Pocahontas je priča za djecu koja govori o mladoj djevojci - indijanki Pocahontas, o snazi ljubavi i koliko snažnija osoba može biti zbog te iste ljubavi.
U luku je uplovio brod "Susan Constant". Napokon je došao i taj dan kad se brod sa svojim putnicima trebao otisnuti na daleko putovanje. Brod je trebao krenuti iz Londona prema Novome Svijetu u potrazi za boljim životom.
Putnici su se opraštali od svojih obitelji, a za to vrijeme John Smith je stajao na obali čekajući kad će brod napokon zaploviti. Kao da je mogao osjetiti da ga u Novom Svijetu čeka nešto posebno.
Posljednji je došao John Ratcliffe, okrutan budući namjesnik Novog Svijeta. Na sebi je imao ulaštene kožne čizme. Odmah iza njega hodao je sluga koji je nosio razmaženog psića imena Percy. Brod je već podigao jedra i bio je spreman zaploviti. Pred Johnom Smithom i ostatkom posade bili su mjeseci plovidbe.
U međuvremenu s druge strane Atlantika, ne znajući da engleski osvajači plove prema njima, grupa indijanskih ratnika vraćala se iz bitke. U selu su ih dočekali plemenski vrač Kekata i ostali iz plemena. Pozdravili su poglavicu Powhatana, najhrabrijeg među ratnicima koji je zabrinuto tražio svoju kćer.
Pocahontas je bila u šetnji s prijateljima, kolibrićem Flitom i rakunom Meekom. Pocahontas je bila lijepa i hrabra djevojka koja je većinu vremena voljela provoditi na stijeni iznad slapa.
Dok je sjedila na stijeni i promatrala more javila se njena prijateljica Nakoma. Počela ju je dozivati iz kanua:
"Pocahontas dođi brzo! Tata ti se vratio i traži te."
"Flit pa on se vratio!" - rekla je Pocahontas i odmah se spustila stazom koja je vodila prema vodi i njenoj prijateljici. Flit i Meeko su je slijedili. Pocahontas je skočila u vodu i zaplivala prema prijateljici Nakomi.
Uskoro je Pocahontas bila sa svojim ocem i ispričala mu san koji ju je upozoravao da će joj se uskoro dogoditi nešto zanimljivo.
"U pravu si kćeri, stvarno će se dogoditi nešto uzbudljivo! Kocoum je zatražio tvoju ruku." - veselo joj je odgovorio otac.
Pocahontas je bila iznenađena jer budućeg supruga nije zamišljala kao snažnog ratnika.
"Oče mislim da mi je san govorio nešto drugo!" - bunila se Pocahontas, ali otac se s njom nije složio.
Pocahontas je nakon razgovora s ocem otišla na šumski proplanak gdje se nalazilo mudro stablo Stara Vrba, a u kojem je živio duh predaka. Pocahontas nije mogla dočekati da joj ispriča što je sanjala.
"Sanjala sam da sam trčala kroz šumu sve dok se ispred mene nije stvorila strijela. Prvo je jurila i onda se zaustavila. Znaš li Vrbo što to znači?" - upitala je Pocahontas.
"Meni se čini kao da ti strijela pokazuje put kojim trebaš ići." - odgovorila je Vrba.
"Ali koji je moj put? Hoću li ga znati pronaći?" - upitala je nestrpljivo djevojka.
"Isto pitanje postavila mi je tvoja mama. Odgovorila sam joj da bude strpljiva i da će pronaći svoj put." - odgovorila je Vrba.
U tom je trenutku zapuhnuo jak vjetar. Pocahontas se popela povišeno mjesto, osluškujući što bi joj vjetar mogao šapnuti. Pogledala je prema pučini i vidjela nešto čudno. Iznad vode su plovili neobični oblaci. Ali to nisu bili oblaci nego jedra broda Susan Constant. Brod se sve više približavao obali.
Dok je posada izlazila s broda, John Smith je već počeo istraživati prekrasno mjesto. Svakim trenom je bio sve bliže Pocahontas, a rakun Meeko nije mogao dočekati da izbliza pogleda došljaka.
