Pinokio je predivna priča za djecu o malenom drvenom lutku Pinokiju kojeg je izradio dobrodušni postolar Geppetto i njegovoj želji da postane pravi dječak.
Sve je započelo prije mnogo godina u Italiji, u jednom mirnom selu. Tu večer u selo je stigao maleni Cvrčak Pepito. Pepito je bio pravi svjetski putnik. Čim je stigao u selo, morao je pronaći mjesto gdje bi mogao noćiti. Bio je jako umoran i gladan, cijeli dan je putovao.
Lutao je dugo ulicama, ali nigdje nije primijetio upaljeno svjetlo. No, najednom ugleda jedino svjetlo koje je gorjelo u cijelom selu. Bila je to radionica drvodjelca Geppetta. Prišao je bliže kako bi bolje vidio. Oduševila ga je predivna soba prepuna drvenih predmeta koji su joj davali dodatni dašak topline. U ognjištu je lagano pucketala vatrica. Cvrčku se sve to svidjelo pa je odlučio ući.
Iako je soba bila prepuno raznih drvenih predmeta, pozornost mu je privukao maleni nedovršeni lutak. Izgledao je poput pravog dječaka, a jedino nije imao usta i obrve. U tom trenu, netko se počeo približavati sobi pa se odlučio sakriti.
U sobu je ušao stari Geppetto. Odlučio je te večeri završiti malenog drvenog lutka. Nacrtao mu je obrve te široka velika usta i nadjenuo mu je ime Pinokio. Čak su se i njegovi prijatelji, mačak Figaro i ribica Cleo složili da mu ime Pinokio najbolje pristaje.
Geppetto je odlučio odmah isprobati Pinokija. Navio je sve satove i glazbene igračke i počeo je pokretati Pinokija u tim ritmovima. Mačku Figaru je to sve bilo jako zanimljivo te se motao oko Pinokijevih nogu. Ribica Cleo je također bila vesela te je plivala okolo naokolo u svome akvariju. I društvo bi se još dugo zabavljalo, ali najednom zazvone svi satovi, a Geppetto skoči.
"Uh, jako je kasno! Moramo na spavanje! Lako noć Cleo, Figaro i Pinokio!"
Kada su već svi čvrsto spavali, Geppettovu radionicu ispuni plava svjetlost i pojavi se Vila koja tihim glasom reče:
"Geppetto, toliko dobrote izlazi iz tebe i toliko si ljudi usrećio. Vrijeme je da i ti budeš sretan!"
Tada se približi Pinokiju i mahne svojim čarobnim štapićem.
"Pinokio, lutku od borovine, od sada ćeš postati živ! Ako budeš iskren i poslušan, jednoga dana postat ćeš pravi dječak!"
Sve ovo u čudu je iz prikrajka promatrao Cvrčak. Vila je odlučila upravo njega imenovati Pinokijevom savješću. On će naučiti Pinokija kako da razlikuje dobro i zlo. I dok je Pinokio polako oživljavao i čudio se kako može pomicati ruke i noge, Vila mu je rekla da ga uvijek mora voditi njegova savjest. Nakon toga je nestala.
Pinokio je bio presretan! Od sreće je i zaplesao što je probudilo Geppetta. Kada je sišao u radionicu, Geppettovoj sreći nije bilo kraja. Nije mogao vjerovati da je maleni drveni lutak oživio. Pinokio mu je na to sve ispričao kako ga je Vila oživjela, a Geppetto je zaključio kako konačno ima svog vlastitog dječaka.
Sljedećeg jutra, Geppetto je ranije ustao kako bi Pinokija pripremio za školu. Dao mu je bilježnicu i jabuku te ga je uputio kamo da krene. Rekao mu je da će tamo upoznati puno drugih djevojčica i dječaka s kojima će se, uz učenje, i igrati. Geppetto mu je mahao na rastanku, a Pinokio se žurio kako bi se što prije pridružio ostalima. Dok je trčao ulicama, čulo se glasno klopotanje njegovih nogu.
No, na ulici su ga zapazile dvije lutalice, mačak Giddy i lisac Pošteni John. Odlučili su smisliti plan kako da ga uhvate jer su vjerovali da na njemu mogu puno zaraditi ako ga prodaju Strombolijevom kazalištu lutaka. Zaustavili su Pinokija tako da mu je lisac podmetnuo svoj štap pod noge te su se predstavili. Kada je Pinokio rekao da se žuri u školu, lisac ga je upitao zašto bi išao u školu kada do uspjeha može stići na puno laki način - preko glazbe, kazališta i naposljetku slave.
Pinokija je zaintrigirala priča o kazalištu te je odlučio čuti više o tome. Zbog toga se odlučio uputiti s Poštenim Johnom i Giddyjem u drugom smjeru. No, tada se pojavio Cvrčak koji se ljutio sam na sebe jer je na prvi dan svog zadatka zaspao! Kada je stigao, Pinokio je već odlazio sa sumnjivim dvojcem. Pokušali su ga uvjeriti kako je stvoren za kazališnu zvijezdu, a Pinokio je uživao u maštanju i potpuno zaboravio kako je sada morao biti u školi.
