Potraga za Dorom lijepa je priča za djecu o obitelji i koliko je važno imati prave prijatelje. Plava ribica Dora izgubila se i Nemo i njegov otac ju traže. Nastavak priče Potraga za Nemom.
Kada je bila mala, slatka plava ribica Dora živjela je s roditeljima u lijepoj kući od koralja. Bila je to sretna obitelj koja je imala samo jedan problem, Dora je imala problema s pamćenjem. Radi njene sigurnosti roditelji su s njom svaki dan vježbali kako bi se znala predstaviti.
"Zdravo, ja se zovem Dora i imam problema s pamćenjem." - znala je govoriti.
Jednog dana se mala Dora izgubila u oceanu. Pokušavala je pronaći put do kuće, ali kako je vrijeme prolazilo tako se skoro nije više ni sjećala svojih roditelja. Nažalost uskoro je zaboravila da traži put kući. To se dogodilo baš kada je upoznala ribu Marlina kojem je pomogla u potrazi za njegovim sinom Nemom.
Kada su se Nemo i Marlin vratili kući na Veliki koraljni greben, Dora je ostala živjeti s veselom obitelji. Svaki dan su znali razgovarati o zanimljivim pustolovinama dok su tražili Nema. Čuvali su jedni druge i Dora je znala ponekad odlaziti s Nemom u školu.
Jednog je dana u školi Dora razgovarala s Nemom o migraciji raža.
"Migracije su vam djeco nešto poput povratka kući." - rekao je gospodin Raža.
Kada je učitelj Raža spomenuo riječ kuća Dora se zamislila jer joj je ta riječ bila nepoznata. Zatim je jedan od učenika upitao Doru gdje se nalazi njezina kuća i ona se zbunila. Bilo joj je jasno kako ne zna što bi odgovorila.
Nakon što je završila migracija raža, Dora je još uvijek bila uznemirena. Odjednom ju je struja povukla u dubinu i sjetila se svojih roditelja, ali nakon toga je uspomena nestala.
Kada se probudila, Nemo joj je rekao da je pričala u snu:
"Dragulj Morry Bay u Kaliforniji."
Dora se odjednom počela sjećati svog doma.
"Sjećam se svoje obitelji! Moram pronaći svoje roditelje!" - povikala je i odmah krenula u potragu za roditeljima. Nemo i Marlin su krenuli plivati kako bi je stigli.
"Ali Dora Kalifornija se nalazi na drugoj strani oceana." - vikao je Marlin pokušavajući ju stići.
Dori su roditelji svakim trenom sve više nedostajali.
"Ti znaš kako je to imati obitelj." - rekla je Dora Marlinu.
"Naravno da znam." - rekao je Marlin gledajući Nemu.
"Ti bi nas tata mogao prevesti preko oceana, zar ne?" - pitao je Nemo.
"Ne bi mogao, ali znam nekoga tko može." - odgovorio je Marlin.
"Hej, čekaj!" - viknuo je Marlin prema velikoj morskoj kornjači.
Dora, Marlin i Nemo primili su se za oklop i kornjača ih je tako odvela u Dragulj Morro Bay koji se nalazio u Kaliforniji.
"Tata, mama!" - dozivala je Dora svoje roditelje tražeći ih blizu potonulog broda. Sjećanje joj se polako počelo vraćati i dok je plivala susrela se s rakovima samcima. Tražila ih je pomoć, ali oni su joj samo govorili da se stiša. U tom se trenutku sjetila imena svojih roditelja:
"Karlo! Suzi!" - vikala je Dora, a rakovi su je pokušavali stišati. Iz jednog kontejnera začuo se čudan zvuk. Dora je upravo probudila divovsku lignju.
Dora, Nemo i Marlin su počeli bježati i sakrili su se morskoj travi. Marlin je bio ljut na Doru jer su zbog nje bili u opasnosti.