Došao je do Smitha i dobio keks. Meeko je uzeo slatkiš i zadovoljno pogledao prema grmu gdje se skrivala Pocahontas s Flitom. Ali Flit više nije mogao čekati nego je istrčao iz grma i privukao pozornost Smitha. Međutim začula se brodska sirena i Smith se morao vratiti.
Vratio se u trenutku kada se Ratcliffe počeo praviti važan stavljajući britansku zastavu na kopno. Njemu nije bilo toliko stalo do Engleske koliko se veselio zlatu koje će naći u Novom Svijetu. Ratcliffe je želio biti siguran da mu nitko neće raditi probleme i zbog toga poslao Smitha u šumu kako bi provjerio žive li tamo Indijanci.
Kada je otišao u šumu Smitha je obuzeo čudan osjećaj. Pretpostavljao je kako nije sam i počeo se približavati slapu, ali još uvijek nije mogao vidjeti tko se nalazi s druge strane. Uzeo je pušku, ali onda je ugledao Pocahontas.
Oboje su bili prestrašeni, ali Smith nije dugo čekao nego je pustio pušku i pružio ruku prema djevojci.
"Nemoj ići molim te!" - viknuo je, ali je Pocahontas krenula bježati.
Slijedio ju je sve do rijeke. Pocahontas se više nije bojala jer je pretpostavila kako je Smith zapravo dobar i da joj neće učiniti ništa loše.
U međuvremenu su Ratcliffeovi ljudi krenuli tražiti zlato, počeli su kopati zemlju i rušiti drveće. Nisu znali da ih cijelo vrijeme promatraju Indijanci. Ali netko je od doseljenika čuo zvukove koji su dolazili iz šume i odmah počeo pucati.
U kratkom sukobu jedan je Indijanac pao i Kocoum ga je brzo odnio u selo.
"Nisam još vidio ovakve rane!" - rekao je tužno plemenski vrač.
Poglavica Powhatan je tužno gledao ranjenog ratnika. Sve ga je više obuzimala ljutnja i izašao je iz svog šatora te poručio:
"Bljedoliki su opasni i nitko im se ne smije približavati!"
U međuvremenu Pocahontas je sjedila s Johnom pored rijeke. Flit je letio naokolo, a Meeko se zavlačio u Smithovu torbu i tražio kompas za koji je mislio da je keks.
Pocahontas je Smitha pokušavala naučiti svojim običajima, pa mu je pokazala indijanski pozdrav. Dok je Smith pričao o Londonu i svijetu iz kojeg je došao, Pocahontas je postajala svjesna zašto su doseljenici zapravo došli.
"Puno toga vas možemo naučiti, kako da živite bolje i prestanete biti divljaci!" - govorio je Smith.
Pocahontas ga je samo gledala i ljutito rekla:
"Divljaci! Ti moj narod smatraš divljacima?"
Prije nego što je Smith stigao bilo što reći Pocahontas ga je uzela za ruku i odlučila mu pokazati ljepote nove zemlje.
"Za tebe moja zemlja predstavlja samo nešto mrtvo što misliš da možeš posjedovati." - govorila je Pocahontas.
Počeli su tračti kroz šumu i promatrati čaplje kako kruže iznad rijeke. Pocahontas je odlučila pokazati Smithu da su oblaci, biljke i životinje baš kao i ljudi živa bića koja su povezana.
Dok je lišće šuštalo, a sunce grijalo Smith je bio sve opušteniji i sretniji u društvu lijepe djevojke. Sad je i on mogao osjetiti sve ono što je osjećala djevojka i vidjeti boje vjetra. U tom se trenutku zauvijek promijenio.
Odjednom se kroz šumu mogao čuti zvuk bubnjeva. Pocahontas se prestrašila i viknula:
" Nešto se dogodilo u selu, moram ići!"
Prije nego što je Smith stigao bilo što reći Pocahontas je već bila nestala. Radcliffe je bio ljut jer njegovi nisu mogli pronaći blago. Smatrao je kako ga imaju Indijanci.
