Pinokio

Pinokio je nezaboravna dječja priča o iskrenosti, hrabrosti i ljubavi, ispričana kroz lik drvenog lutka koji želi postati pravi dječak.

Jednom davno, u malom selu u Italiji, živio je stolar po imenu Geppetto. Geppetto je bio poznat kao najbolji stolar u cijelom selu. Većinu svog vremena provodio je u svojoj radionici praveći prekrasne drvene igračke. Volio je svoj posao i svaka njegova igračka bila je posebna.

Geppetto je uvijek žudio za stvaranjem nečeg posebnog, ali ono što Geppetto nije imao je - vlastito dijete. Svaki put kad ne bi radio, sjedio bi u svojoj radionici i tužno razmišljao kako bi volio imati jednog dječaka s kojim bi mogao dijeliti svoje znanje i kome bi mogao pružiti svu svoju ljubav.

Jednog dana, dok je sjedio u svojoj radionici, Geppetto je razmišljao i razmišljao. Tik-tak! Tik-tak! Tik-tak! - čuli su se zvukovi starog sata. Pokušavao je smisliti novi projekt na kojem bi mogao raditi, a onda se dosjetio napraviti najposebniju igračku koju je ikad stvorio. Odlučio je napraviti drvenog lutka koji će biti toliko poseban da će moći hodati i govoriti kao pravi dječak.

Uzbuđen idejom, Geppetto je pažljivo odabrao najfinije drvo i s ljubavlju ga oblikovao da bi stvorio tijelo lutka. Onda je dodao oči, usta, nos i sve ostale dijelove potrebne da lutak izgleda kao da je živ.

Kad je završio s izradom lutka, nazvao ga je Pinokio. Bio je ponosan na svoje remek-djelo i s uzbuđenjem čekao trenutak kad će Pinokio oživjeti.

Te večeri, kad je sve utihnulo, Geppetto je sjedio kraj prozora i gledao u nebo. Odjednom je primijetio sjajnu zvijezdu padalicu. Razveselio se, zatvorio oči i istinski zaželio svoju želju - pravog dječaka kojeg će voljeti kao svoje dijete.

Te noći, ta ista zvijezda padalica sletjela je ravno u Geppettovu sobu i pretvorila se u Plavu vilu! Uzela je svoj čarobni štapić, okrenula prema drvenom lutku i tiho rekla da će drveni lutak sutra moći hodati i govoriti kao pravi dječak. A ako jednom dokaže da je hrabar i iskren, možda će ga pretvoriti u pravog pravcatog dječaka.

Pinokijeve oči su se otvorile.

U tom trenutku se pojavio cvrčak kojeg je Plava vila stvorila kako bi pratio Pinokia i bio mu savjest, savjetovao ga što je dobro, a što loše i pomogao mu donositi mudre odluke. Nakon što je pažljivo pogledala što je sve napravila, Plava vila je otišla. Nestala je kroz prozor i uzletjela u noćno nebo.

Kada se Geppetto sljedećeg jutra probudio, odlučio je odmah otići vidjeti svog lutka. Ali ono što je vidio jako ga je iznenadilo.

Lutak se sada micao i govorio.

Geppetto je bio zapanjen, oduševljen i znatiželjno je gledao lutka kako pokušava ustati. Njegov san postao je stvarnost.

Dok je svaki dan radio u radionici, Gepetto je provodio vrijeme s Pinokiom, učio ga hodati i kako da bude pravi dječak. Njegov učenik bio je marljiv, a pomagao mu je i mali Cvrčak, koji je prepoznao želju i dobru volju u Pinokiju te mu je pomogao da nauči važne životne lekcije.

Govorio mu je o važnosti dobrog ponašanja, iskrenosti i odgovornosti. Učio ga je da svijet nije mjesto gdje se treba samo zabavljati. Pričao mu o ljubavi, prijateljstvu i vrijednosti obitelji, da se trebamo brinuti za druge.

Pinokio je bio zainteresiran za svijet izvan radionice i htio je znati više. Ali, Gepetto ga je stalno odvraćao od te ideje govoreći mu da je svijet pun iskušenja i ljudi koji bi ga mogli iskoristiti.

Pinokio je obećao da će biti dobar dječak i ostati poslušan. No, kako su dani prolazili, njegova znatiželja je bila sve veća i veća.

Jednog dana, Pinokio je tražio svog oca da ga pusti da ide u školu kao i svi drugi dječaci. Geppetto je popustio i odlučio pustiti Pinokija u školu, međutim, kako je Geppetto bio siromašan, nije imao novaca da kupi Pinokiju školske knjige. Tako je Geppetto potajno otišao u grad, prodao svoj topli kaput i kupio Pinokiju knjige. Nije htio da Pinokio to zna.

Sutradan ujutro Pinokio je pozdravio svog oca i veselo krenuo u školu, njišući se i pjevušeći, a Cvrčak ga je veselo pratio na ramenu.

