Ovo je originalna verzija bajke - Nahod-ptica - braće Grimm i može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente u radnji. Savjetujemo roditeljima da prvo pročitaju bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Bio jednom neki šumar, pa išao u šumu u lov; kad je stigao u šumu, čuje cviljenje, kao da plače malo dijete.
Pođe on prema mjestu odakle je taj zvuk dopirao, pa napokon dođe do nekoga visokog stabla, a ono navrh njega malo dijete.
Pod tim stablom naime bijaše zaspala majka s djetetom; a ptica grabilica, spazivši na majčinu krilu dijete, doletjela, dohvatila ga kljunom i stavila na njegov vršak.
Šumar se popne gore, skine dijete i pomisli: "Ponesi dijete kući, pa ga odgoji skupa s tvojom Lenčicom."
On ga dakle odnese kući, te je dvoje djece zajedno raslo. Budući da ga je našao na drvetu, a ptica ga bila ugrabila, nazove ga Nahod- pticom.
Djeca se jako zavolješe i jedno bi za drugim upravo tugovalo, kad se ne bi vidjela.
Šumar je imao staru kuharicu, i ona jedne večeri uzme dva čabra te stane nositi vodu; i ne ode ona samo jedanput na studenac nego mnogo puta. Kad Lenčica to vidje, zapita je:
- Čuješ, stara Suzice, čemu nosiš toliku vodu?
- Ako nikome ne kažeš, reći ću ti - odgovori kuharica. Pa kad joj Lenčica zada riječ, nastavi:
- Sutra zorom, kad šumar otiđe u lov, ugrijat ću vodu, pa kad uzavre, metnut ću u nju Nahod-pticu i skuhati je.
Rano ujutro ode šumar u lov, dok djeca još ležala u postelji. Probudivši se reče Lenčica Nahod-ptici:
- Ako ti mene ne ostaviš, neću ni ja tebe.
- Ni sad ni ikad - složi se Nahod-ptica.
- Htjela bih ti samo nešto reći - nastavi Lenčica. - Stara Suzica sinoć dovukla u kuću mnogo čabrova vode, te sam je pitala, čemu to, a ona mi reče, da će mi reći, ako ja neću nikome. Kad sam joj obrekla da neću odati nikome, prišapnula mi: "Sutra ujutro, kad otac bude u lovu, ugrijat ćemo kotao vode, Nahod-pticu baciti u nju i svariti."
-No mi ćemo - nastavi Lenčica - brže bolje ustati, obući se i zajedno pobjeći.
Oboje djece ustanu, brže se obuku i odu. Kad je voda stala vreti, ode kuharica u dječju sobicu da uzme Nahod-pticu i baci u kotao. No ušavši u sobu, nađe obje posteljice prazne; silno se preplaši i reče sama sebi:
- Šta da kažem šumaru, kad dođe kući i opazi, da nema djece? Brže bolje za njima, da ih uhvatimo!
Kuharica pošalje za djecom tri momka, da ih stignu i dovedu natrag. Djeca su baš sjedila pred šumom, kad ugledaju gdje žurno dolaze tri momka, te Lenčica reče Nahod-ptici:
- Ako ti mene ne ostaviš, neću ni ja tebe.
- Ni sad ni ikad!
- Budi ti bokor, a ja ružica na njemu.
Kad ona tri momka stigoše pred šumu, ne nađoše ništa drugo osim bokora i ružice na njemu, a djeci ni traga ni glasa.
- Ne možemo ništa - pomisle momci. Vrate se kući i jave kuharici da nisu ništa drugo vidjeli osim bokora i ružice na njemu.
- O, vi glupaci! - izgrdi ih kuharica. - Trebalo je bokor rasjeći, ružicu otkinuti i kući donijeti; idite što brže i načinite tako.
Momci pohite po drugi put da traže. Kad djeca izdaleka opaze gdje dolaze momci, Lenčica reče:
- Nahod-ptico, ako ti mene ne ostaviš, neću ni ja tebe.
- Ni sad ni ikad!
- Budi ti crkva, a ja kruna u njoj.
Kad momci stigoše, ne vidješe ništa osim crkve i krune u njoj.
- Šta da radimo ovdje? Hajdemo kući - rekoše momci među sobom.
Kad dođoše kući, zapita ih kuharica, jesu li što našli, pa kad joj odgovoriše, da nisu vidjeli drugo osim crkve i krune u njoj, ona ih stane grditi:
- Vi ludovi, zašto niste crkvu srušili, a krunu kući donijeli? - I ljutita zaputi se zajedno s momcima za djecom.
No djeca već izdaleka opaze trojicu momaka i kuharicu, što klima za njima.
- Nahod-ptico, ako ti mene ne ostaviš, neću ni ja tebe.
- Ni sad ni ikad!
- Budi ti ribnjak, a ja patka u njemu.
Kad kuharica dođe i opazi ribnjak, prigne se i htjedne ga ispiti. Ali patka brže dođe, uhvati je kljunom za glavu i povuče u vodu, i stara se vještica uduši. Djeca se veselo vrate kući. Ako nisu umrla, onda još i danas žive.