Indijanci su počeli podizati ogradu kako bi se zaštitili od bljedolikih, a poglavica je upozorio Pocahontas da ne izlazi iz sela. Nakoma i Pocahontas su krenule skupljati kukuruz i odjednom se pojavio John Smith.
"Morao sam te opet vidjeti!" - šapnuo je John Smith.
Nakoma ih je ljuto gledala i čudila se zašto Pocahontas razgovara s neprijateljem.
"Molim te nemoj nikom ništa reći." - molila je Pocahontas prijateljicu i odlučila krenuti s Johnom Smithom.
Uskoro su došli do čarobnog proplanka, mjesta gdje je Pocahontas voljela provoditi puno vremena.
"Znaš li da smo došli ovdje samo zbog zlata?" - rekao je Smith.
"Što je to zlato?" - upitala je Pocahontas.
Nakon što joj je objasnio kako zlato izgleda djevojka je objasnila da je to zapravo zrnje kukuruza, ali zlato koje oni traže ne postoji.
U tom se trenutku začuo glas Vrbe. Na ispucaloj kori drveta pojavio se njen lik. Smith se toliko prestrašio da je pao.
"Zdravo John!" - obratila se mladiću Vrba.
"Pocahontas ovo stablo se meni obraća!" - odgovorio je prestrašeno.
"Ne moraš se bojati mladiću. Nisam tako strašna kako izgledam!" - smirivala ga je Vrba.
Uskoro su čuli glasove koji su dozivali Smitha. Morao se vratiti svojim ljudima.
"Kad ću te opet moći vidjeti?" - upitala je Pocahontas.
"Možemo se naći večeras na ovom mjestu." - rekao je i zatim otišao.
Pocahontas je znala da je Vrba ne osuđuje zbog prijateljstva s Johnom, a iako je htjela poslušati oca, osjećala je kako bi John mogao biti strijela koju je sanjala.
"Pocahontas napokon si došla! Pogledaj imamo dovoljno ratnika za borbu s bljedolikima!" - govorio je plemenica.
Pocahontas se prestrašila njegovih riječi i zamolila je da pregovara s doseljenicima.
"Ali oni ne žele razgovarati s nama!" - odgovorio je ljutito poglavica.
"Možda jedan od njih ipak želi. Hoćeš li ga molim te saslušati?" -upitala je Pocahontas.
"Može, ali to neće biti tako jednostavno. Moram razgovarati s ratnicima. Ti molim te budi na sigurnom." - rekao je poglavica Powhatan.
Smith se vratio u logor, a tamo ga je čekao Ratcliffe.
"Želim da pripremiš ljude za borbu! Otjerat ćemo te divljake i onda će zlato biti naše!" - govorio je Ratcliffe.
Smith mu je pokušao objasniti da zlata nema. Donio mu je klip kukuruza i pokušao objasniti da Indijanci imaju hranu koja bi i njima odgovarala. Ali Ratcliffe ga nije želio slušati.
"Svatko tko ne pokuša zarobiti Indijanca bit će osuđen zbog izdaje!" - objavio je Ratcliffe.
Te noći Pocahontas je potajno izašla iz sela kako bi opet vidjela Smitha, ali ju je pored ograde čekala Nakoma.
"Pocahontas ne možeš ići k njemu! On je neprijatelj! To znači da ćeš okrenuti leđa svom narodu!" - govorila je Nakoma.
"Varaš se Nakoma ja želim pomoći svom narodu!" - odgovorila je Pocahontas.
Nakoma nije mogla razumjeti što joj Pocahontas govori i nakon što je otišla potražila je Kocouma i rekla kako je Pocahontas otišla.
Dok su se jedna i druga strana pripremale za borbu, John Smith i Pocahontas su se našli na tajnom mjestu.
"Možda ih još stignemo spriječiti! Pođi sa mnom mom ocu i razgovaraj s njim!" - zabrinuto je govorila Pocahontas.
"Pokušao sam već razgovarati sa svojima, ali me nisu htjeli slušati." Kada dvije strane odluče ratovati, onda ne možemo više ništa učiniti!" - objašnjavao je Smith.
