Snjeguljica i sedam patuljaka popularna je priča za djecu Braće Grimm. Priča prati djevojku Snjeguljicu i njen bijeg od maćehe koja ju želi ubiti jer je ova ljepša od nje.
Bila je jako hladna zima i padale su krupne pahulje snijega. Kraljica je sjedila u predivnoj sobi kraljevske palače pored prozora od ebanovine i vezla. Bila je zamišljena i u jednom trenu se ubola iglom u prst iz kojeg je počela kapati krv koja je zacrvenila snijeg na prozoru.
Kraljica je u tom trenu pomislila kako bi voljela roditi jednu prekrasnu djevojčicu, bijele puti poput snijega, rumenih obraza poput krvi i crne kose poput ebanovine. Njezin se san i ostvario. Prošlo je godinu dana, a pored sebe je imala malenu djevojčicu kojoj je nadjenula ime Snjeguljica.
Nažalost, ubrzo nakon poroda kraljica je umrla, a Snjeguljica je ostala bez voljene majke. Živjela je na dvoru s ocem koji je jako tugovao za njezinom majkom, no htio je da Snjeguljica ipak ima žensku osobu koja će se o njoj dobro brinuti. I tako, kada je Snjeguljica navršila svega godinu dana njezin se otac ponovo oženio.
Nova je kraljica bila izrazito lijepa, ali vrlo tašta i ohola. Rado je svima zapovijedala, a za sebe je mislila kako je ona najljepša žena na svijetu i da ne postoji ljepša od nje.
Kraljica je postajala sve ljubomornija na Snjeguljicu i svakoga dana je postavljala jedno te isto pitanje svom čarobnom ogledalu: "Ogledalce, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?" Ogledalo joj je svakoga dana odgovorilo da je ona ta koja je najljepša od svih, ali jednoga je dana ogledalce odgovorilo neočekivano i sasvim suprotno od onoga što je kraljica željela čuti da će joj ono odgovoriti. Ogledalo joj je odgovorilo da je Snjeguljica najljepša na svijetu.
Kraljica je pobjesnila, jako se razljutila i zamrzila Snjeguljicu. Od silne mržnje je počela dobivati sve više bora na svom lijepom licu, a Snjeguljica je iz dana u dan bivala sve ljepša i ljepša. Kraljica je odlučila riješiti se prelijepe Snjeguljice na bilo koji način. S lovcem je dogovorila koban plan i naredila mu da odvede Snjeguljicu što dalje od nje kako ju ne bi morala više gledati. Kao dokaz morao je kraljici donijeti Snjeguljičino srce i jetru kako bi kraljica bila sigurna da je ispoštovao njezinu naredbu.
Tako su lovac i Snjeguljica krenuli put guste šume. Ona je bila presretna što je u prirodi, promatrala je velika stabla oko sebe i slušala cvrkut ptica. Ona sva razigrana i vesela nije ni slutila koje su lovčeve namjere. Ugledala je kako on iz torbe vadi oštar nož i želi ju ubiti. Rasplakala se i preklinjala da ju ne ubije i dala mu obećanje kako se više nikada neće pojaviti na dvoru. Lovac joj se smilovao i pomislio kako će ju ionako pojesti divlje zvijeri ako ju ostavi samu u šumi.
Ipak, vračajući se prema dvorcu, lovac je naletio na divlju svinju i pomislio kako je to idealna prilika da kraljici donese srce i jetru kao dokaz da se riješio Snjeguljice. To je i učinio.
Umorna i jadna, trčeći kroz šumu naišla je na malu osvijetljenu kolibu. Pitala se tko to živi u njoj. Koliba je toliko mala, ali Snjeguljica se ipak odlučila zaviriti u nju kako bi se malo odmorila. Sva uplašena dovikivala je s vratiju ima li nekoga i smije li uči. Nitko se nije odazvao i ona je ušla jer su vrata bila otključana. Kolibica je bila jako čista i u njoj je sve bilo pospremljeno.