Kada su se susreli sa Stromoblijem, vlasnikom kazališta lutaka, on je bio oduševljen! Odlučio je kupiti Pinokija te je za njega dao Giddyju i Johnu vreću punu zlata. Odlučio je da će Pinokio već te iste večeri nastupiti pa ga je krenuo uvježbavati za nastup. Bio je oduševljen što nema konce kao sve ostale lutke te je vjerovao da će njegov nastup publika gledati s oduševljenjem.
A to se i dogodilo. Te večeri publika je Pinokiju glasno pljeskala. Čak je i Cvrčak sam sebe uvjerio kako je vjerojatno pogriješio jer je Pinokio očito stvoren za ovaj posao. Zaključio je da Pinokiju više nije potreban.
Nakon što je predstava završila, Stromoli nije krio oduševljenje. Čestitao je malenom lutku na odlično obavljenom poslu, a i Pinokio je bio sretan. Jedva je čekao da dođe kući kako bi svoje veselje podijelio s Geppettom. No, tada mu je Stromboli uz podrugljivi smiješak rekao da on sada pripada njemu i da ne može ići kući. Na to ga je bacio u kavez i zaključao u kolima. Pinokio je tako postao Strombolijev zatvorenik.
Kola su se udaljavala, a Cvrčak u zadnji čas sazna što se događa pa uskoči u kola kako bi pomogao Pinokiju. Pinokio je plakao, a Cvrčak mu je obećao da će ga što prije osloboditi.
U to vrijeme, Geppetto je već bio jako zabrinut jer Pinokio još nije stigao iz škole. Odjenuo se, uzeo svjetiljku, pošto je već bio mrak, te je krenuo u potragu za njim po kiši.
U kolima je Cvrčak pokušavao otvoriti lokot na kavezu kako bi oslobodio Pinokija, ali to mu nije polazilo za rukom. Prijatelji su bili očajni jer nisu imali ideje kako da ga oslobode. Tada ih je obasjala plava svjetlost - pojavila se Vila. Upitala je Pinokija zašto nije išao u školu na što je on počeo lagati.
"Krenuo sam u školu, ali putem sam sreo veeeliko čudovište. Imalo je zelene oči i..."
Pinokio je sve više lagao, a kako je lagao, njegov nos je postajao sve veći. Cvrčak se s druge strane crvenio od neugodnosti jer je znao da je Pinokio cijelu priču izmislio.
Kada je Pinokio ugledao svoj veliki nos, obećao je Vili da više nikada neće lagati. Ona mu je tada čarobnim štapićem vratila nos kakav je bio prije te je nestala. Pinokio i Cvrčak su tada ugledali otvorena vrata kaveza te su trčeći pojurili prema selu.
U seoskoj krčmi se sklapao novi posao. Giddy i Pošteni John bili su oduševljeni svojom zaradom, a Kočijaš im je predložio kako će još zaraditi. Trebali bi skupljati neposlušne dječake u selu te ih odvoditi na Otok uživanja s kojeg se više neće vratiti. Zauzvrat će dobiti još zlata.
Kada su izašli iz krčme, ugledali su Pinokija. Iznenadili su se kada su ga ugledali, ali ponovo su ga htjeli prevariti. Kada je rekao da žuri kući ocu, John i Giddy su mu objasnili da ne može u takvom stanju doći pred oca jer bi se mogao zabrinuti. John mu je opipao puls te mu je predložio da se odmori na Otoku uživanja. Kada mu je uručio kartu, Pinokio je krenuo prema kočijašu.
Kočijaš je platio zlatnicima Johnu i Giddyju te je potjerao kočiju upregnutu magarcima prema Otoku. Cvrčak se u zadnji tren popeo na kočiju.
Kada su stigli na Otok uživanja, kočijaš je djeci rekao da slobodno mogu izaći i raditi što ih je volja. Bio je to otok prepun igračaka, vrtuljaka, sladoleda i ostalih slatkiša. Djeca su bila oduševljena jer ovdje nije bilo odraslih koji su im govorili što da rade.
Pinokio je razgledavao Otok držeći u jednoj ruci pitu, a u drugoj sladoled kada je naletio na mladića crvene kose - Lampyja. Lampy mu je prigovorio da je to sve za djecu te mu dao cigaru i pozvao ga na biljar u zadimljenu gostionicu.
Kada se spustila noć, zli kočijaš pozove dječake, straži naredi da zatvore vrata i da pripreme sanduke. Djeca još nisu znala što ih čeka.
Pinokio se za to vrijeme družio s Lampyjem na biljaru. Kada ga je Cvrčak našao bio je prestravljen. Brzo mu je objasnio da mora ići što dalje odavde jer nikada neće postati dječak ako će se tako ponašati. No, Pinokio ga nije htio slušati te je odlučio ostati sa svojim novim najboljim prijateljem.
