Mačak u čizmama je jedna od najljepših priča za djecu. Jedan stari mlinar imao je mlin i tri sina. Osim njih, imao je i jednog magarca i jednog mačka. Najmlađi sin naslijedio je mačka.
Jedan stari mlinar imao je mlin i tri sina. Osim njih, imao je i jednog magarca i jednog mačka. Svi u mlinarovoj kući imali su svoj zadatak – mlinarevi sinovi bili su zaduženi da melju žito, magarac je to žito donosio do mlina, a mačak je morao hvatiti miševe kako oni to žito ne bi pojeli.
Nakon mlinareve smrti, njegovi sinovi odlučili su razdijeliti sve ono što im je otac imao. Najstariji sin postao je glava kuće, pa je dobio mlin, srednji sin odmah se pograbio za magarca, pa je najmlađem sinu ostao samo mačak.
Najmlađem sinu nije baš bilo po volji što je od oca naslijedio samo običnog mačka. Mislio je kako je on najgore prošao od svoje braće. Pitao se što li će on sa svojim mačkom? Najstariji brat dobio je mlin u kojem može mljeti žito, srednji brat dobio je magarca kojeg može jahati, a on, jadan, s mačkom ne može ništa osim da od njegovog krzna napravi rukavice.
Jadikovanje najmlađeg sina čuo je i sam mačak. Prestrašio se kada je čuo da bi ga njegov gospodar mogao ubiti, zato mu je prišao i zamolio ga da od njega ne radi loše rukavice, već da mu napravi dobre čizme, a ako to učini, otići će među ljude i pomoći svom gospodaru.
Najmlađi mlinarev sin jako se začudio kada je čuo mačkove riječi. Malo je razmislio i shvatio da nema mnogo za izgubiti, zato ga je poveo sa sobom kod obućara da mu uzme mjere nogu. Vješti obućar vrlo je brzo mačku napravio nove novcate čizme.
Jednom kada su bile gotove, mačak ih je navukao na svoje noge, pa uzeo vreću s malo žita, vezao je uzicom i prebacio preko ramena. Onda se mačak dignuo na zadnje noge i poput čovjeka otišao u svijet, obećavši svom gospodaru da će se vratiti s bogatstvom.
Zemljom u kojoj su živjeli mačak i njegov gospodar živio je jedan car koji je najviše na svijetu volio jesti jarebice. Problem je bio što je u njihovoj zemlji bilo jako teško nabaviti jarebice. Iako je šuma vrvjela ovim ukusnim pticama, one su bile toliko oprezne i vješte u bježanju, da ih ni najbolji lovci nisu mogli uloviti.
Mačak je znao da car jako voli jarebice, ali je znao i da ih je teško uhvatiti, ipak, mislio je, nema štete da barem pokuša. Kada je mačak došao u šumu, skinuo je svoju vreću s ramena pa je raširio na jednoj čistini. Žito koje je bilo u vreći rasporedio je po platnu, a onda je jedan kraj uzice kojom je bio vezao vreću ostavio u travi, a drugi protegao skroz do grma. Mačak se zatim sakrio u grmu i čekao.
Nakon nekog vremena pojavile su se jarebice. Primijetile su žito pa počele jedna po jedna slijetati na vreću. Kada ih se skupila cijela hrpa, mačak je skočio, potegnuo uzice, pa uhvatio jarebice u vreću, dobro je zatvorio i zadovoljno prebacio na rame. Mačak se iz istih stopa uputio na carev dvor.
Kada je mačak stigao pred carev dvor, nije mogao samo tako ući unutra. Pred velikim drvenim vratima zaustavila ga je careva straža. Pitali su mačka kamo se on to zaputio, a mačak je spremno odvratio da ide k caru. Stražari su se grohotom nasmijali. Pa tko je vidio da jedan mačak ide caru u posjet? Stražar je pomislio da je ovaj mačak neki šaljivdžija i da bi možda bilo i dobro pustiti ga k caru. Car je bio poznat po tome da mu je često bilo dosadno, pa bi ga ovaj mačak mogao bar malo zabaviti.
I tako mačak ode pred cara. Car ga zbunjeno pogleda, a mačak se pokloni i pred cara stavi vreću s jarebicama, poručivši mu da ove jarebice šalje njegov mladi gospodar. Mačak je malo slagao da je njegov gospodar grof i da je ove jarebice ulovio u svojoj zamci.
Car nije mogao odoljeti tolikim jarebicama. Počeo se oblizivati i naredio svojim kuharima da odmah spreme par za večeru, ali prije toga neka mačku napune tu vreću s onoliko zlata koliko može nositi, pa neka je odnese svom gospodaru – eto koliko je kralj bio sretan što je dobio toliko jarebica!
Mlinarev sin za to je vrijeme sjedio pored prozora i čekao mačka. Pomislio je da on nije ništa drugo nego velika budala jer je svoje posljednje novce dao obućaru da sašije mačku čizme. Pobojao se da se mačak neće nikada vratiti, a ako se i vrati – što mu uopće može donijeti?
