Stoliću prostri se je predivna priča za djecu Braće Grimm o tri brata koja su na dar dobila tri čarobna predmeta koje im je pohlepni krčmar pokušao ukrasti.
Jednom davno živio je jedan krojač koji je imao tri sina i jednu kozu. Budući da ih je koza sve hranila svojim mlijekom, morali su je svaki dan voditi na pašu kako bi jela najbolju travu. Svaki dan bi je jedan sin odveo na pašu, pa nakon toga i sam otišao za svojim poslom.
Najstariji sin jednom ju je odveo na groblje, gdje je bilo svakakvog ukusnog bilja, pa otišao za poslom. Navečer je došao po nju i pitao kozu je li se dobro najela, a ona mu je meketavim glasom odvratila da se baš dobro nasitila. Ali, kada je došla kući i kada ju je stari krojač pitao da li se lijepo najela, ona mu je rekla da se nije imala od čega najesti, samo je švrljala po humcima i brstila korov. Krojač se naljutio pa otišao do sina i istukao ga jer mu je lagao da se koza dobro najela, a onda ga je potjerao iz kuće.
Sutradan je bio red na srednjeg sina da vodi kozu na ispašu, pa je, da udobrovolji kozi, odveo životinju uza živicu vrta, gdje je raslo prekrasno, sočno bilje. Navečer, kad se vratio po nju, pitao ju je li se najela, a ona je rekla da se baš lijepo nasitili. Došli su kući i sin je rekao ocu da se koza danas lijepo najela, ali kada je krojač pitao kozu, ona je rekla da se nije nešto najela od korova. Otac je ponovo pobjesnio, pa istukao i drugog sina i potjerao ga iz kuće.
Treći je dan najmlađi sin vodio kozu na ispašu. Poučen iskustvom svoje braće, odveo je kozu da najljepšeg i najbogatijeg grma, pa je pustio da se tamo najede. Kada je došao po nju i pitao da li je sita, ona je odgovorila da se baš lijepo najela. Otišli su kući, a tamo je koza ponovo rekla krojaču da nije baš sita jer je samo jela korov. Krojač je zato i trećeg sina u bijesu potjerao iz kuće.
Sutradan je krojač morao sam voditi kozu na ispašu. Odveo ju je na livadu gdje je mogla brstiti najbolje bilje, a kada je došao navečer po nju, pitao ju je da li se napokon zasitila. Ona je odgovorila da se baš lijepo najela, pa su zajedno otišli kući. Navečer prije spavanja, krojač je još jednom pitao kozu da li je sita, a ona je rekla da nije baš sita jer je samo po otpadu švrljala. Krojač se zaprepastio, pa odlučio kazniti lažljivu kozu. Najprije ju je obrijao, a onda istukao, pa je koza u nekoliko koraka pobjegla iz kuće. Krojač je ostao sam, u tuzi za svojim sinovima, za koje nije znao gdje se nalaze.
Najstariji sin je nakon odlaska iz kuće otišao učiti zanat kod stolara. Nakon što je završio zanat, stolar mu na dar dade čarobni stolić. Naime, čim bi netko sjeo za stol i rekao "Stoliću, prostri se", on bi se pokrio stolnjakom, na njemu bi se pojavili tanjuri, pribor i divna ukusna jela, baš kao i najfinije vino. Najstariji sin pomisli da mu ništa drugo u životu ni ne treba, nego ukusne hrane i finog vina, ali onda se sjeti oca. Jako mu je nedostajao pa se odlučio vratiti kući.
Na putu prema očevom domu, najstariji sin zastane u jednoj krčmi. Budući da su ga lijepo ugostili, odlučio je sve počastiti ukusnom hranom sa svog stolića. Postavio je stol i kad mu je rekao da se prostre, na njemu se pojavilo svakojaka jela. Sve je to vidio i vlasnik krčme, pa pomislio kako bi bilo dobro da ima takav stolić i drži ga umjesto kuhinje. Zato je odlučio zamijeniti čarobni stolić sa svojim starim stolom s tavana dok je momak spavao. Ujutro je sin uzeo stol, ni ne sumnjajući da to nije njegov čarobni stolić, pa se uputio u očevu kuću.
Kada je stigao, otac ga je lijepo dočekao. Pitao ga je što je radio sve ove godine, a ovaj mu kaže da je postao stolar. Otac ga je pitao što je donio iz bijelog svijeta kojim je putovao, a ovaj mu pokaže stolić. Ocu se stolić na prvi pogled nije svidio. Izgledao je star i loše napravljen. Sin mu je rekao da je stolić čaroban i da će mu pokazati njegovu moć kada okupi svu rodbinu i prijatelje na večeri.