Na putu do škole je naišao na skupinu djece koja su se zabavljala. Htio se pridružiti njihovoj igri, ali su ga ismijavali zbog njegovog drvenog tijela. Pinokio se osjećao tužno, ali je odlučio da to nikome neće pokazati.

Umjesto toga, odlučio je nastaviti prema školi.

Na putu su mu prišli Lisica i Mačak i pitali Pinokija gdje se uputio. Pinokio je ponosno rekao da ide u školu, ali su mu se Lisica i Mačak nasmijali i rekli da kako to da ide u dosadnu školu, a vani je tako lijep dan. Pozvali su ga da ide s njima na sajam gdje je cirkus i gdje se događaju čuda. Uvjeravali su ga da će upravo tamo naučiti sve što treba znati, a ne u školi. Cvrčak ga je upozoravao da griješi, ali Pinokio im je povjerovao i krenuo s njima.

Kad su došli na sajam, Pinokio nije imao ulaznicu, pa su ga Lisica i Mačak nagovorili da proda školske knjige kako bi mogao kupiti ulaznicu. Sajam je bio tako svijetao, šaren i uzbudljiv, da je sljedeće što je Pinokio napravio prodao svoje školske udžbenike za ulaznice.

Cvrčak ga je ponovno upozorio, ali Lisac ga je poklopio kapom, pa ga Pinokio nije čuo. Već su bili na sajmu.

Na pozornici je bila lutkarska predstava! Pinokio je bio oduševljen jer je i on lutak. Skočio je ravno na pozornicu i počeo plesati s ostalim lutkama. Svi su zaprepašteno gledali kako Pinokio pleše bez niti i uzica. Toliko su bili oduševljeni da su mu počeli bacati novčiće na pozornicu.

Čovjek koji je vodio sajam vidio je kako novčići lete na pozornicu i trljajući bradu pomislio kako će ga Pinokio učiniti bogatim!

Pinokija su pokupili i bacili u kavez za ptice. Žalosno je zapomagao da ga puste van, ali nitko nije čuo njegov plač osim Cvrčka. Cvrčak je trčao naprijed-natrag, unutra i van kaveza za ptice, pokušavajući pronaći način da otvori bravu. Ali nije ju mogao otključati.

Pinokio je počeo gorko plakati, a u tom trenutku se pojavila Plava vila. Pinokio je pomislio da je spašen, ali ona ga je prvo upitala što mu se dogodilo i kako je ušao u taj kavez. Cvrčak mu je rekao da joj kaže istinu, ali Pinokia je bilo sram. Je li doista mogao reći Plavoj vili što se dogodilo? Što bi ona mislila o njemu? Pa je tako rekao da je opljačkan, a Pinokiju je počeo rasti nos.

Kad ga je Plava vila upitala je li to istina, Pinokio je rekao da su ga opljačkala ne dva zla čovjeka, nego četiri, a nos mu je još više porastao. Nastavio je sa pričom da su mu uzeli školske knjige i natjerali da dođe ovamo. Nos mu je postajao sve duži i duži. Sve dok Pinokio nije vidio ništa pred svojim licem osim jednog velikog divovskog nosa.

Uskoro je povikao “Zašto mi je nos tako velik?”, a Plava vila mu je rekla da je to zato što ne govori istinu. Uplašen, Pinokio je priznao Plavoj vili sve što mu se dogodilo i što je napravio. A sa svakom rečenom istinom, nos mu je postajao sve kraći i kraći, dok se nije vratio u normalu.

Cvrčak i Plava vila su ga pohvalili, a Plava vila ga je odlučila izbaviti iz kaveza. Uz zamah njenog štapića, Pinokio je sad bio slobodan. Upozorila ga je da sljedeći put bude mudar i nestala.

Pinokio se vratio na put do škole. Pored njega je prolazio kočijaš i predložio mu da ga poveze. Pinokio ga je odbio i odlučno rekao da ide u školu. Kočijaš se nasmijao i rekao mu da će s njim brže doći do škole. Pinokio je pristao i naredio mu da ga vozi u školu.

Kad je Pinokio bio u kočiji, kočijaš ga je upitao zašto misli da dječaci poput njega idu u školu, a Pinokio mu je odgovorio da nauči stvari i da odraste da može raditi što god želi. Kočijaš ga je pitao što bi se dogodilo kad bi mu rekao da postoji jedno mjesto gdje može to odmah napraviti i gdje se nalazi toliko slatkiša i sladoleda da ih Pinokio neće moći pojesti, a zove se Otok zadovoljstva.

Cvrčak ga je upozorio da ga ne sluša, ali Pinokiju se svidjela ideja Otoka zadovoljstva, pa je odmah naredio kočijašu da ga vozi tamo.