"Oprostite mi, idem potražiti pomoć." - rekla je Dora koja je vukla za sobom komad plastike.
U tom je trenutku čula glas izvan vode kako je doziva i krenula plivati prema površini.
"Dobro došla u Institut za istraživanje mora. Naš je slogan: spasiti, oporaviti i pustiti." - rekao je nepoznati čovjek.
Baš kada su Nemo i Marlin doplivali do Dore, ona je već bila u rukama nepoznatog čovjeka koji ju je oslobodio od plastike.
Bio je to zaposlenik Instituta za istraživanje mora. Odnio je Doru u zgradu, stavio ju je u akvarij i prikvačio narančastu oznaku. Kada je ostala sama pojavila se sedmerokraka hobotnica koja se skrivala u kuhinji.
Hobotnica je dogmizala do Dore i predstavila se:
"Bok ja sam Boško!"
Boško joj je objasnio kako narančasta oznaka znači da će je odvesti u akvarij u Clevelandu.
"Ali ja moram ići u Dragulj Morro Bay pronaći svoje roditelje!" - ljutila se Dora.
"Onda si na pravom mjestu, u Institutu za istraživanje mora!" - objasnio je Boško.
Dora nije mogla vjerovati da je pronašla svoj dom i sada je još samo morala pronaći mamu i tatu. Boško je želio ići u Cleveland i dogovorio se s Dorom, ako on njoj pomogne u potrazi, ona će njemu dati narančastu oznaku.
U to vrijeme su se Nemo i Marlin raspitivali kod lijenih morskih lavova o Dori i gdje se nalazi zgrada u koju su je odnijeli.
"Znate to vam je riblja bolnica." - rekao je morski lav. Došao je i treći, Dživo, ali su ga dvojica lavova s kojima su Nemo i Marlin pričali otjerali.
Morski lavovi su obećali pomoći Nemu i Marlinu da uđu u Institut.
"Uuu, uuu-ruuuu" - zazivali su pticu Bobu.
Dora je u međuvremenu uz Boškovu pomoć uspjela pronaći način kako da se prebaci u bazen gdje je živjela velika kitopsina. Zvala se Nada i stalno se sudarala sa staklenim zidovima. Ali kada joj se Dora obratila Nada ju je prepoznala.
"Ne sjećaš se kako smo pričale kroz cijevi dok smo bila male?" - pitala je Nada.
Nada je znala i da je Dora iz postave izložbe za otvoreni ocean. Za to vrijeme morski lavovi su upoznali Nemu i Merlina s Bobom, jednom jako neobičnom pticom. Morski lavovi su im objasnili kako se u Institut može ući samo iz zraka.
"Pogledajte samo Bobu u oči i recite što vam treba. Viknite uuu-ruuu i ona će učiniti sve da vam pomogne." - rekao je jedan od morskih lavova.
"Uuuu-ruu, Boba!" - pozdravio je Marlin. Boba mu je uzvratila, zagrlili su se i odmah sprijateljili.
Morski lavovi su pomogli ubaciti Nema i Marlina u plastičnu kanticu u kojoj se nalazilo more, a Boba ju je uhvatila kljunom. Marlin je vrisnuo kada ih je Boba podignula u zrak.
Boško nije mogao pronaći put kroz cijevi koje bi Doru odvele do postave izložbe za otvoreni ocean, pa su se uvukli u dječja kolica i dok je Boško vozio, Dora ga je usmjeravala iz male čaše. Nije im trebalo dugo da se izgube.
"Ti zaista imaš problema s pamćenjem! Vjerojatno si zato i izgubila roditelje." - ljutito je govorio Boško.
Odjednom su se kolica sjurila niz brežuljak i upala u bazen s Dorom i Boškom. Bio je to akvarij za dječju igru. Djeca su tamo mogla uranjati ručice i opipavati lijepa morska stvorenja.