Pomislila je kako je ušla u kućicu za lutkice s obzirom na to da je sve bilo tako sićušno. Nasred kolibe nalazio se drveni stol sa sedam stolica, na stolu je bilo sedam malenih tanjurića, sedam malih žličica i vilica te sedam malih šalica. Uz zid se nalazilo sedam posloženih krevetića.
Snjeguljica je bila jako gladna te je sa svakog tanjurića uzela komadić kruha i iz svake šalice ispila malo mlijeka, to joj je bilo dovoljno za večeru. Nakon večere je otišla provjeriti je li joj jedan od sedam krevetića dovoljno velik kako bi mogla otići na spavanje. Srećom, jedan je bio dovoljno velik kako bi se mogla ispružiti i zaspati.
Vani je bila tama, a vrijedni patuljci su se pjevajući vraćali iz rudnika. Kada su ušli u kolibu shvatili su da je netko pojeo njihovu večeru i legao u krevetić. Ništa im nije bilo jasno. Ugledali su prekrasnu Snjeguljicu kako slatko spava i pomislili kako li je samo lijepa.
Snjeguljica se probudila rano ujutro, a kada je otvorila oči ugledala je sedmoricu simpatičnih patuljaka kako ju promatraju umiljatim očima. Nije ju bilo strah, a oni su bili prepuni pitanja. Sve im je ispričala. Kada su shvatili što joj se dogodilo ponudili su joj da ostane živjeti s njima, a ona im je uzvratila tako što je svaki dan počistila i uredila kolibu te im kuhala slasne obroke.
Patuljci su svaki dan odlazili raditi u rudnik, a Snjeguljica bi ih dočekivala sva vesela i sretna uz obilnu večeru. Oni su je upozorili da ni u kojem slučaju nepoznatim osobama ne otvara vrata kolibe.
Nakon izvjesnog vremena, kraljica je saznala da Snjeguljica živi u šumi te ju je odlučila posjetiti. Naravno, kako je kraljica zla osoba, odlučila se prerušiti u staricu kako ju Snjeguljica ne bi mogla prepoznati prilikom posjete. Kada je dospjela do kolibe glumila je da prodaje prekrasnu robu. Snjeguljica nije mogla odoljeti i otvorila joj je vrata kolibe. Poželjela je kupiti svileni pojas kojeg je starica zavezala oko njezinog struka. Prilikom vezivanja, starica ju je jako stegla i Snjeguljica ostane bez zraka i pada na pod. Starica brzo otrči iz kolibe misleći kako se napokon riješila Snjeguljice.
Patuljci su opet pjevajući koračali prema kolibi, a kada su ušli imali su što vidjeti. Snjeguljica je beživotno ležala na podu, a oni su brzo odvezali svileni pojas oko njezina struka. Zamolili su je da više nikada nikome nepoznatom ne otvara vrata kolibe.
Kraljica je bila presretna jer je mislila kako Snjeguljica neće biti više najljepša djevojka na svijetu, no prevarila se. Opet je upitala ogledalce tko li je sada najljepši na svijetu. Ogledalce joj je odgovorilo da je ipak Snjeguljica i dalje najljepša. Ova je pobjesnjela i odlučila napraviti otrovni češalj.
Ponovo je otišla do kolibice i glumila staricu koja prodaje prekrasne stvari. Snjeguljica joj se ponovo smilovala i pustila ju u kolibu. Starica je inzistirala da ju počešlja, Snjeguljica joj je to dozvolila, a čim ju je kraljica počešljala ova padne na pod.
Kraljica je pobjegla na dvor uvjerena kako se ovoga puta uspjela riješiti Snjeguljice.
Patuljci su se vratili odmah nakon što je kraljica otišla i opet vidjeli prizor koji im se nije svidio. Izvadili su otrovni češalj iz Snjeguljičine kose, a ona je istog trena došla k sebi. Udahnula je i zarumenila se. Bili su tužni što je Snjeguljica opet nasjela i bila prevarena i posljednji put su je upozorili da nikome ne otvara vrata kolibe.
