili su uvjereni kako čovjek njih lovi, pa su odmah krenuli bježati.
U međuvremenu su Kenai i Koda nastavili prema Lososovom putu. Kako je Koda cijelo vrijeme nešto pričao, to je Kenaija pomalo ljutio i predložio mu je da neko vrijeme ne pričaju.
Kodi nije bilo važno hoće li pričati pa je odlučio zapjevati. Uživao je u svakoj minuti jer se osjećao sigurnim uz Kenaija, doživljavajući ga kao starijeg brata.
Iako Kenai nije bio zadovoljan na početku s malešnim pratiocem, morao je priznati kako ga je s vremenom sve više počeo zabavljati. Jednom je pokazao Kenaiju kako uz vjetar može i lebdjeti, ali ga je zaboravio upozoriti što se događa kad vjetar prestane puhati. Na kraju bi se obojica smijali ležeći u blatnoj ilovači.
Uskoro su se susreli s Rudijem i Bobijem, koji su ih htjeli upozoriti kako se u blizini nalazi lovac.
Kenai nije bio zabrinut jer je smatrao kako su mu pobjegli pod ledenjakom.
"Ti misliš kako vas neće više slijediti?" - upitao je Rudi pokazujući im njihove tragove koje bi lovac lako mogao uočiti.
"Sjetio sam se nečega! - viknuo je Kenai.
Uskoro su se svi našli na velikim mamutima koji su im rado pomogli da prijeđu ledenu rijeku. Kada je pala noć Koda je pogledao prema horizontu i rekao:
"Vidiš li gore noćnu dugu? Tamo možeš vidjeti i duhove!"
Kenai je začuđen kako Koda zna tako puno o Velikom Duhu.
"I moj brat Sitka je postao duh i da nije njega, ne bi ja bio ovdje!" - rekao je Kenai.
"Tvoj brat je gore? Što je bilo?" - pitao je Koda.
"Ubilo ga je veliko čudovište!" - tužno je odgovorio Kenai.
Koda je nastavio gledati prema nebu i viknuo:
"Puno ti hvala Sitka, da nije bilo tebe ne bih nikad upoznao tvog brata! Uvijek sam želio imati starijeg brata!"
Nakon što su se probudili Kenai je pitao malog medvjeda kojim putem trebaju krenuti, ali Koda se nikako nije mogao sjetiti. Tada su se počeli svađati i Koda ga je podsjetio da nije bilo njega još bi uvijek visio s onog drveta.
"Bolje da visjeti s grane nego biti izgubljen s tobom!" - vikao je Kenai.
Koda je bio povrijeđen i krenuo je dalje sam, ali Kenai ga je pratio jer bez obzira koliko je bio ljut, nije ga mogao ostaviti samog u divljini.
Uskoro su došli u napušteno selo. Kenai je požurio i ušao u špilju te ugledao zidove ispunjene plemenskim crtežima. Rukopis je bio isti kao i u njegovom selu.
Jedan crtež je prikazivao medvjeda i lovca i odmah se rastužio jer se sjetio svoje braće.
"Ova su čudovišta zaista strašna, a posebno oni što imaju koplja!" - rekao je Koda.
Kenai je tada shvatio da ne govori o medvjedu nego o ljudima te da ljudi u očima medvjeda isto izgledaju kao čudovišta.
Nastavili su lutati šumom sve dok Koda nije pronašao znak koji bi im mogao pomoći da lakše pronađu put do Lososovog puta. Napokon su došli do kanjona, a na vrhu ispred litice pojavila su se dva okomita prilaza.
"Hej, idemo li u pravom smjeru?" - pitao je Kenai nadajući se kako će uskoro doći do puta koji cijelo vrijeme traže.
"Hej, tiho!" - odzvonilo je u jednom prilazu poput jeke.
"Ti budi tiho!" - stigao je odgovor s druge strane.
Koda je napokon shvatio kako se nalaze blizu Lososovog puta. Ispred njih se nalazila Vatrena dolina sa snažnim gejzirima, blatnim ponorom i zupčastim stijenama.
