Sretni princ predivna je priča za djecu s mnoštvom pouka za najmlađe. U jednom gradu, na visokom stupu nasred trga, stajao je kip jednog princa koji je s lastavicom činio dobra djela.
U jednom gradu, na visokom stupu nasred trga, stajao je kip jednog princa. Kip je bio optočen zlatnim listićima, umjesto očiju imao je safire, a na balčaku njegova mača sjajio se divan rubin. Prolaznici bi se zaustavljali pored njega i divili mu se. Bio je baš krasan i zato su ga zvali "sretni princ".
Pored kipa je prošla jedna majka čiji je sin plakao za Mjesecom, a ona mu je rekla da bi trebao biti poput sretnog princa koji ni za čim ne plače. Razočarani čovjek koji je tuda prolazio, također se divio sretnom princu, iako je mislio da nitko na svijetu ne može biti posve sretan. Djecu iz sirotišta kip je podsjećao na anđela, iako nikada anđela nisu ni vidjeli, osim u snovima.
Jedne noći do grada je doletjela jedna lastavica. Ona jedina nije sa svojim prijateljicama odletjela na jug, jer se zaljubila u jednu trsku i htjela je ostati s njom. Druge lastavice nisu odobravale tu ljubav, jer trska je bila siromašna i imala je preveliku rodbinu. Nakon što su ostale lastavice odletjele, ovoj preostaloj počela je ta ljubav ići na živce. Činilo joj se da njena trska previše flertuje s vjetrom. Lastavica je pitala trsku želi li odletjeti s njom, jer ona je doista voljela putovati, ali trska je samo odmahnula glavom. Zato je lastavica odletjela sama prema Egiptu.
Cijeli dan i cijelu noć lastavica je letjela, a onda stigla u grad. Morala je negdje sletjeti kako bi se odmorila i već je iz zraka primijetila prekrasan kip. Bilo je to lijepo mjesto za sletjeti, puno svježeg zraka, pa se smjestila baš pored stopala kipa. Ugnijezdila se, spremna zaspati, kad je nju pala jedna kap. Lastavica se iznenadila jer na nebu nije bilo ni oblačka, pa to nije mogla biti kiša. Pala je na nju i druga kap, a kada je lastavica podigla pogled, vidjela je sa su to suze iz očiju sretnog princa.
Lastavica mu je poletjela na rame i pitala ga tko je on i zašto plače. Kip je odgovorio da je on sretni princ, a plače jer vidi svu nevolju svijeta koji ga okružuje. Dok je bio živ, odrastao je u dvorcu kojeg je okruživao veliki zid, pa nije ni znao kako ljudi vani žive. Princ je živio lijepim, zaštićenim životom, punim blagostanja, sreće i zabave. Nije ni znao kako težak život može biti dok nije umro i dok ga nisu stavili na ovo mjesto.
Lastavica je sve to slušala i bilo joj je žao princa. A onda joj je on rekao kako u blizini, u jednom malom stančiću, živi jedna švelja. Ruke su joj posve izbodene od igle, ali ona mora stalno raditi. Ima i bolesnoga sina koji mamu traži jednu naranču, ali onda nema novaca da mu je kupi. Zato je princ zamolio lastavicu da otrgne rubin uz njegova balčaka i odnese ga siromašnoj švelji.
Ptica je rekla da ona nema vremena za to, jer mora odletjeti u Egipat, ali onda se smilovala jadnom kipu i odlučila postati njegov glasnik. Kljucnula je rubin i odletjela preko krovova, pa odnijela rubin u kuću švelje i ostavila joj ga na prozoru. Onda je uletjela u sobu, pa klepetanjem svojih krila hladila čelo dječaka u groznici. On je odmah pomislio da mu je bolje, pa slatko utonuo u san.
Lastavica se vratila sretnom princu i ispričala mu što se dogodilo. Rekla je da se čudno osjeća i da joj je tako toplo oko srca, iako je vani jako hladno. Princ joj je rekao da je to zato što je učinila nešto lijepo za drugoga.
Sljedeće noći, lastavica je otišla do kipa pozdraviti se prije nego odleti u južne krajeve. Princu je bilo žao što ide, pa je zamolio da ostane još jednu noć. U jednoj maloj sobici, daleko preko grada, živi jedan mladić, ispričao je princ. Sada sjedi u sobici i pokušava napisati dramu, ali mu je toliko hladno da ne može ni držati pero. U peći nema ognja, a i on sam je jako gladan. Princ je zamolio lastavicu da uzme jedan safir iz njegovih očiju i odnese je prozeblom mladiću.
Lastavica nije htjela uzeti prinčeve oči, ali ipak je to učinila, pa odnijela jedan safir preko grada. Pisac je bio sretan kada je vidio rubin, misleći da je to dar od nekog čitatelja. Sada je napokon mogao dovršiti svoju dramu. Kada se lastavica vratila princu, sve mu je ispričala, a on ju je zamolio da ostane još jednu večer s njim.
Princ je lastavici ispričao priču o maloj prodavačici šibica što je stajala na trgu. Dok je prodavala šibice, slučajno ih je sve ispustila u jarak, pa su se smočile. Zato sada plače jer će je tata ukoriti kada dođe kući. Princ je zamolio lastavicu da uzme safir iz njegova drugog oka i odnese ga toj djevojčici. Lastavica to nije htjela učiniti jer bi princ tako ostao slijep, ali njemu to nije bilo važno.
Nakon što je odnijela safir djevojčici, lastavica se vratila princu i odlučila zauvijek ostati s njim, budući da sada nije ništa vidio. Svakoga dana pričala bi mu svoje dogodovštine iz cijeloga svijeta. Nekada bi odletjela pa promatrala siromahe i bogataše u gradu. Pričala bi princu o gladnim prosjacima, a on bi joj naredio da skine zlatne listiće s njegova tijela i odnese im. Zlatne listiće nosila bi i siromašnoj djeci i ostaloj sirotinji. Oni bi se veselili jer bi napokon mogli kupiti kruha.
Nakon nekog vremena, na kipu sretnog princa više nije bilo ni malo zlata. Kip je ostao siv i neugledan, ali njemu to nije bilo važno. Uskoro je došla i hladna zima. Pao je prvi snijeg i lastavici je već postalo jako hladno. Ipak, ona nije htjela ostaviti princa. Na kraju je shvatila da će umrijeti, pa još jednom odletjela princu na rame i oprostila se od njega. Nakon toga je umrla. U tom trenutku čio se prasak. Bilo je to olovno srce sretnog princa koje je prepuklo od tuge za lastavicom.
Sutradan je gradonačelnik primijetio kako je kip princa neugledan, ružan i jadan. Više ništa ne njemu nije bilo sjajno i lijepo, pa su odlučili skinuti ga. Tako je duša sretnog princa napokon bila slobodna i odletjela je u nebo s dušom lastavice. Njih dvoje zajedno su otišli u Raj, gdje su odmah primljeni zbog svih nesebičnih, dobrih djela koje su učinili.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.