Palčica je predivna priča za djecu o maloj djevojčici veličine palca. Jedna žena nikako nije mogla imati djecu, pa je molila vješticu da joj pomogne, i tako je dobila Palčicu.
Jednom davno, u jednoj dalekoj zemlji, živjela je jedna žena koja je najviše od svega željela imati dijete. Ali žena nije znala kako da to dijete dobije pa je odlučila savjetovati se sa starom vješticom. Došla je u njenu kuću i pitala je znali gdje bi mogla dobiti dijete. Vještica ju je saslušala, a kada je vidjela s kolikom željom žena priča tom o djetetu, odlučila joj je pomoći. Rekla joj je da se ništa ne brine, nego da uzme zrno ječma i posadi ga u lonac za cvijeće. Nakon toga želja će joj se ostvariti.
Žena se zahvalila vještici, pa otišla kući posaditi zrno. Čim ga je zalila vodom, iz njega je počeo rasti prekrasan cvijet, nalik tulipanu, ali njegov pupoljak nije se rascvjetao, već je ostao zatvoren. Žena je, sva oduševljena prekrasnom biljkom, poljubila pupoljak i on se istog trena rascvjetao. Cvijet je doista izgledao kao tulipan, samo što je u njegovoj sredini, na sićušnoj zelenoj stolici, sjedila lijepa, mala djevojčica. Djevojčica je bila visoka tek koliko jedan palac, pa ju je žena nazvala Palčica.
Palčici je žena napravila krevet u ljuski od oraha, a od latica ljubičice i ruže napravila joj je jastuke i pokrivač. Tu je malena preko noći spavala, a preko dana se igrala na stolu. Žena joj je u jedan tanjur stavila vodu i vijenac od cvijeća, na kojem bi Palčica plovila kao po jezeru i pjevala. Palčica je imala najljepši glas koji se mogao čuti.
Jedne noći, jedna žaba krastača popela se kroz prozor i ušla u kuću. Kada je vidjela usnulu Palčicu u ljusci oraha odmah je pomislila kako će ova krasna curica biti odlična supruga za njenog sina. Uzela je orahovu ljusku i Palčicu u njoj, pa se iskrala kroz prozor i odnijela je u baru.
Žaba krastača je sa svojim sinom živjela u blatnoj močvari. Sin krastače bio je ružan poput svoje majke, ali se i njemu Palčica odmah svidjela. A kako ne bi pobjegla, žaba ju je stavila u cvijet lotosa na lopoču, pa je odvukla do sredine bare kako ne bi mogla pobjeći.
Sljedeće jutro Palčica se probudila, a kad je shvatila gdje je, počela je gorko plakati. Žaba je sa svojim sinom došla kod nje, pa joj poručila da će se ona udati za njenog sina, a onda živjeti u blatnoj kući koju upravo sprema za buduće mladence. Žaba je uzela njen krevet i odnijela ga u kuću za mladence, pa je Palčica ostala sama još uvijek plačući.
Njezin plač čule su ribe i kad su shvatile da će se Palčica morati udati za ružnog žapca, odlučile su pomoći joj. Ribe su pregrizle peteljku kojom je lopoč bio pričvršćen za močvarno dno, uhvatile peteljku zubima i usmjerile lopoč prema rijeci. Tako je Palčica uspjela pobjeći od žabe.
Palčica je na lopoču plovila daleko, daleko i prošla pored mnogih gradova. Kada bi prolazila pored drveća, ptice bi se sjatile i gledale lijepu malu djevojčicu. Do Palčice je onda došao i jedan leptir, pa povukao njen lopoč i tako su plovili zajedno. A onda je odjednom do nje doletio jedan zlatar. Dohvatio je Palčicu, pa s njom odletio na stablo. Palčica se jako prestrašila, a nije je bilo manje strah ni kad joj je zlatar donio meda da se najede. Palčica je izazvala pozornost i ostalih zlatara, koji su brzo doletjeli da vide malu djevojčicu. Svi su govorili kako je djevojčica ružna jer nije ni malo nalikovala na zlatare, pa ju je zbog toga i zlatar koji ju je oteo, odjednom prestao željeti.
Pustio ju je da ode kamo želi. Palčica je otišla u šumu i tamo sama živjela čitavo ljeto. Napravila si je krevet od vlati trave, pila jutarnju rosu i jela sok iz cvijeća. Nakon ljeta došla je jesen, a ubrzo i hladna zima, a Palčica je još uvijek bila sama. Bilo joj je hladno i mislila je da će umrijeti, a onda je počelo i sniježiti, pa se zagrnula uvelim lišćem, pokušavajući se zagrijati.
