Ovo je originalna verzija bajke - Pas i vrabac - braće Grimm i može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente u radnji. Savjetujemo roditeljima da prvo pročitaju bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Imao ovčarski pas loša gospodara, koji ga pustio da gladuje. Kako nije mogao kod njega više izdržati, pođe žalostan u svijet.
Na cesti ga sretne vrabac i zapita:
- Brate garove, zašto si tužan?
- Gladan sam, a nemam šta jesti - odgovori pas.
- Hodi, dragi brate, sa mnom u grad - pozove ga vrabac - pa ćeš se najesti.
Pođu njih dvojica u grad i kad stignu pred mesnicu, vrabac predloži psu:
- Pričekaj ovdje; skinut ću ti komad mesa - ogleda se, da ga tko ne opazi te stane kljucati jedan komad i vući ga tamo amo, dokle god se taj komad, što se nalazio pri rubu, nije okliznuo i pao. Pas ga ščepa, otrči u zakutak i poždere.
- Hajdemo sada k drugoj mesnici - pozove ga vrabac. - Još ću ti skinuti komad, da se do sita najedeš.
Kad pas proguta i drugi komad, zapita ga vrabac:
- Brate garove, jesi li sit?
- Mesa mi je dosta - odgovori pas - ali još nisam dobio kruha.
- I to ćeš dobiti; samo dođi!
Vrabac ga odvede do pekare i stane kljuckati, dok se ne otkotrlja nekoliko hljepčića. A kad je pas zaželio još više, odvede ga vrabac k drugoj pekari i skine mu još kruha.
Kad pas poždere i to, zapita ga vrabac:
- Brate garove, jesi li sada sit?
- Da - odgovori pas; - a sad hajdemo malko izvan grada!
I njih dvojica pođu na glavnu cestu. Bijaše vruće, pa kad poodmakoše, pas uzdahne:
- Umoran sam; da mi je malko prospavati.
- Pa spavaj, ja ću dotle sjediti na grančici.
Pas legne nasred ceste i zaspi. Dok on tako spavaše, dođe kočijaš s kolima, u koja bjahu upregnuta tri konja; vozio je dvije bačve vina. Kad vrabac vidje da kočijaš ne misli skrenuti, već da vozi kolotečinom, u kojoj je spavao pas, dovikne mu:
- Nemoj tako, osiromašit ću te!
- Nećeš ti mene osiromašiti - progunđa kočijaš. Pucnu bičem i potjera kola preko psa, te ga kotači satraše.
- Ti si usmrtio moga prijatelja garova - navali vrabac. - To ćeš mi platiti kolicima i kljusadima.
- Baš kolicima i kljusadima! - porugljivo će kočijaš. - Zar ćeš ti meni nauditi?
Vrabac se zavuče pod pokrivalo, gdje kljucaše čep, dokle ga god ne raskljuca, te iz bačve iscuri sve vino, a kočijaš to i ne opazi. Kad se jednom obazre, a ono s kola kaplje; pregleda bačve i jedna prazna.
- Jao meni, nesretan li sam! - zajauče.
- Još nisi dosta nesretan - pridoda vrabac, poleti jednome konju na glavu i iskljuca mu oči.
Kad to kočijaš vidje, izvadi sjekiru i htjede vrapca ubiti, ali vrabac odleti uvis, a kočijaš pogodi konja u glavu i ubije ga.
- Jao meni nesretan li sam! - zakuka on.
- Još nisi dosta nesretan - nadostavi vrabac, pa kad kočijaš sa svoja dva konja poveze dalje, on se opet uvuče pod pokrivalo, raskljuje čep i na drugoj bačvi, i sve vino iscuri. Kad kočijaš to vidje, stane ga kuknjava:
- Jao meni, nesretan li sam!
- Još nisi dosta nesretan - nadoveže vrabac, sjedne drugome konju na glavu i iskljuca mu oči.
Kočijaš pritrči, zamahne sjekirom, no vrabac opet odleti uvis i kočijaš pogodi konja i ubije ga.
- Jao meni, nesretan li sam!
- Još nisi dosta nesretan - pripomene vrabac, sjedne trećemu konju na glavu i stane kljucati.
Kočijaš udari sjekirom neobzirice, ali ne pogodi vrapca, već ubije i trećega konja.
- Jao meni, nesretan li sam! - jadikovaše kočijaš.
- Još nisi dosta nesretan; još ću te i kod kuće osiromašiti - zaprijeti vrabac i odleti.
Kočijaš morade kola ostaviti i bijesan ode kući.
- Ah - jadan li će kočijaš svojoj ženi - kolike li nesreće! Vino iscurilo i sva tri konja mrtva.
- Slušaj! - reče žena. - Kakva to opaka ptica dođe u kuću? Skupila sve ptice svijeta i eno navalile gore na našu pšenicu, pa će je pozobati.
Kočijaš pođe hambaru, a kad tamo tisuće i tisuće ptica sjelo i pozobalo pšenicu, a među njima i vrabac.
- Jao meni, nesretan li sam! - rastuženi će kočijaš.
- Još nisi dosta nesretan - uzvikne vrabac i izleti.
Kočijaš izgubi tako sve svoje imanje; siđe u svoju izbu i sjedne kraj peći rasrđen i razjađen. Vrabac sjedio pod prozorom i prikričavao:
- Stajat će te života, stajat će te života!
Kočijaš zgrabi sjekiru i baci je na vrapca; no razbije samo okna, a pticu ne pogodi. Vrabac zatim uleti u kućicu, sjedne na peć i vikne:
- Stajat će te života!
Kočijaš pun bijesa i srdžbe stane razbijati, prvo peć, pa sve redom - kako vrabac lijetaše s jednoga mjesta na drugo - sve pokućstvo, ogledala, klupe, stol, pa i zidove svoje kuće, i ne pogodi ga. Napokon ga ipak ščepa rukom.
- Da ga ja ubijem? - priskoči žena.
- Ne! - ljutito će kočijaš. - To bi bilo preblago; treba da pogine na što gori način; progutat ću ga! - Škrgutne zubima i odjednom proguta vrapca.
No vrabac u njegovu želucu počne lepršati i doleprša mu opet natrag u usta; izviri glavom i cvrkutne:
- Ipak će te stajati života!
Kočijaš pruži ženi sjekiru i urlikne:
- Ubij mi vrapca u ustima!
Žena udari, ali promaši, smjeri kočijaša u glavu, i on se sruši mrtav. Vrabac uzleti i odleti.