Jednom davno bio jedan princ koji se želio oženiti princezom; ali morala je bi biti prava pravcata princeza. Putovao je po cijelom svijetu kako bi ju pronašao, ali nigdje nije mogao naći ono što je tražio. Princeza je bilo puno, ali mu je bilo teško otkriti jesu li to prave pravcate princeze. Uvijek je na njima bilo nešto krivo, nešto što nije bilo onako kako bi trebalo biti. Tako se svaki put vratio kući i bio tužan, jer je jako htio imati pravu princezu.
Jedne večeri oborilo se strašno nevrijeme i oluja; grmilo je i sijevalo, a kiša je lila kao iz kabla. Odjednom se začulo kucanje na vratima grada, a stari je kralj otišao otvoriti.
Ispred kapije grada stajala je princeza. Bože dragi, kakav je to pljusak bio! Voda joj se slijevala s kose i odjeće; sve u cipele. I ona kaže da je prava princeza.
“Pa, uskoro ćemo to otkriti”, pomislila je stara kraljica. Ali nije rekla ništa, nego je samo ušla u spavaću sobu, skinula svu posteljinu s kreveta i položila grašak na dno postelje; a zatim je uzela dvadeset madraca i poslagala ih na zrno graška, a na njih još dvadeset jorgana od guščjeg perja.
Na tome je princeza morala ležati cijelu noć. Ujutro su je pitali kako je spavala.
“Oh, užasno, vrlo loše!” rekla je ona. “Cijelu noć nisam ni oka sklopila. Samo Bog zna što je bilo u tom krevetu, ali ja sam ležala na nečem tvrdom, tako da imam modrice po cijelom tijelu. Užasno, kažem vam!”
I tada kraljica i kralj vidješe da je prava princeza jer je grašak osjetila čak kroz dvadeset madraca i dvadeset jorgana. Tako osjetljiva može biti samo prava pravcata princeza.
Tada je princ uze za svoju ženu, jer je sada znao da ima pravu pravcatu princezu; a grašak su spremili u muzej gdje se još uvijek može vidjeti, ako ga netko nije ukrao.
Eto, to bijaše prava bajka!
Autor: Hans Christian Andersen, Prijevod: Filip Višić
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2021.
Izvor: Lektire.hr