Mač u kamenu prekrasna je priča za djecu o hrabrosti i dobroti dječaka Artura. Jednom davno kada Engleska nije imala kralja dogodilo se nešto neobično, pojavio se mač zaglavljen u kamenu.
Jednom davno Engleska nije imala kralja. Baš u to vrijeme u Londonu se dogodilo nešto neobično. Na iznenađenje mnogih u gradu se pojavio mač zaglavljen u kamenu. Nitko nije znao kada se i kako tamo stvorio. Zbog toga su ga prozvali "mač u kamenu".
Mač je na sebi imao neobičan natpis:
"Tko ovaj mač izvuče iz kamena, bit će kralj Engleske!"
Mnogi muškarci su pokušali izvući mač, ali nitko u tome nije uspio. Kako je vrijeme prolazilo tako je i čudesan događaj polako tonuo u zaborav.
U to je vrijeme živio čarobnjak Merlin koji je svaki dan uživao uz šalicu toplog čaja. Jednog dana dok je uživao u svom omiljenom naslonjaču razmišljao je o tajanstvenom gostu koji je trebao doći. Merlin je bio zaista čudesan čarobnjak, mogao je putovati kroz vrijeme te vidjeti prošlo vrijeme i sve ono što bi se trebalo dogoditi.
"Dragi Arhimede, očekujem da će gost stići za pola sata" - rekao je Merlin obraćajući se vjernom prijatelju Arhimedu.
"Tko?" - hukne radoznalo sova. "Tko bi trebao doći?".
"Nisam siguran" - rekao je čarobnjak. "Znam samo da je naš gost netko važan."
"U-hu-hu! Znači tako!" - sumnjičavo je odgovorio Arhimed.
Merlin je zaista mogao vidjeti sve što se tog trenutka događalo u njihovoj blizini.
"Da, da... to će biti dječak, mislim da ima jedanaest godina ili možda dvanaest. S njim je snažan momak od nekih dvadeset godina. Upravo su krenuli u lov." - objasnio je Merlin.
Čarobnjak je bio u pravu. Upravo u to vrijeme nedaleko od mjesta gdje je živio odigravala se situacija o kojoj je čarobnjak pričao sovi Arhimedu. Mladić imena Kay izvukao je iz svog tobolca strijelu, spreman da svakog trena odapne prema jelenu kojeg je primijetio u obližnjem grmu.
Kay je uz sebe imao i malog pratitelja Artura koji je sjedio na grani iznad Kaya. Odjednom je Artur pao sa stabla i gurnuo Kaya, a strijela je odletjela ravno u nebo.
Nastojeći uhvatiti strijelu dječak se popeo na stablo i baš kad je bio blizu strijele, izgubio je ravnotežu i pao kroz slamnati krov od Merlinove kuće.
"Lijepo od tebe što si svratio na čaj." - nasmijao se Merlin.
"Zovem se Artur ali svi me zovu Wart". - predstavio se simpatični dječak.
"Ja se zovem Merlin, čarobnjak sam i od danas ću biti tvoj učitelj. " - odgovorio je Merlin.
"Drago mi je, ali ne znam mogu li ostati. Moram se vratiti u dvorac. Čeka me puno posla u kuhinji." - objasnio je Wart krenuvši prema vratima.
"Onda je bolje da što prije krenemo!" - uzviknuo je Merlin. Čarobnjak je zamahnuo čarobnim štapićem i promrmljao čarobne riječi. Walt nije mogao vjerovati što upravo gleda, bio je iznenađen kada su tanjuri, šalice i knjige počele razigrano letjeti po zraku. I tada se dogodilo nešto nevjerojatno, on i čarobnjak su se ve više počeli smanjivati sve dok nisu nestali u Merlinovoj torbi.
"Nisam još vidio ovakvo pakiranje!" - oduševljeno je viknuo dječak.
Merlin i Walt su tako krenuli na prvo zajedničko i neobično putovanje.
"Nemoj misliti kako će čarolija riješiti sve probleme." - upozorio ga je Merlin mašući čarobnim štapićem.
"Ali ja nemam problema." - odvratio mu je dječak pokušavajući pratiti zanimljivog čarobnjaka.
"Svašta, mladiću!" Svatko od nas ima neki problem, a da bi ga mogao riješiti, moraš vjerovati u sebe."