Palčica je odlučila početi hodati kako se ne bi posve smrznula. Lutajući kroz šumu došla je do malene rupe. Palčica se uvukla u rupu, pa je hodajući neko vrijeme po mraku došla do vrata kućice poljskog miša. Pokucala je na vrata, a kada joj je mišica otvorila, zamolila ju je za malo hrane jer nije jela već dva dana.
Dobra poljska mišica sažalila se nad Palčicom, pa ju je odmah primila u svoj dom. Nahranila ju je i posjela pored peći da se ugrije. Mišica je odlučila dopustiti Palčici da ostane s njom preko zime, ali pod uvjetom da joj pomogne čistiti kuću i da joj svaki dan priča priče, jer mišica je to najviše voljela. Palčica je pristala i tako su njih dvije živjele u slozi.
Jednog dana, mišice se najavio njen susjed rekavši da će joj doći u posjet. Mišica je odmah sve ispričala Palčici. Rekla joj je da njen susjed ima mnogo veću i prostraniju kuću od nje, da on hoda u predivnom crnom krznu i voli znanost, ali ne voli ni cvijeće ni sunce. Kada se taj susjed napokon pojavio, Palčica je uvidjela da je to veliki, crni krt. Mišica je nagovorila Palčicu da im malo zapjeva i čim je počela pjevati, krt se zaljubio u njen prekrasan glas.
Krt je nakon toga probio tunel između svog stana i stana mišice, pa su se mogli posjećivati kad su htjeli. Na sred tunela nalazila se jedna ptica. Samo je nepomično ležala i krt je rekao da je mrtva. Bila je to lastavica i Palčica se silno rastužila kada ju je vidjela. Palčica je jako voljela ptice, pa je odlučila pokušati pomoći ovoj ptici. Jedne noći isplela je deku od sijena pa njome pokrila lastavicu. Zagrlila ju je i tada u čudu shvatila da ptičici još uvijek kuca srce. Palčica ju je još bolje pokrila da se ptica utopli.
Sljedeće noći Palčica je ponovo posjetila pticu. Tada je lastavica već bila bolje i zahvalila se Palčici što ju je ugrijala. Palčica joj je tada svaki dan nosila vodu i pokoju mušicu, da lastavica ojača do proljeća. Ali ništa o tome nije rekla ni mišici ni krtu.
Kada je došlo proljeće, lastavica se posve oporavila i već je mogla letjeti. Oprostila se od Palčice i odletjela, a mala djevojčica ostala je u rupi sa suzama u očima. Jako je voljela lastavicu i bilo joj je teško što odlazi.
Tada je došla mišica i rekla da je krt odlučio uzeti Palčicu za ženu. Palčica je do kraja ljeta morala sebi sašiti vjenčanu haljinu. Mišica je svaki dan tjerala Palčicu da šije, iako ona nije htjela udati se za krta. Nadala se da će se lastavica vratiti i spasiti je prije nego se uda. Vjenčanje je trebalo biti na jesen, a kada je jesen stigla, Palčica je svaki dan plakala govoreći da se ne želi udati za dosadnog krta.
Na dan vjenčanja Palčica se odlučila pozdraviti sa suncem, nebom i livadom jer nakon što se uda za krta, morat će do kraja života živjeti pod zemljom. Dok je govorila zbogom plavom nebu, čula je cvrkutanje iznad sebe. Bila je to lastavica! Lastavica joj je rekla da se došla pozdraviti jer odlazi u toplije krajeve, ali kad je čula tužnu priču male Palčice, odlučila ju je pozvati sa sobom.
Palčica je oduševljeno sjela lastavici na leđa i njih dvije su odletjele na jug. Tamo je bilo lijepo i toplo. Lastavica je doletjela do svoje kuće, a Palčicu spustila među cvijeće da si tamo potraži dom. Hodajući među cvijećem, Palčica se iznenadila kada je na tučku jednog cvijeta vidjela malog čovjeka, visokog poput palca, baš kao što je bila i ona. Bio je to cvjetni anđeo, kralj malih ljudi. Palčica se odmah zaljubila u njega, a i on u nju. Odlučio ju je oženiti pa je Palčica tako postala kraljica svega cvijeća. Cvjetni kralj odlučio je da će se Palčica od tada zvati Maja, jer je to bilo mnogo ljepše ime.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.