Ovo je originalna verzija bajke - Mudri ljudi - braće Grimm i može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente u radnji. Savjetujemo roditeljima da prvo pročitaju bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Jednoga dana neki seljak uzme iz zakutka grabovu batinu i rekne svojoj ženi:
- Katice, ja ću malko u svijet; vraćam se za tri dana. Dođe li trgovac da kupi naše tri krave, možeš ih prodati, ali nikako ispod dvjesto talira. Razumiješ li?
- Idi ti samo u ime Božje - odvrati žena. - Već ću ja urediti kako valja.
- Da, ti! - priklopi muž. - Ti si jednoć kao malo dijete pala na glavu, i to ti do dana današnjega smeta. Hoću samo da ti kažem: načiniš li budalaštinu, naravnat ću ti leđa ovom batinom, što je u ruci držim; vjeruj, da će ti leđa biti modra svu godinu.
I on ode svojim putem.
Sutradan dođe trgovac; nije trebalo da se žena mnogo s njime pogađa. Kad je ogledao krave i čuo cijenu, lukavo će i odlučno:
- Platit ću drage volje; toliko vam krave vrijede, da ih brat bratu daje; odmah ću ih povesti sa sobom. - Odriješi priuze i istjera krave iz staje. Kad je već htio na dvorišna vrata, dohvati ga žena za rukav:
- Morate mi prvo platiti dvjesta talira, inače vas ne mogu pustiti.
- Razumije se - uznemiri se čovjek. - Zaboravio sam novčarku. Ne bojte se, dokle ne platim, dat ću vam jamstvo. Dvije ću krave povesti sa sobom, a treću vam ostavljam; to vam je dobar zalog.
Ženi bijaše to jasno, pusti čovjeka da sa svojim kravama otiđe, i pomisli: "Kako li će se Ivo radovati, kad čuje da sam tako pametno uradila."
Treći se dan vrati seljak, kako je obećao, i prvo zapita jesu li krave prodane.
- Dakako, dragi Ivo - veselo će žena - i to kako si mi rekao, za dvjesta talira. Jedva toliko i vrijede, no trgovac ih je uzeo bez prigovora.
- Gdje su novci? - zapita muž.
- Novci? Nemam novaca - smete se žena. - Zaboravio je novčarku, ali će ih naskoro donijeti; ostavio mi je dobar zalog.
- Kakav zalog? - uznemiri se muž.
- Jednu od naših krava; neće je prije dobiti, negoli one plati. Ja sam pametno načinila: zadržala sam najmanju, ona najmanje jede.
Muž se razljuti, digne batinu, kao da će ženu prema svom obećanju izlemati, ali se promisli pa će:
- Ti si najgluplja guska što se po ovoj zemlji gega; žao mi te. A sad ću na glavnu cestu, pa ću tri dana čekati, da vidim, ima li još tko gluplji od tebe. Ako to uspijem, slobodna si; ako li ne, onda treba da dobiješ svoju zasluženu plaću bez odbitka.
Seljak iziđe na glavnu cestu, sjedne na kamen želeći da što dočeka. Opazi gdje dolaze taljige: u njima stoji žena, mjesto da sjedi na snopu slame što je kraj nje, ili da ide uz volove.
"Ta je upravo kakvu tražiš", pomisli seljak te skoči i stane trčkarati pred kolima tamo-amo, kao da je šenuo pa-
meću.
- Šta hoćete, kume? - zapita ga žena. - Ne poznam vas, odakle ste?
- Pao sam s neba - odgovori čovjek - pa ne znam kako da se opet vratim; ne biste li me htjeli odvesti gore?
- Ne - odlučno će žena. - Ne znam puta. Ali kad ste već došli s neba, mogli biste mi reći, kako je mome mužu, koji je već tri godine tamo. Zacijelo ste ga vidjeli?