Kako je ljutito odlazio, Cvrčak je čuo dernjavu i njakanje. Pogledao je u tom smjeru i ugledao kako na brod ukrcavaju sanduke pune magaraca. Tada je čuo i kočijaša koji je spominjao rudnike soli. U tom trenu sve mu je postalo jasno. Dječaci su pretvoreni u magarce da mogu raditi u rudnicima soli kao robovi!
Cvrčak je požurio nazad, kako bi Pinokija spasio od zle sudbine. Kada se vratio, Lampy se već bio pretvorio u magarca. Pinokio je bio užasnut i nije znao što se događa. Lampyju su narasle duge uši, dlaka i rep! Cvrčak ga je u zadnji čas odvukao iz gostionice, a spas su potražili skočivši u more. Plivali su najbrže što su mogli, a Pinokio je razmišljao o svom ocu i o tome kako se sigurno brine.
Kada su stigli do Geppettove radionice sve je bilo mirno, a njemu nije bilo ni traga. Tada je golubica u Pinokijevo krilo spustila pismo u kojem je pisalo da je Geppetto otišao tražiti Pinokija, a u toj potrazi ga je pojeo kit Monstro. Ipak, on je još uvijek živ i nalazi se na dnu oceana.
Pinokio je odmah odlučio spasiti svoga oca pa je skočio s litice u more. Prije toga, zavezao je veliki kamen za svoj rep kako bi ga povukao što dublje. Za njim je skočio i Cvrčak.
Dugo su plivali morem, a nitko od morskim stanovnika nije im htio reći gdje se nalazi Monstro. Na njegov spomen, svi su bježali. I dok su već mislili da ga nikada neće naći, ugledali su ga. Bio je toliko velik da je Cvrčak zaključio da može progutati i cijeli brod. No, Pinokija to nije obeshrabrilo te je bio odlučan u tome da spasi svoga oca.
Geppetto je bio tužan i gladan. U Monstrovoj utrobi nije imao što za jesti i bio je tužan bez svog Pinokija. Tada kit otvorio svoja ogromna usta kako bi pojeo nove ribe što povuče i Pinokija. On se nije odupirao jer ovo je bio jedini način da mu se približi.
U kitovoj utrobi bili su i ribica Cleo te mačak Figaro. Geppetto je pokušao doći do hrane pecajući štapom ribice koje bi kit pojeo. Kada je mislio da je upecao jednu golemu, ubrzo je shvatio da je to Pinokio! Kada su ugledali jedan drugog bili su presretni te su se bacili jedan drugome u zagrljaj.
Geppetto je pokazao Pinokiju splav koji je sagradio, ali Pinokio je zaključio da iz kitove utrobe nema izlaza. No, dosjetio se sjajne ideje. Predložio je Geppettu da zapale vatru od velikog čamca kojeg će rastrgati na dijelove. To bi trebalo natjerati ogromnog kita da kihne i sve izbaci kroz usta na slobodu. Plan je uspio i uskoro su se Pinokio, Geppetto, Cleo i Figaro našli na površini mora plutajući na splavu. Ali kit je bio bijesan. Zaranjao je i izranjao, mahao s velikim repom te tako slomio splav na komadiće. Svi su se našli u moru.
Pošto Geppetto nije znao plivati, Pinokio ga je dohvatio za ovratnik i plivao što je brže mogao prema zaljevu koji je bio zaštićen hridima. Bijesni kit ih je slijedio i kada ih je skoro ponovo progutao, udario je u stijenu što je stvorilo veliki val koji je Pinokija i Geppetta odbacio na obalu. Bili su spašeni!
Kada se osvijestio, Geppetto se samo nadao da su svi dobro. Ugledao je ribicu Cleo kako i dalje pluta u svom akvariju, mačak Figaro je bio pored njega na pijesku, a stigao je i Cvrčak plutajući u boci. No, gdje je Pinokio? Cijelo društvo je krenulo u potragu, a uskoro su ga ugledali kako nepomično leži u plićaku licem prema dolje.
Geppetto je bio očajan te je nepomičnog lutka odlučio odnijeti kući i položiti ga na krevet. Jecao je kada se pojavila Vila obasjana svjetlošću.
"Došla sam održati obećanje. Rekla sam ti da ako se dokažeš, da ćeš postati dječak!"
Tada mahne svojim štapićem i naredi Pinokio da se probudi.
Pinokio odmah oživi i uspravi se. Zadovoljno je promatrao svoje nove ljudske ruke i noge te kada je shvatio da je postao dječak, skoči Geppettu u zagrljaj.
Geppetto je bio presretan. Zagrlio je malenog dječaka te su zajedno zaplesali. I Cvrčak je bio zadovoljan svojim poslom. Zaključio je kako je njegov zadatak gotov. Sretno se udaljio ususret novim pustolovinama.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
M.L.