Nakon nekog vremena kočijaš je stao, a mračni stranac ga je upitao je li mu dovezao dječaka. Kočijaš je zgrabio Pinokija i bacio ga na zemlju pa tražio od mračnog stranca da mu plati. Kad je stranac platio, kočijaš se odvezao.

Što bi to sve moglo značiti? Pinokiju nije bilo jasno. Ali dok je Pinokio gledao oko sebe, više ga nije bilo briga.

Jer sve što mu je kočijaš rekao bila je istina! Hrpe slatkiša posvuda. Kuglice sladoleda u svim okusima. Dječaci poput njega mogli su jesti i jesti, i igrati se cijeli dan. Nitko od njih nije morao raditi niti čistiti. Bilo je čak i cigara ako su htjeli, i stolova za biljar.

Ali nakon nekoliko dana dogodilo se nešto čudno. Pinokio se čudio gdje su nestali svi dječaci. Oko njega su bili sad samo magarci. Upravo tada jedno mu se uho pretvorilo u magareće uho. A onda i drugo.

Cvrčak se uplašio i pitao Pinokia što mu se to događa, a Pinokio je počeo njakati. Uskoro su vidjeli desetke magaraca koje je stranac vukao na kamion. Sada su razumjeli što se ovdje događa. Dječake su pretvarali u magarce, a zatim ih prodavali.

Cvrčak je predložio da brzo bježe, a jedina dobra stvar u vezi s Pinokijeve nove četiri noge jest da je mogao trčati vrlo brzo! Pobjegli su s Otoka zadovoljstva i ubrzo su bili u luci uz ocean.

Susreli su čovjeka u luci i pitali ga zna li čovjeka po imenu Geppetto. Starac je rekao da zna i da je Geppetto onaj starac čiji je sin jedno jutro otišao i nije se vratio. Otišao ga je čamcem tražiti. Od tada nitko nije vidio jadnika.

Pinokio je bio preplavljen strahom i krivnjom. Shvatio je da je njegova poslušnost prema Geppettu bila vrlo važna, jer je to izraz ljubavi i poštovanja prema ocu. Odlučio ga je spasiti i iskupiti se za sve svoje pogreške. Skočio je u ocean. A Cvrčak je uskočio odmah iza njega.

Većina Pinokija još uvijek je bila izrađena od drveta, tako da je mogao plutati oceanom. Zazivao je oca, ali odgovora nije bilo. Sve što je Pinokio mogao vidjeti oko sebe bila je plava voda, posvuda. Sve do… čekaj, što je to bilo, jako daleko? Nešto je jurilo. Nešto veliko i vrlo brzo!

U trenutku, divovski kit se našao ispred njih. Otvorio je svoje divovske čeljusti i progutao Pinokija! Uskoro su se našli u tamnoj utrobi kita.

Pokušavajući shvatiti što se dogodilo i gdje se nalaze Pinokio je čuo starca - bio je to Geppetto. Kad je on shvatio da je to njegov dječak, zagrlili su se od radosti. Ali još uvijek su bili u nevolji i nisu znali kako da se izvuku. Pinokio je predložio da zapale vatru i tako natjeraju kita da kihne. Skupio je naplavljeno drvo i zapalio plamen. Pinokio je mahao rukama iznad plamena kako bi napravio puno dima.

Kit je jako kihnuo, a Pinokio, Geppetto i Cvrčak izletjeli su iz kitovih usta. Prevrnuli su se više puta u morskoj vodi i konačno se otkotrljali na obalu. Pinokio je ležao nepomičan u pijesku.

Zakasnili su. Geppetto i Cvrčak su plakali nad Pinokijom, dječakom lutkom, koji je mirno ležao u pijesku dok ga je voda zapljuskivala.

A onda u trenu se stvorila Plava vila!

Rekla je lutku da je spasio svog oca. Dokazao da je bio hrabar i iskren. Lupnula ga je štapićem po glavi i rekla da će sada biti pravi dječak.

Pinokio se probudio. Pogledao je svoje meke ruke i meke noge i povikao da je pravi dječak. Plava vila se okrenula prema Cvrčku i pozvala ga da dođe s njom, a onda su nestali.

Kad su sigurno stigli kući, Geppetto je bio ponosan na svog sina. Pinokio je naučio cijenu iskrenosti, odgovornosti i ljubavi. Shvatio je važnost pravih vrijednosti u životu i koliko je važno činiti dobro.

Od tada pa nadalje, Pinokio je bio poslušan i dobar dječak. Pomagao je drugima i uvijek se trudio biti najbolji što može biti. Učio je iz svojih pogrešaka i rastao u dobrog i mudrog dječaka.

Audio priča

Audio priča Pinokio, ispričana na hrvatskom jeziku. 🧚‍♀️🪵🦗👃 Bajka je prilagođena mlađem uzrastu i iz nje su uklonjeni svi uznemirujući elementi. Video možete pronaći ispod 👇

Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.

M.Z.