- Dakako, vidio sam ga; ne može svim ljudima biti dobro. Čuva ovce, i te mu drage životinje zadaju mnogo muke; skaču po brdinama i tako zalutaju u pustoši, a on mora za njima da ih opet prikupi. Poderan je, dakako; naskoro će mu odjeća spasti s tijela. Krojača tamo nema; sveti Petar ne pušta nijednoga unutra, kako i sami znate iz priče.
- Tko bi to mislio! - začudi se žena. - No znate što: donijet ću njegov blagdanski kaput, koji još visi kod kuće u ormaru; može ga tamo nositi. Budite dobri, pa ga ponesite sa sobom.
- To se ne može - prigovori seljak: - Odijela se ne smiju nositi u nebo; odijela se na vratima oduzimaju.
- Čujte - nastavi žena - jučer sam prodala pšenicu i dobila lijep novac. Da mu ga pošaljem? Metnite kesu u džep, neće je nitko opaziti.
- Kad ne može drukčije - prenemagao se seljak - učinit ću vam ljubav.
- Pričekajte ovdje, ja ću kući po kesu i ubrzo ću se vratiti. Eto ne sjedim na snopu već stojim, da govedima bude lakše - objasni žena i potjera volove.
"Ova nosi u sebi klicu budalaštine", seljak će u sebi. "Ako doista donese novac, onda moja žena može govoriti o sreći; minut će je batine."
Za malo vremena eto žene trkom, donese novac, turi ga seljaku u džep i zahvali mu tisuću puta na ljubavi.
Vrativši se kući nađe svoga sina, koji se upravo vratio iz polja, te mu ispripovjedi, kakve je neočekivane stvari saznala, pa nadoveza:
- Drago mi je, što mi se eto pružila prilika da svome jadnome mužu štogod pošljem; tko bi i pomisliti mogao da će u nebu oskudijevati.
Sin se nemalo začudi i nadušak reče materi:
- Ne dolaze ljudi svaki dan iz neba; idem odmah da još nađem toga čovjeka: on će mi reći kako je gore i ima li tamo rada. - Osedla konja i odjaše brže-bolje.
I doista nađe seljaka gdje sjedi pod vrbom i upravo će da broji novce koje mu je žena dala.
- Niste li možda vidjeli čovjeka, što je došao iz neba?
- Jesam - odgovori seljak. - Već se vraća. Eno se popeo na ono brdo, odakle će mu biti nešto bliže; možete ga stići, ako brže odjašete za njim.
- Ah - uzdahne momak - umorio sam se vazdan radeći, a ovo me jahanje posve satrlo; vi znate toga čovjeka, budite dobri, pa uzjašite na moga konja i zamolite čovjeka, da dođe ovamo.
"Evo", pomisli seljak, "i to je neki, što mu manjka u glavi." Na to će glasno:
- Zašto da vam ne učinim tu ljubav? - I sjedne na konja te odjaše brzim kasom.
Momak čekao do noći, no seljak se više ne vrati.
"Čovjek iz neba zacijelo se žurio, te nije mogao natrag, a seljak mu, očito, dao konja da ga preda mome ocu", pomisli momak, ode kući te ispripovjedi majci čitav događaj, i još nadometne:
- Konja sam poslao ocu, da ne mora vječno trčati tamo-amo.
- Dobro si učinio, sinko - pohvali ga mati. - U tebe su još mlade noge, pa možeš i pješice.
Kad je seljak stigao kući, smjesti konja u staju pokraj krave, ode k ženi i reče joj:
- Katice, imaš sreće; našao sam ih dvoje koji su još veće lude od tebe; zasad si izmakla batinama, ali drugom zgodom nećete mimoići. - Zapali lulu, sjedne u naslonjač i završi:
"Dobra je to trgovina: za dvije rđave krave - gizdava konja i k tomu punu kesu novaca. Kad bi glupost uvijek ovako donosila, mnogo bih je cijenio."
Tako mišljaše seljak, ali tebi su glupaci zacijelo miliji.