Kada su napokon došli do dvorca, Walta je dočekao očuh, sir Ektor, koji ga je izgrdio zbog kašnjenja.
"Slušaj mali, nemaš što tražiti u šumi i lutati okolo dok smo mi u strahu zbog onog što ti se moglo dogoditi." - ukorio ga je očuh odredivši mu kaznu zbog njegovog ponašanja.
"Žao mi je." - promucao je tužno Wart.
"To nije dovoljno." - odgovorio mu je Ektor. "Da si se odmah javio kuharu."
Kada je sir Ektor smjestio nepozvanog gosta Merlina u staru i trošnu kulu, sjeo je s vitezom nestrpljivo očekujući vijesti iz Londona.
"Priprema se novogodišnji turnir čiji će pobjednik postati kralj Engleske!" - rekao je vitez.
"Evo ti prilike da pokažeš svoju vještinu Kay!" - viknuo je sir Ektor, silno ponosan na svog sina. Nakon toga je pozvao Warta iz kuhinje i predložio mu da ode s njegovim sinom na turnir kao pratnja.
"To bi bilo super!" - uzviknuo je dječak noseći pritom posuđe u kuhinju.
Sljedeći dan dok je Kay vježbao pripremajući se za turnir, Merlin je poveo dječaka do jarka. Odlučio je nastaviti podučavati dječaka, ali dok je Merlin pričao zanimljivu priču o ribama, dječak ga je nestrpljivo prekinuo.
"Ako se ti možeš pretvoriti u ribu, onda možeš pretvoriti i mene!" - uzviknuo je dječak.
"Da vidimo... Možeš li zamisliti da si riba?" - upitao je Merlin.
"Pa barem to nije problem!" - spremno je odgovorio Wart koji je svakog dana o tome razmišljao.
Iako je bio uvjeren da nije težak zadatak, dječak je ubrzo shvatio kako to nije istina. Morao je naučiti kako upravljati perajama da bi mogao plivati gdje želi i da pritom ne potone.
"Služi se mozgom ako već nemaš životinjski instinkt." - savjetovao mu je Merlin.
Dječak je odlučio poslušati savjet čarobnjaka i ubrzo savladao vještinu plivanja.
"Bravo dečko!" - pohvalio ga je čarobnjak. "Sve što trebaš činiti je pravilno se služiti perajama. Čini mi se da si prvu lekciju usvojio bez problema." - zadovoljno je zaključio Merlin.
Odjednom je Wart primijetio strašnu ribu koja je plivala prema njemu.
"Upomoć, Merline molim te pomozi mi!" - zavapila je mala ribica.
"Nemoj paničariti, pokušaj ju nadmudriti." - dobacio mu je Merlin sakrivši se u potopljenu kacigu. Wart je odlučio poslušati savjet čarobnjaka, koji ga je cijelo vrijeme promatrao kroz vizir od kacige.
Wart je odjednom promijenio smjer, a kako se velika riba nije stigla zaustaviti, udarila je glavom u čelični lanac i zaglavila se između karika.
"To je zaista bilo mudro, momče!" - pohvalio ga je čarobnjak.
Nakon što su se vratili u dvorac, Wart je nastavio marljivo raditi uobičajene poslove, čisteći i ribajući posuđe. Odjednom je Merlin zamahnuo čarobnim štapićem.
"Hiketus, miketus, piketus mun... čistog posuđa ormar je pun!"
U tom su trenutku tanjuri poletjeli ravno u sudoper i nakon toga u ormar.
"Mislio sam da je to moj posao." - pobunio se Wart, koji je bio savjestan i marljiv dječak.
"Važno je da je sve odrađeno na vrijeme i da se sve nalazi na svom mjestu." - odgovorio mu je Merlin uvjeren kako dječak zaista ima čisto srce.
Uskoro su Merlin i Wart krenuli prema obližnjoj šumi gdje je dječaka čekala nova zadaća. Ovog puta je Merlin sebe i dječaka pretvorio u vjeverice. Iako je skakanje po drveću u početku bilo zabavno, Wart se umorio i shvatio kako život vjeverice nije nimalo lagan.
"Ne mogu više biti vjeverica!" - požalio se Wart.