Te turobne misli prekinula je škripa vrata. Najmlađi mlinarev sin pogledao je tko to ide kad ugleda mačka s velikom vrećom na leđima. Mačak otvori vreću pred gospodarom i pokaže mu zlato koje mu je poslao car. Ispričao mu je kako je došao do tog bogatstva, a onda dodao da neće stati na ovome – već sutra će ponovo obuti svoje čizme i učiniti svog gospodara još bogatijim!
I doista, sutra ujutro mačak je ponovo otišao u šumu, nalovio jarebica i odnio ih kralju. Činio je to svaki dan, a car bi mu svaki put napunio vreću sa zlatom i rekao da je nosi svome gospodaru grofu. Caru se ovaj neobičan mačak jako omilio, pa mu je dopustio da ulazi i izlazi s dvora kako želi, pa čak i da se slobodno šeta dvorskim odajama. Mačak se nakon lova volio izvaliti pred toplim ognjištem u carevoj kuhinji i malo se odmoriti prije nego krene natrag svome gospodaru.
Jednog dana dok se tako odmarao, mačak je čuo kočijaša kako psuje i žali se što mora baš sada voziti cara i njegovu kćer u šetnju pored jezera. Mačak se domah dosjetio kako bi mogao iskoristiti ovu priliku! Pohitao je s dvora ravno k svom gospodaru, a kada je zadihan stigao u mlin, rekao mu je da ako želi zapravo postati grof, neka odmah pojuri na jezero i okupa se u njemu!
Mlinarev sin bio je zbunjen zahtjevom svog mačka, ali ipak ga je poslušao. On ode na jezero, skine se i zapliva. Čim je mladić ušao u vodu, mačak mu je sakrio svu odjeću. Baš u tom trenutku, pored jezera su se prošetali car i njegova kći. Mačak skoči pred njih i počne zapomagati. Rekao im je da je lopov ukrao odjeću njegova gospodara dok se ovaj kupao u jezeru i on sad ne može izaći iz vode od srama. Mačak je rekao kako se boji da će mu se gospodar prehladiti i umrijeti ako predugo ostane u vodi, ali on ne želi izaći.
Car na to odmah naredi da se mladiću donese suha odjeća. Naravno, ta odjeća bila je raskošna, jer car nije imao nikakve prnje. Mladić je izašao iz jezera i obukao se u lijepa careva odijela. Dok je mladić zahvaljivao, car ga je pozvao da ga poveze kući u svojoj kočiji. Mačak mu je rekao da je upravo on čovjek koji mu je svaki dan slao jarebice, pa mu se car htio odužiti. To je usrećilo i lijepu carevu kći, jer ona je odmah primijetila kako je naočit taj mladi grof.
Kada je kočija krenula k grofovoj kući, mačak potrči ispred nje. Došao je do velike livade i skupine kosaca koji su na njoj sjekli travu, pa im rekao da kada se car proveze ovuda i pita čija je to livada, neka kažu da pripada grofu. Mačak je otrčao dalje, a kada je stigao do njive pune žita, naredio je ljudima koji su žnjeli žito neka caru kažu da je žito grofovo. Potrčao je mačak još i dalje, sve do velike šume, pa naredio lugarima da caru kažu kako je i ta šuma grofova. Svi oni poslušali su mačka jer su se bojali tog stvora koji trči naokolo u tim velikim čizmama.
Naposljetku je mačak došao do velikog dvorca u kojem je živio jedan čarobnjak. Mačak se poklonio čarobnjaku, a ovaj ga je pitao što želi. Mačak je rekao da je čuo kako se čarobnjak može pretvoriti u koju god životinju želi, pa je došao to i provjeriti. Pitao ga je može li se pretvoriti u slona, a čarobnjak ga je samouvjereno pogledao i rekao da naravno da može i paf – odjednom se pred mačkom stvorio slon. Mačak zaplješće rukama od radosti, pa upita čarobnjaka može li se pretvoriti u lava. Ništa lakše, kaže čarobnjak i paf – pretvori se u lava.
Mačak je dalje oduševljeno pljeskao, pa rekao čarobnjaku da je sve to divno, ali da on naprosto ne vjeruje da bi se mogao pretvoriti u neku majušnu životinjicu, kakva je na primjer – miš. Čarobnjak odmahne rukom i kaže da to za njega nije nikakav problem i paf – pretvori se u miša. Ali čim je čarobnjak postao miš, mačak skoči, uhvati ga i pojede.
Careva kočija za to vrijeme prolazila je krajem, pa kada su došli do velike livade, car zaustavi kočiju i pita seljake čija je to livada. Oni spremno odgovore da ta livada pripada grofu. Kada su stigli do njive sa žitom, seljaci su odmah odgovorili da žito pripada grofu, a isto su učinili i lugari nakon što je car došao pred šumu.
Na kraju, kada je kočija došla do čarobnjakova dvorca, iz njega izađe mačak i pozdravi svog gospodara kao da je došao kod kuće. Car se iznenadi takvim raskošnim dvorcem i spremno dade ruku svoje kćer mladom grofu. Njih dvoje su se oženili, a nakon kraljeve smrti, kruna je pripala mladiću. Mladić je sve to mogao zahvaliti svom mudrom mačku koji je odmah postao njegov ministar.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.