U akvariju su se nalazile zvjezdače i ježevi. Boško se prestrašio i usred sve te zbrke Dora ga je pronašla kako se skriva u kutu i pritom mu se ispričala. Sjetila se svojih roditelja koji su znali govoriti:
"Plivaj, samo plivaj."
Dora je pjevušila te riječi i gurala uplašenog prijatelja kroz vodu. Dotaknuo ga je mali prst i on je ispustio crnilo obojivši akvarij u crno.
Kada su se Boško i Dora popeli na površinu nisu mogli vjerovati što se nalazi pred njima. Bio je to konačno postav izložbe otvorenog oceana.
Negdje u zraku blizu Instituta ptica Boba objesila je kanticu s ribicama na granu i skočila nešto pojesti. Marlin joj je pokušao privući pozornost, ali se kantica jako zaljuljala i odletjeli su u dućan sa suvenirima.
Nemo i Marlin su se sjetili Dore koja ih je uvijek znala izvući iz problema.
"Što bi Dora učinila da je na našem mjestu? - zapitali su se.
Vidjeli su niz vodoskoka i zaputili se prema njima.
"Ovo bi i Dora učinila!" - viknuo je Nemo.
Odmah su skočili iz akvarija i počeli skakati preko vodoskoka.
Boško je šuljajući se uz modele kitova došao do ruba akvarija noseći Doru u plastičnoj čaši.
"Evo nas malena, izgleda da sam ja svoje obavio. Sada moram uloviti kamion za Cleveland." - rekao je Boško.
Dora mu je tužno predala narančastu oznaku i rekla:
"Mislim da te neću nikada zaboraviti."
"Zaboravit ćeš me brzo, ali mislim da ja tebe neću." - rekao je Boško i nježno je pustio u vodu.
Dora je preplivala akvarij i ugledala stazu od školjaka te napokon stigla do svoje kuće iz djetinjstva. Sjetila se kako se s roditeljima igrala skrivača te kako je s Nadom razgovarala kroz cijevi.
Sjetila se potom i da je plivala prema grimiznoj školjci te da ju je ispod površine uhvatila morska struja i povukla u cijevi. Dora je bila zabrinuta:
"Ja sam pogriješila. Ja sam izgubila svoje roditelje, a ne oni mene!"
"Gdje je tvoja oznaka?" -upitao ju je rak.
Dora se okrenula i ugledala dva raka koja su joj objasnila da sve plave ribe prije odlaska u Cleveland moraju provesti neko vrijeme u karanteni. I to baš tamo gdje se nalazila na početku. Morala je opet plivati kroz cijevi.
"Nije teško, moraš ići dvaput lijevo i onda desno." - rekao je jedan od rakova.
Dora je krenula u cijev ponavljajući ono što su joj rakovi rekli. Ubrzo je zaboravila upute i izgubila se, ali se sjetila prijateljice Nade.
"Nadooooo, molim te pomozi!" - viknula je Dora.
Kada je čula da njenoj prijateljici treba pomoć Nada je pozvala bijelog kita Ljudevita da pomogne tako što će upotrijebiti eholokaciju.
Ljudevit je bio uvjeren da je izgubio tu sposobnost, ali onda se oduševio:
"Uhuuuuu! Pa ovo je zaista čudesno! Mogu osjetiti gdje se Dora nalazi!"
Ljudevit i Nada su zajedno pomagali Dori da pronađe pravi smjer, ali je Ljudevit primijetio kako se Dori približava nešto veliko.
"Kreni na drugu stranu!" - viknula je Nada.
"Samo to ne, ona ide upravo na to!" - prestrašio se Ljudevit.
"Aajoooooj!" - viknula je Dora.
"Dora?" - začudili su se Nemo i Marlin koji je požurio zagrliti Doru.
Uvjereni kako je Doru progutalo neko stvorenje, Nada i Boško su plakali za svojom prijateljicom.
"Društvo sve je dobro, pronašla sam Nema i Marlina!" - viknula je Dora.