Kada se kuća okupila raznim društvom, sin je sjeo za stol i naredio mu da se prostre. Ali ništa se nije dogodilo. Tada je mladić shvatio da je pokraden. Posramio se pred tolikim ljudima koji su mu se jako smijali, ali nije mogao ništa učiniti. Na kraju je ostao kod oca i zaposlio se u stolarskoj radnji.
Drugi krojačev sin otišao je kod nekog mlinara i tamo učio zanat. Nakon što je sve naučio, odlučio je i sam poći u svijet, pa mu je mlinar na dar poklonio magarca. Ipak, magarac je bio poseban jer nije vukao nikakva kola niti nosio vreće, ali je zato mogao sipati zlato. Trebalo bi ga samo dovesti na prostirku i reći "Hajde ospi, zlatom prospi!". Oduševljeni momak krenuo je u svijet i svaku put kad bi mu ponestalo novca, magarac bi mu prosuo zlata.
Nakon što je proputovao cijeli svijet kao bogataš, srednji sin odlučio je posjetiti oca. Na putu kući zastao je u istoj onoj krčmi gdje mu je bratu ukraden stol. Tamo je uzeo sobu, a kada ju je trebalo platiti, uvidio je da nema dovoljno novca. Otišao je u staju kod svog magarca i tamo zatražio zlatnike. Kada je to vidio krčmar, odlučio je zamijeniti svog magarca s ovim koji daje zlatnike. Ujutro momak ništa nije posumnjao, samo je odvezao magarca i pošao kući.
Srednjeg sina otac je također lijepo dočekao. Pitao ga je što je radio sve ove godine, a sin mu je rekao da je naučio zanat mlinara, na nakon toga putovao svijetom. Kada ga je otac pitao što je donio iz svijeta, on mu pokaza magarca. Otac mu kaže da u njihovom kraju već ima dosta magaraca, ali sin mu kaže neka pozove sve rođake i rodbinu, pa će mu pokazati da je ovaj magarac čaroban. Ali kada su se svi okupili u kući i kada je mladić naredio magarcu da dade zlatnike, ništa se nije dogodilo. Tada je i srednji sin shvatio da je prevaren, a da je njegov pravi magarac ukraden. Nije mu preostalo ništa nego ostati kod oca i zaposliti se u obližnjem mlinu.
Najmlađi brat je nakon bijega iz kuće otišao učiti zanat kod jednog tokara. Budući da je to bio najteži zanat, trebalo mu je duže vremena da ga nauči. U međuvremenu su mu braća pisala i upozorila ga na krčmu u kojoj su ih prevarili. Nakon što je i on završio zanat, odlučio je otići u svijet, pa mu je tokar na dar dao vreću u kojoj je bila toljaga. Toljaga je bila čarobna i samo je morao reći "Van, toljago!", na što ona izleti iz veće i počne tući neprijatelje. Kada završi, samo mora reći, "U vreću, toljago!".
Jednog dana, završi mladić u krčmi gdje su mu braća bila pokradena. Počeo je na sav glas pričati kako je putovao svugdje po svijetu i vidio svakakvih čudesa, poput čarobnih stolića i čarobnih magaraca, ali da se ništa od toga ne može mjeriti s bogatstvom koje on ima u svojoj vreći. Čuo je to i krčmar pa se počeo pitati što bi on to mogao imati u vreći. Odlučio je pričekati da mladić ode na spavanje, pa zamijeniti njegovu čarobnu vreću sa svojom vrećom. Ali kada mu je došao u sobu i pokušao je uzeti, mladić je naredio toljagi da izađe iz vreće i ova je odmah stala udarati krčmara po leđima. Mladić je naredio krčmaru da vrati i stolić i magarca, inače će ga toljaga lupati do smrti. Krčmar je pristao jer nije htio više trpjeti bol.
Mladi tokar uzeo je stolić, magarca i vreću pa se vratio k ocu. Otac ga je lijepo dočekao i pitao što je radio dok je izbivao. Ovaj mu je ispričao da je postao tokar i da je iz svijeta donio veću s toljagom u njoj. Oca to nije impresioniralo. Ipak, pozvao je sve prijatelje i rodbinu da proslave cijelu obitelj na okupu. Kad su se svi okupili u kući, najmlađi sin naredio je magarcu da prospe zlatnike. Svi su ostali zaprepašteni! Zatim je na opće veselje naredio stoliću da se prostre, pa su svi obilno jeli, pili i veselili se do dugo u noć! Nakon toga, otac više nije morao biti krojač jer su svi lijepo živjeli s čarobnim stolićem i magarcem.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.