Postolar i patuljci je poučna priča za djecu o radišnim patuljcima koji su pomogli siromašnom postolaru obogatiti se, skrojivši mu lijepe cipele.
Jednom davno živio je jedan postolar. Puno je radio, ali svejedno bio jako siromašan. Kao da ga je cijelo vrijeme pratila loša sreća, jer umjesto da se bogatio, on je stalno gubio novac. U jednom trenutku izgubio je sve što je stekao, osim kože od koje je mogao napraviti samo jedan jedini par cipela. Navečer je skrojio tu kožu i odlučio ujutro od nje napraviti cipele. Legao je u krevet i mirno zaspao kako bi sutra bio svjež za rad.
Ujutro se postolar probudio, doručkovao i krenuo završiti svoje cipele. Ali kada je sjeo za svoj radni stol, jako se iznenadio! Cipele su već bile gotove! I lijeva i desna cipela do kraja su bile skrojene, sašivene i polakirane. Bilo je to pravo čudo. Postolar ih je uzeo u ruke i svaku dobro promotrio. Bile su napravljene bez greške! Svaki šav bio je uredan, svaki ubod na svom mjestu. Postolar je morao priznati da ih ni sam ne bi bolje napravio.
Isti dan postolaru je u radnju došao kupac u potrazi za novim cipelama. Odmah je primijetio one najnovije i odlučio ih kupiti. Platio ih je čak i više od njihove cijene - toliko su mu se svidjele! Postolar je zato mogao kupiti dovoljno kože da od njih napravi čak dva para cipela. Kupio je kožu, skrojio je i, budući da je već bilo kasno, odlučio ujutro završiti posao.
Ujutro, kada je naspavan sišao u radnju, postolara su ponovno iznenadile već dovršene cipele. Oba para bila su do kraja napravljena i spremna za prodaju, što je bilo odlično jer su još ujutro došla dva kupca i svaki je otišao s novim parom cipela.
Postolar je bio sretan jer sada je imao dovoljno novca da kupi kože za čak četiri para cipela! Učinio je sve kao i noć prije – kupio kožu, iskrojio je i ostavio da je ujutro ušije u cipele, ali ujutro su i te cipele bile dovršene. Dan za danom ponavljala se ista priča. Postolar je svaki dan kupovao novu kožu, pripremio je i ostavio, a ujutro bi ga dočekale nove cipele. Istoga dana te cipele bi i prodao, pa se postolar tako, malo po malo, počeo bogatiti. Nije prošlo dugo, a već je postao jako imućan i cijenjen obućar.
Negdje oko Božića, baš kada je dovršio krojeve za cipele, postolar porazgovara sa svojom ženom o sreći koju imaju. Onda joj predloži da noć provedu budni i otkrio tko to završava cipele koje navečer ostavljaju. Žena se složi, pa upali svjetlo u radionici i sakrije se s mužem u mračni kut da vide tog tajanstvenog šegrta.
Čim je otkucala ponoć, u radionici su se pojavila dva patuljka. Bili su mali i slatki, ali vrlo radišni. Odmah su sjeli na postolarev stolac i bacili se na posao. Uzeli bi skrojenu kožu, pa je svojim sitnim, radišnim prstima krojili u cipele. Bili su toliko vješti da se ni sam postolar nije mogao načuditi! Osim što su bili precizni, bili su i nevjerojatno brzi. Cipelu po cipelu, na kraju su ih skrojili sve. Kada je i posljednja cipela bila gotova, oba patuljka su se ustala i u i trenu nestala iz radionice.
Postolar je ostao u čudu. Napokon je saznao kako ga te cipele dočekaju svako jutro napravljene. Osjećao je zahvalnost prema malim patuljica koji su ga učinili bogatim i poznatim. Zato je odlučio nekako im se zahvaliti. Primijetio je da su patuljci nekako loše obučeni, u tanke košuljice pune rupa, pa se postolareva žena dosjetila da im sašije lijepe, tople košuljice, hlače i prsluke, a postolar će im sašiti po par novih cipelica. Muž se obraduje i oboje prionu na posao.
Navečer su postolar i njegova žena ostavili darove za male patuljke. Ponovo su se sakrili u kut radionice, da vide kako će maleni reagirati na poklone. Kada je otkucala ponoć, eto njih! Ali ovoga puta su se oni iznenadili vidjevši prekrasnu novu odjeću i cipele. Patuljci su radosno pljesnuli rukama i na brzinu odjenuli novu odjeću. Uskoro su i zaplesali uz pjesmu koja je govorila o tome kako su sada zgodni i lijepi, pa se više ne moraju kriti i raditi kao postolari. U igri i plesu patuljčići su nestali. Više se nikada nisu pojavili niti završavali cipele, ali postolaru nije bilo krivo. On je i dalje radio, samo što ga je od sada pratila dobra sreća, pa bi prodao što god bi napravio. Tako je živio sretno do kraja života!
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.