Ljudevit i Nada su bili sretni. Troje prijatelja je potom nastavilo putovanje prema karanteni te su skakali iz jednog u drugi akvarij kako bi pronašli Dorine roditelje. Na kraju su saznali da već dugo nisu u Institutu. Tada su vidjeli Boška.
Upravo su došli zaposlenici akvarija kako bi utovarili ribice na kamion. Boško je na vrijeme izgurao Doru iz akvarija i dok je prvo kliznula niz odvod, a potom završila ravno u moru, Marlin i Nemo su ostali u kamionu. Iako je jedan od zaposlenika izbacio Boška iz akvarija, on se ipak na kraju uvukao u kamion.
Dora je tužno plivala razmišljajući o svojim prijateljima i onda su joj pozornost privukle školjke u pijesku. Isto tako su bile složene i dok je bila dijete. Onda se dogodilo nešto čudesno, pogledala je u daljinu i vidjela dvije plave ribe.
"Moji roditelji, moji roditelji!" - viknula je Dora.
Nakon što se Dora izgubila, napustili su akvarij i počeli raditi stazu od školjaka znajući da bi ih Dora mogla vidjeti i svega se sjetiti. Bila je sretna, ali se sjetila još jedne obitelji, Neme i Marlina.
Dora je s roditeljima doplivala na površinu i vidjeli su kamion. Dora je odmah pozvala Nadu.
"Nešto nije u redu!" - rekla je Nada
"Dora se nalazi izvan Instituta! Morat ćemo skočiti u more!" - rekao je Ljudevit.
Nada se bojala i mislila je kako neće moći, ali joj je Ljudevit obećao pomoći. Nisu gubili vrijeme nego su odmah preskočili preko zida ravno u more. Sletjeli su ispred Dore, a Ljudevit je uspio locirati kamion koji je išao prema mostu.
Pojavila se velika skupina vidri koja se zbunila i sudarila s mostom. Nakon što je Dora izronila vidjela je kamion kako se udaljava.
"Kada bi barem postao način da nekako zaustavimo promet!" - rekao je Ljudevit.
"Možda i postoji!" - sjetila se Dora.
Nada ju je potom izbacila u zrak i podignula na most. Vidre su se popele na most i zaustavile promet. Jedna je vidra ulovila Doru i odnijela je do kamiona. Boško ju je ulovio i spustio u akvarij.
"Ne mogu vas napustiti, vi ste moja obitelj." - rekla je Dora.
Tada se pojavio vozač pokušavajući otjerati vidre.
"O ne, odvest će vas daleko!" - prestrašila se Dora.
Marlin je znao što treba učiniti i pozvao je Bobu. Simpatična ptica je donijela kanticu i čim su se Nemo i Marlin popeli, Boba je poletjela i pustila ih u ocean. Kada se vratila po Boška vozač je bio već zatvorio vrata kamiona.
Dora je vidjela na krovu kamiona otvor za provjetravanje kroz koji su kliznuli i zalijepili se za vjetrobransko staklo. Vozač je stao i zakočio te izašao iz kamiona. Boško je sjeo na njegovo mjesto i krenuo voziti dok je Dora govorila gdje treba ići.
"Sada ću te zamoliti da napravimo nešto ludo!" - rekla je Dora
"Ja baš volim lude stvari!" - odgovorio je Boško.
Iz mora su svi gledali kako kamion polijeće sa stijene te Doru i Boška kako smijući se padaju u more. Napokon su svi prijatelji bili zajedno. U pratnji svojih prijatelja Dora se vratila na Koraljni greben. Bila je sretna što je ponovno kod kuće sa svojom obitelji.
Plivajući s Marlinom Dora je bila sretna.
"Ovo je stvarno lijep pogled!" - rekao je Marlin.
"Nevjerojatan i čudesan!" - veselo je odgovorila Dora.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
S.Š.