Kenai nije bio baš sretan, ali je slijedio Kodu. Nakon što ga je ugledao prestrašenog mislio je da se samo šali, ali se u tom trenutku pojavilo koplje. U blizini je stajao Denahi odlučan da uhvati medvjeda.
Kenai se odmah podigao na zdanje noge, kopajući tlo svojim kandžama te propuštajući gejzir vatre koji je njegovog brata odmah bacio natrag.
Počeo je trčati, ali je vidio da Koda zaostaje. Uhvatio je Kodu zubima i krenuo trčati prema izlazu iz doline. Dok su gledali kako da se izvuku, pojavio se Denahi te pokušao srušiti brvna na mostu nastojeći srušiti medvjede. U zadnji čas su uspjeli preskočiti preko ponora.
Denahi i Kenai su se gledali preko ponora, a Koda se nije mogao načuditi:
"Zašto stojiš i gledaš čudovište?" - pitao se Koda jer je mislio kako trebaju što prije pobjeći.
Kenai je bio tužan što ga brat ne prepoznaje i što prema njemu osjeća samo mržnju. Napokon su krenuli, ali ih je zaustavio vrisak. Bio je to Denahi koji je pokušao preskočiti preko provalije, ali je udario u most. Uhvatio se za brvna i krenuo polako penjati. Kenai mu je htio pomoći, ali nije uspio i Denahi je pao u vodu. Uhvatio se za kladu dok ga je vukla struja.
"Ne razumijem zbog čega nas toliko mrze?" - čudio se Koda.
Kada je i sam bio medvjed Kenai mu nije znao odgovoriti na to pitanje. Pokušao mu je objasniti kako medvjedi znaju napasti ljude, ali se zbunio. Znao je da on i Koda nikada ne bi mogli biti ubojice.
Iako je još uvijek bio tužan zbog smrti svog brata, bilo mu je jasno kako stvari nisu uvijek onakve kakvim se čine.
Kad su došli do vrha ugledali su Lososov put. Kenai je pao u vodu te se našao okružen velikim medvjedima. Pogledavši ih i toliko se prestrašio da je viknuo.
"Nemoj nam otjerati ribu, nećemo imati što pojesti!" - rekao je medvjed imena Tag.
"Bok Tag! Jesi li možda vidio moju mamu?" - upitao je Koda.
Tag mu je odgovorio da nije i potom je Koda upoznao svog "velikog brata" s drugim medvjedima.
"Tebe nisam nikad prije vidio! Odakle dolaziš?" - upitao je Tag.
Kenai se nervozno smiješio i pokušao odgovoriti na svako pitanje dok su mu ostali medvjedi poželjeli dobrodošlicu. Uskoro su u rijeci drugi medvjedi okružili Kenaija, prskali jedan drugog i lovili ribu.
U početku nije bio siguran što da misli o svemu, ali odlučio je potruditi se biti prijatelj sa zanimljivom skupinom životinja. Bio je ponosan na sebe kada je uz Kodinu pomoć uhvatio prvu ribu.
Nakon što se spustila noć, medvjedi su krenuli pričati o svojim pustolovinama. Sjedili su u krugu i bacali si ribu. Svaki put kad bi netko uhvatio ribu morao je ispričati neku priču. Koliko je god želio izbjeći da mora pričati priču, Kenai nije imao izbora:
"Ove godine sam krenuo na najzanimljivije putovanje u životu. Iako sam na početku osjećao veliku bol, ona se s vremenom ublažila zahvaljujući Kodi!"
Koda je bio sretan jer je napokon imao velikog brata kojeg je toliko želio. Sad je došao i njegov red da ispriča svoju priču.
Kaže kako ga je jednog dana mama ugurala u grmlje jer su im se približavala tri čudovišta, zbog kojih je kasnije pala u ledenu vodu. Koda je potom rekao:
"Uspjela je izaći iz vode, ali onda samo se razdvojili!"
