Ovo je originalna verzija bajke - Mudra Jelka - braće Grimm i može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente u radnji. Savjetujemo roditeljima da prvo pročitaju bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Bio neki čovjek, koji imađaše kćer, što se zvala mudra Jelka. Kad je odrasla, reče otac:
- Udat ćemo je.
- Da - potvrdi mati - ako samo dođe, tko bi je htio.
Napokon dođe izdaleka čovjek, po imenu Ivo, i zaprosi je, i to uz uvjet, da mudra Jelka bude i sasvim razumna.
- O da, ima ona soli u glavi - ponosno će otac.
- Ah, ta ona vidi kako vjetar ulicom trči, i čuje kako muhe kašlju - doda mati.
- Da, ali ako nije baš razumna, neću je uzeti - usprotivi se Ivo.
Kad su sjedili za stolom i jeli, reče mati:
- Jelka, idi u podrum i donesi piva!
Mudra Jelka skine vrč sa zida i pođe; silazeći u podrum neprestance je poklopcem klepetala, da joj prođe vrijeme. Kad je sišla, uzme stolicu i stavi je pred bačvu, da se ne mora sagibati, jer bi je mogla zaboljeti krsta.
Zatim metne vrč preda se i odvrne pipu, i dok je pivo teklo u vrč, ne dopusti da joj oči budu besposlene, pogleda gore na zid i opazi nakon duga promatranja budak, upravo iznad sebe, koji su zidari, nepazeći, zaboravili.
Mudra Jelka stane plakati, pa će kroz suze:
- Ako pođem za Ivu i mi dobijemo dijete, pa odraste te ga pošaljemo u podrum, da natoči piva, past će mu budak na glavu i ubit će ga.
Tako je sjedila, plakala i vrištala zbog nesreće, što bi je mogla stići. Oni gore čekahu, dok dođe piće, no mudre Jelke ne bi. Tada gazdarica reče sluškinji:
- Idi u podrum i pogledaj, gdje je Jelka.
Služavka ode i nađe je pred bačvom gdje sjedi i nariče.
- Jelka, zašto plačeš? - upita služavka.
- Ah - odvrati Jelka - kako da ne plačem? Ako pođem za Ivu i rodi nam se dijete, pa odraste te ovdje stane točiti pivo, može mu lako budak pasti na glavu i ubiti ga.
Nato će sluškinja:
- Mudra ti je naša Jelka! - Sjedne kraj nje te stane plakati zbog nesreće.
Nakon nekoga vremena, kad se ni služavka ne vrati, a oni gore žeđahu, gospodar reče slugi:
- Idi u podrum i pogledaj, što je s Jelkom i služavkom.
Sluga siđe dolje i nađe obje gdje zajedno plaču.
- Zašto plačete? - zapita momak.
- Ah - odgovori Jelka - kako da ne plačem? Ako pođem za Ivu i rodi nam se dijete, pa odraste te ovdje stane točiti pivo, past će mu budak na glavu i ubit će ga.
- Mudra ti je naša Jelka - reče momak. Sjedne kraj nje i stane jaukati.
Gore čekahu slugu; ali kad ni njega ne bi, reče muž ženi:
- Idi u podrum i pogledaj, što je s Jelkom.
Žena siđe dolje, nađe sve troje gdje plaču, i zapita zbog čega. Nato i njoj ispripovjedi Jelka, kako će njezino dijete stradati, kad bude odraslo, pa točilo pivo, i kako mu budak može pasti na glavu.
- Mudra ti je naša Jelka! - uzdahne mati. Sjedne kraj njih i zaplače.
Njezin muž čekaše neko vrijeme, no kad mu se žena ne vrati, a žeđa ga sve više morila, promrsi:
- Napokon moram sam u podrum, da vidim, gdje je Jelka.
Kad dođe u podrum, vidje kako svi zajedno sjede i plaču; i doznavši, da je posrijedi Jelkino dijete, koje će se jednom roditi, i koje bi budak mogao ubiti, ako bi pao u času, kad ono bude pod njim sjedilo i točilo pivo, usklikne:
- Mudra li je naša Jelka! - Sjedne te i on zaplače.
Zaručnik, međutim, sjeđaše sam i čekaše; videći da nitko ne dolazi, pomisli: "Oni sigurno tebe dolje čekaju; treba da ideš k njima, da vidiš, što spremaju."
Kad on u podrum, nađe njih petoro gdje plaču i jauču do zla boga, jedno gore od drugoga.
- Koja vas nesreća snašla? - zapita zaručnik.
- Ah, dragi Ivo - odgovori Jelka - ako, se nas dvoje uzmemo, pa imadnemo dijete, a ono odraste, mogli bismo ga možda poslati ovamo po pivo; budak, što tu naviše visi, mogao bi mu pasti na glavu i ubiti ga; kako da ne plačem?
- Za moje kućanstvo ne treba veće pameti; budući da si tako mudra Jelko, hoću da te uzmem - završi Ivo, pa je povede sa sobom i proslavi svadbu.
Kad su neko vrijeme živjeli u braku, reče jednoga dana Ivo:
- Ženo, idem da zaradim štogod novaca, a ti hajde u polje: valja ti požeti žito, da imamo kruha.
- Da, dragi Ivo, učinit ću tako.
Kad je Ivo otišao, skuha Jelka tečnu kašicu i ponese je sa sobom u polje. Došavši pred njivu, progovori sama sa sobom: "Što da radim? Hoću li prvo žeti ili jesti? Ah, prvo ću jesti."
Prvo, dakle, pojede pun lonac kaše, a kad bijaše sita, presita, opet se zapita: "Što da radim? Hoću li prvo žeti ili spavati? Ah, prvo ću spavati." I legne u žito i zaspi.
Ivo bijaše već davno kod kuće, pa kad Jelke ne bi, pomisli: "Mudre li Jelke; tako je marljiva, da ne mari ni doći kući na večeru."
Budući da je nikako ne bi, a već je padao mrak, ode Ivo u polje, da vidi, što je poželjela; no ništa još nije bilo požeto, a ona ležaše u žitu i spavaše. Ivo se požuri kući, uzme ptičju zamku s malim zvončićima, pa je ženi, što još spavaše, objesi oko vrata. Zatim se vrati kući, zaključa vrata, sjedne na stolicu i prione uz posao.
Napokon se mudra Jelka probudi i pođe kući, pa kako iđaše, zazvonili na njoj zvončići pri svakom koračaju.
Ona se preplaši i zbuni, te ne znade, da li je ona doista prava mudra Jelka i zapita se: "Jesam li ja ili nisam?"
Ne znajući, što da sama sebi odgovori, stajaše neodlučno; napokon se sjeti, da ode kući i pita: "Jesam li ja ili nisam; pa oni će znati."
Otrči kući, ali vrata bijahu zaključana; zatim pokuca na prozor i vikne:
- Ivo, je li Jelka unutra?
- Da - odgovori Ivo - unutra je.
"Ah, Bože, onda to nisam ja" plašljivo će Jelka i otiđe pred druga vrata.
Kad su ljudi čuli zvečanje zvončića, ne htjedoše joj otvoriti, i tako se mudra Jelka nigdje ne mogaše skloniti.
Napokon pobjegne iz sela, i više je nitko ne vidje.