"A misliš da je meni lako?" - odbrusio mu je čarobnjak pokušavajući se osloboditi zaljubljene ženke. Odjednom je dječak izgubio ravnotežu.
U međuvremenu pokraj stabla je strpljivo vrebao vuk te kada je Wart pao uhvatio ga je za čupavi rep u želji da ga pojede. Baš kada je izgledao da se dječak neće moći spasiti, u pomoć mu je priskočila zaljubljena vjeverica.
Vjeverica je skočila sa stabla i svojim malim šapama hrabro zgrabila vuka i zarila svoje zubiće što je više mogla.
"Auuuuu! - bolno je viknuo vuk ispustivši odmah slasni plijen. Kada se oslobodio od vuka, Wart je trčao što je brže mogao.
Uvjerivši se da više nema opasnosti, Merlin je zamahnuo čarobnim štapićem pa su dječak i čarobnjak ponovno postali ljudi. U to je vrijeme u kuhinji dvorca nastao pravi nered. Posuđe je letjelo naokolo na užas kuharice.
"Upomoć!" - viknula je kuharica sve u strahu. "U kuhinji se nešto strašno događa."
Kay i sir Ektor su pojurili niz stepenice i kada su ugledali leteće posuđe, hrabro su se upustili u bitku pokušavajući savladati začarane tanjure, čaše i zdjele. Ali sve je bilo uzalud. Koliko se god trudili nisu mogli učiniti ništa protiv Merlinove čarolije.
Na povratku u dvorac Wart je ugledao razbacano posuđe i tužno uzdahnuo.
"Svemu sam ja kriv!" - neutješno je govorio znajući kako će biti kažnjen. "Sir Ektor mi nakon ovoga neće dopustiti da odem na turnir s njegovim sinom.
"Govoriš gluposti!" - usprotivio se Merlin. "Vidjet ćeš da će uskoro sve biti bolje. Samo trebaš još malo učiti."
Iako nije bio siguran da je razumio čarobnjaka, Wart se smirio i odlučio nastaviti s učenjem.
"Tako je dečko!" - viknuo je učitelj i potapšao ga po leđima.
Merlin je nastavio poučavati Warta govoreći mu o velikim otkrićima koja se tek trebaju dogoditi.
"Samo ga zbunjuješ tim pričama!" - huknuo je Arhimed. "Prvo ga treba naučiti čitati i pisati!" - rekla je sova. Ali dječakovu su pažnju uskoro privukli čudesni modeli letećih naprava.
"Zar će ljudi zaista jednog dana moći letjeti?" - pitao je Wart.
"Hoće." - odgovorio je čarobnjak dok je Arhimed sve promatrao. "Vidio sam to svojim očima."
Merlin je u tom trenutku odlučio upoznati dječaka s letenjem, pa je ponovno zamahnuo čarobnim štapićem i pretvorio ga u pticu. Dječaka je tada trebao čuvati Arhimed, ali se odjednom u njihovoj blizini pojavila sjenka.
"Ajoj to je orao!" - huknula je sova ugledavši veliku pticu kako leti prema njima.
Mahali su krilima što su brže mogli, pa su Wart i Arhimed odlučili odletjeti prema drveću pokušavajući pobjeći od opasnog grabežljivca.
"Upomoć, upomoć!" - vikao je Wart osjećajući kako svakim trenom sve više gubi snagu.
Jedva je došao do šume kada je u daljini primijetio staru kućicu. Odmah je krenuo prema trošnoj kućici jer se želio malo odmoriti. Sletio je na dimnjak, ali kreštanje orla ga je toliko prestrašilo da je od šoka propao kroz dimnjak.
U kući je živjela zločesta vještica Madam Mim i gledala u karte.
"Ihihi, čini mi se kao da se netko prehladio." - razveselila se vještica začuvši kašljanje koje je dopiralo iz njenog kamina.
"Nadam se da je nešto ozbiljno u pitanju." - rekla je vještica. Razočarala se kada je ugledala samo malu čađavu pticu.
"Joj, pa stvarno nemam sreće! To je samo mršava ptičica, prljava od čađe i pepela." - rekla je sva razočarana.
"Nisam ja nikakva ptičica, ja sam dječak!" - pobunio se Wart pokušavajući objasniti vještici kako ga je čarobnjak Merlin pretvorio u pticu.