Kenai je bio u šoku jer je shvatio da priča o njemu i njegovoj braći te da je medvjedica cijelo vrijeme štitila svoje mladunče.
Kodi nije bilo jasno zbog čega je njegov prijatelj tako tužan.
"Koda sjedni pored mene jer ti nešto moram ispričati!" Priča je to o jednom medvjedu i čovjeku, odnosno čudovištu. Učinio sam nešto ružno, nažalost tvoja mama se neće više vratiti!" - rekao je Kenai.
Pokušao je objasniti što se dogodilo, ali Koda se rasplakao i pobjegao od Kenaija. Okrenuo se i počeo tražiti mjesto gdje bi opet mogao postati čovjek. Unatoč svojim željama nije mogao prestati misliti o Kodi.
Denahi je u to vrijeme sjedio pored vatre i drhtao te tražio pomoć od duhova:
"Ne znam što da radim! Možete li mi pomoći?"
Pored njega se spustio orao te ispružio krila i počeo letjeti. Denahi je znao kako ga treba slijediti. Orao je bio njegov brat Sitka.
Koda je sjedio tužno na snijegu kad su se pojavili Rudi i Bobi. Posvađali su se i nisu htjeli više biti braća, pa je Rudi rekao:
"Koda je odsad moj brat!"
"Ne želim više imati brata!" - govorio je Koda.
Rudi i Bobi su se pomirili jer su shvatili koliko su potrebni jedan drugome i što znači imati brata. Gledajući ih kako odlaze shvatio je da mu nedostaje Kenai.
On se nastavio penjati prema vrhu planine gdje svjetlost s neba dotiče zemlju. Želio je moliti duha da ga vrati u ljudski oblik.
"Sitka jesi li to ti? - vikao je Kenai gledajući u oblake. Počeo se sve više približavati uvjeren kako prepoznaje lik. Naišao je na Denahija koji je i dalje mrzio medvjeda. Dotrčao je i Koda, udario Denahija i uzeo mu koplje.
Denahi je krenuo za njim, ali se Kenai umiješao:
"Pusti ga na miru, on je još samo dijete!"
Denahi nije slušao nego je zamahnuo kopljem i usmjerio ga prema velikom medvjedu, ali prije nego što ga koplje dotaklo pojavio se plameni orao i podigao medvjeda u zrak. Samo sekundu kasnije, orao je sletio držeći Kenaija koji je ponovno bio čovjek.
Sitka je s koplja uzeo totem medvjeda i dao ga Kenaiju. Denahi je tek tada shvatio da je medvjed kojeg je pokušao uloviti bio njegov brat.
Kenai se zatim maknuo od svoje braće i krenuo prema Kodi koji se skrivao iza kamena.
"Koda nemoj se bojati, to sam ja tvoj brat i prijatelj!" - govorio je Kenai.
Pogledao je prema svojoj braći i rekao kako ga mali medvjed treba te upitao:
"Hoću li opet biti medvjed?"
Denahi ga je razumio i stavio mu totem oko vrata:
"Ti ćeš zauvijek biti moj mlađi brat!"
Sitka je Kenaija opet pretvorio u medvjeda, dok se Koda zagrlio s duhom svoje majke. Kad se vratio bio je oduševljen jer je njegov brat ponovno bio medvjed. Zatim su Kenai, Koda i Denahi gledali kako se Sitka ponovno pretvara u orla i s medvjedicom odlazi iznad planine.
Kenai je napokon shvatio da njegov totem znači ljubav koja povezuje sva živa bića na zemlji. Napokon je i on bio dostojan napraviti znamen odmah do predaka. Denahi koji je postao seoski mudrac mu je pomogao.
Otisci ruku i šapa govorili su sljedećim generacijama o dječaku koji je postao čovjek jer je postao medvjed. Koda je i dalje pričao koliko je sretan što je napokon pronašao brata.
Ilustracija: Sanja Rogošić, Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
S.Š.