Tada je Stara Vrba uronila jednu granu u vodu i rekla:
"Pogledajte ovaj mali krug u vodi. U početku je malen, ali postaje sve veći. Netko ga je morao pokrenuti."
Upravo u tom trenutku je Kocoum izašao iz šume i ugledao Smitha i djevojku. Skočio je na Smitha, a Pocahontas je gledala prestrašeno što se događa. Tada je došao jedan od Smithovih prijatelja i pokušao obraniti Johna. Nakon što je Indijanac pao na zemlju, Smith je odlučio da neće bježati nego će otići kod poglavice.
Pocahontas je bila sretna zbog njegove odluke, zagrlila ga je i poljubila. Ali sreća nije dugo trajala jer su Indijanci zarobili Johna. Poglavica je osudio Johna, a kada se Pocahontas pobunila rekao joj je:
"Kocoum je stradao zbog tebe! Trebalo bi te biti sram!"
Smitha su zatvorili u šator, a unatoč zabrani Pocahontas i Nakoma su uspjele uvjeriti stražara kako poglavičina kći želi razgovarati sa zatvorenikom.
"Bilo bi bolje da se nikad nismo upoznali! Ništa se ne bi dogodilo!" - tužno je govorila Pocahontas.
"Iako znam da mi je život u opasnosti, ne žalim što sam te sreo i što se god dogodilo uvijek ću biti s tobom!" - rekao je Smith.
Pocahontas je bila tužna i otišla je na mjesto koje ju je uvijek činilo sretnom.
"Bila sam uvjerena kako me moj san vodi prema Johnu, ali sam pogriješila!" - požalila se Vrbi.
Meeko joj je tada predao Smithov kompas, strelica se okrenula i znala je da se radi o znaku iz sna.
"Moram ići!" -uzbuđeno je rekla Pocahontas.
Doseljenici su išli prema šumi spremni sukobiti se s Indijancima. Pocahontas se bacila prema Smithu kako bi ga zaštitila:
"Nemojte ga dirati! Ovo nema smisla, nemojte dozvoliti da vas obuzme mržnja!"
Svi su se posramili i odmah spustili oružje. Pocahontas se obratila ocu:
"Oče ti možeš sve promijeniti!"
Zapuhao je vjetar i poglavica je znao što mu Pocahontas želi reći:
"Od danas više nema rata, samo mir!"
"Što čekate, sad imamo priliku, napadnite Indijance!" - vikao je Ratcliffe.
Došljaci su otkrili kakav je zapravo Ratcliffe i odustali su od napada. Namjesnik je krenuo ljuto prema poglavici, ali ga je zaštitio John Smith. Doseljenici su bili ljuti i odlučili su zarobiti namjesnika jer je ranio Smitha.
"Uhvatite ga i odvedite na brod!" - vikala je posada s broda.
John Smit je ležao na nosilima, a brod se spremao otploviti natrag u Englesku. Pocahontas je sa svojim narodom donijela kukuruz i pokrivače. Smithovi prijatelji su joj rekli da moraju ići u Englesku ako žele spasiti Johna.
Poglavica je prišao Johnu i rekao mu:
"Ovdje ćeš uvijek biti dobrodošao!"
Smith je cijelo vrijeme gledao prema Pocahontas i upitao ju:
"Hoćeš li ići sa mnom?"
"Pocahontas borba je prestala zahvaljujući tebi, ako odeš..." - tužno je govorila Nakoma.
"Moraš sama odlučiti koji je tvoj put." - rekao joj je poglavica.
Pocahontas je znala koji put mora odabrati i njezine suze su bile znak Smithu da je odlučila ostati i učvrsnuti prijateljstvo između svog naroda i bijelaca.
"Onda ostajem i ja!" - bio je odlučan Smith.
"Ti se moraš vratiti, ali što se god dogodilo ja ću zavijek biti s tobom!" - šapnula mu je i poljubila ga.
Pocahontas je gledala kako unose Smitha u čamac i naslonila na očevo rame. Posada je ubrzo podigla jedra, a Pocahontas je otišla prema najdražoj stijeni kako bi zadnji put vidjela brod koji odlazi prema beskrajnoj pučini.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
S.Š.