"Pričaš gluposti!" - naljutila se vještica na spomen Merlina. "U mom malom prstu ima više čarolije nego što ju ima taj čarobnjak." - govorila je Madam Mim dok ju je Wart gledao sav u čudu.
"Nemoj mi reći da nisi čuo za Madam Mim?" - rekla je sva iznenađena. Tada je počela pokazivati što sve može i u jednom je trenu bila mala poput miša, a nakon toga velika kao kuća.
"Moram priznati da nisam čuo za vas." - rekao je Wart promatrajući što sve vještica radi.
Kada se vještica napokon umorila od pokazivanja što sve može učiniti, odlučila je prijeći na stvar.
"Sigurno si jako dobar kada te je Merlin odabrao da budeš njegov učenik." - rekla je Madam Mim. "To nije dobro za mene i zbog toga ću te se morati riješiti."
Pretvorila se u veliku mačku, mjauknula i skočila prema ptici. Odjednom je kuću ispunio neobičan vjetar i staru kuću je uletio Merlin.
"Što smjeraš vještice'" - prekinuo ju je čarobnjak.
"Želim se riješiti tvog novog učenika." - odgovorila mu je Mim postavši opet čovjek. "Varaš se ako misliš da ćeš me moći spriječiti."
Merlin i Mim su odlučili okušati se u dvoboju magijom kako bi mogli jednom zauvijek saznati tko je bolji u čarolijama.
"Što će sada učiniti?" - pitao je Wart Arhimeda koji je sjedio na grani mirno promatrajući dvoboj između čarobnjaka i vještice.
"Upravo počinje dvoboj u kojoj je čarolija jedino oružje." - huknuo je Arhimed pokušavajući objasniti Wartu što će se sve događati. "Pokušat će nadmudriti jedno drugo mijenjajući obličja."
Nakon što su se čarobnjak i vještica u svemu složili, okrenuli se leđa jednom drugom i udaljili se deset koraka.
Mim se prvo pretvorila u krokodila pokušavajući progutati čarobnjaka. Nije uspjela jer se Merlin pretvorio u kornjaču i izbjegao oštre zube krokodila sakrivši se u oklop. Nije prošlo dugo, a već se pretvorio u zeca koji je želio pobjeći od lisice.
"Pretvori se u veću životinju!" - huknula je sova Arhimed.
"Ne, pretvori se u nešto manje!" - vikao je Wart.
Merlin je odlučio poslušati savjet učenika i pretvorio se u gusjenicu. Tada se Mim pretvorila u kokoš, ali je Merlin odjednom nestao.
"To nije dopušteno, ne možeš samo tako nestati!" - ponavljala je Mim novo pravilo, spremna da ga i sama idućeg trenutka prekrši.
Tako su vještica i čarobnjak nastavili juriti šumom mijenjajući se čas u jednu, pa opet u drugu životinju.
"Upomoć miš!" - vrisnula je Mim koja se prije toga pretvorila i slonicu.
"Bravo!" - viknuo je Arhimed koji je cijelo vrijeme pratio dvoboj.
Nastala je prava strka jer više nije bilo moguće pratiti čarobnjaka i vješticu budući da su sve brže mijenjali obličja.
Odjednom se Merlin pretvorio u raka spreman da kliještima zaprijeti opasnoj zmiji. Kada je izgledalo da napokon ima prednost nad vješticom, Mim ga je iznenadila izronivši iz zmijskog legla kao nosorog.
"Misliš da si opasan i da mi možeš nauditi?" - viknuo je nosorog. "Mali raku pripremi se na razbijanje!"
Čarobnjak nije gubio vrijeme nego se odmah pretvorio u jarca i uz pomoć rogova gurnuo vješticu u more. Ali Mim se nije još odlučila predati. Izronila je iz mora kao veliki ljubičasti zmaj bljujući vatru prema čarobnjaku.
"Tko je rekao da ne smijem biti zmaj ako to želim?" - viknula je vještica.
Merlin je tada shvatio da vješticu može pobijediti uz pomoć svog znanja. Tako se pretvorio u virus i zarazio Mim.
"Ne brini se, oporavit ćeš se za nekoliko dana." - nasmijao se Merlin savjetovavši vještici da boravi što više na suncu.