Kraljica nije imala mira i opet je upitala svoje čarobno ogledalce: "Ogledalce, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?"
Ogledalo joj odgovori: "Iako si ti jako lijepa, Snjeguljica je ipak najljepša!"
U tom trenu kraljica pomisli kako Snjeguljica mora zaista umrijeti. I treći put misleći kako je to zadnji put kako odlazi u posjet Snjeguljici odluči sa sobom je uzeti otrovne jabuke kako bi ih ponudila Snjeguljici.
Nakon što je stigla do kolibe i iznenadila Snjeguljicu, odmah joj je ponudila otrovnu jabuke i nagovorila da ju pojede. Snjeguljica se tome protivila i nije željela uzeti jabuku. Lukava kraljica se ponudila da će i ona pojesti komadić jabuke dokazavši da jabuka nije otrovna. Zagrize ona neotrovnu polovicu i da Snjeguljici drugu polovicu jabuke. Naivna i dobra Snjeguljica zagrize jabuku i nakon samo jednog ugriza padne na pod i više se ne ustaje. Kraljica je pomislila kako se napokon riješila Snjeguljice i otišla natrag na dvor.
Odmah je upitala ogledalce tko je ovoga puta najljepši na svijetu i dobila željeni odgovor. Ti si najljepša, odgovorilo je ogledalo. Čarolija je napokon djelovala!
Kada su patuljci stigli iz rudnika, pronašli su jadnu Snjeguljicu kako nepomično leži na podu i uplašili se. Pokušavali su je probuditi, no, sve je bilo uzalud. Snjeguljica je i dalje ležala na podu. Odlučili su je staviti u staklenu škrinju i tako su prolazile godine dok se jednoga dana nije pojavio kraljević u njihovoj kolibi.
Jednoga je dana mladi princ jašući kroz gustu šumu poželio malo odmoriti. Naišao je na malenu kolibu i priupitao patuljke smije li se zajedno sa svojim slugama malo odmoriti. Kada je ušao u kolibu bio je iznenađen prizorom. Ugledao je Snjeguljicu kako leži u staklenoj škrinji i odmah se zaljubio. Odlučio je zamoliti patuljke da ju odvede na dvor. Oni to isprva nisu htjeli dopustiti, no ipak su se predomislili. Princ je zamolio svoje sluge da mu pomognu dignuti staklenu škrinju, jedan od njih se spotaknuo i škrinja se razbila. U tom trenu Snjeguljici od udarca ispadne komadić otrovne jabuke iz grla i ona oživi. I gle čuda! Snjeguljica je bila sva zbunjena i ispričala je mladome princu kakva ju je nevolja zadesila.
Princ ju je zamolio da ode s njime na dvor. Ona se pozdravila s patuljcima i zahvalila što su se dobro brinuli o njoj. Nedugo nakon toga su se vjenčali. Svadba je bila raskošna, a jedna od gošći je bila i zla kraljica koja do onda nije ni znala da je Snjeguljica živa. Obukla je svoju najljepšu haljinu i odlučila otići na dvor. No, najprije je pitala svoje ogledalce tko je najljepši na svijetu. Ogledalo joj odgovori kako je Snjeguljica najljepša. Opet je pobijesnila i ipak je ostala zaključana u svojoj sobi.
Sluge su došle provjeriti što se događa s kraljicom ali nje više nije bilo u sobi. Nestala je i nikad se više nije pojavljivala na dvoru.
Princ i Snjeguljica su se vjenčali te živjeli sretno i bezbrižno, a patuljci su ih svake nedjelje redovito posjećivali.
Pouka bajke: Nemojte se uvijek nadati kako će vas netko drugi spasiti ili izbaviti iz nevolje. Pokušajte sami razaznati tko vam u životu želi dobro, a tko zlo i na taj način izbjegnite nenadane situacije.
Pročitajte originalnu verziju >>
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
L.P.