"Koliko puta moram reći da ne podnosim sunce!" - ljuto je uzviknula vještica.
"Vidiš dečko, prava moć ipak leži u znanju." - rekao je Merlin zadovoljan što je uspio pobijediti vješticu.
Nakon što je dvoboj završio, dječak i čarobnjak su se vratili u dvorac. Tamo je sve bilo spremno za Kayev odlazak na turnir. Ali dogodilo se nešto što Kay nije planirao. Razbolio se štitonoša.
"Molim te povedi me sa sobom." - zamolio je dječak. "Ja ću ako želiš biti tvoj štitonoša." Kay nije bio sretan, ali nije imao izbora.
Kada su došli u grad, Wart je shvatio kako je zaboravio Kayev mač. Ostavio ga je o gostionici gdje su prenoćili.
"Jao si ga tebi ako ne dobijem mač na vrijeme!" - vikao je ljutito Kay. Dječak nije imao izbora nego se morao vratiti po mač.
Siroti je dječak trčao što je brže mogao, žureći prema gostionici gdje je ostavio mač.
"Molim vas otvorite!" - lupao je šakama po vatima, ali bilo je kasno, u krčmi više nije bilo nikoga jer su svi otišli na turnir.
"Joj jao si ga meni!" - uzdahnuo je tužno dječak. "Što ću sada učiniti?". Nadao se da mu Arhimed može pomoći svojim savjetima.
"Kay mora dobiti mač!" - uzdahnuo je Wart dok ga je Arhimed cijelo vrijeme pratio.
Odjednom je Arhimed primijetio kako se nešto svjetluca u dvorištu pored stare crkve pa je poveo dječaka prema crkvi.
"Arhimede, pa to je mač!" oduševljeno je viknuo dječak ugledavši kamen u kojem se nalazio mač. Preskočio je ogradu i krenuo prema kamenu.
"Što čekaš?" - huknula je sova. "Uzmi ga!".
"Skupi snagu" - viknuo je Arhimed iako ni sam nije vjerovao da će dječak izvući mač.
Kada je dječak primio mač, tisuću sjajnih iskrica obasjalo je mač, a Wart se zbunio i preplašio.
"Možda bi bilo bolje da ipak ne diraš mač." - sumnjičavo je hukala sova.
Ali Wart nije htio odustati. "Kayu treba mač!". - odlučno je uzviknuo i jednim pokretom izvukao je mač iz kamena.
"Još samo da stigne!" -govorila je sova cijelo vrijeme.
"Ovo nije moj mač!" - viknuo je Kay ugledavši oružje koje vidi prvi put u životu.
"Pričekaj malo!" - umiješao se sir Ektor pročitavši riječi koje su bila ispisane na maču.
"Tko ovaj mač izvuče iz kamena, bit će kralj Engleske!"
"Ljudi to je mač iz kamena" - počeli su vikati svi koji su došli gledati turnir. "Prekinite turnir!"
Svi koji su se tom trenutku našli na turniru gledali su u čudu u malog dječaka. I nisu mogli vjerovati da je zaista on izvukao mač iz kamena.
Kako je svima bilo teško povjerovati da je tako mali dječak mogao izvući kamen, a što nisu uspjeli brojni vitezovi prije njega, odlučili su uvjeriti se na vlastite oči. Dječak je tako još jednom s lakoćom izvukao kamen. Odjednom je nastupila tišina.
"Ovaj dječak je kralj!" - počeli su vikati svi prisutni.
"Kako se zoveš?" - pitao je jedan od vitezova.
"Wart... zapravo Artur." - odgovorio je umjesto dječaka sir Ektor, a narod je odlučio pozdraviti novog kralja.
Wart ih je sve zbunjeno gledao i nije mogao vjerovati što se događa.
"Živio kralj Artur!, Živio naš kralj!" - vikali su redom svi vitezovi.
Malo kasnije dok je sjedio na kraljevskom prijestolju, Wart je i dalje mislio kako je premalen da bude kralj.
"Glavu gore i samo hrabro! - bodrio ga je Merlin okrunivši ga kraljem Engleske.
Bio je to početak slavne vladavine dobrog, mudrog i hrabrog kralja Artura.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
S.Š.