Ovo je originalna verzija bajke - Tri čovječuljka u šumi - braće Grimm i može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente u radnji. Savjetujemo roditeljima da prvo pročitaju bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Bio neki čovjek pa mu umrla žena, a bila opet neka žena pa joj umro muž: čovjek imao kćer i žena imala kćer. Obje djevojke bile dobre prijateljice. Išle zajedno šetati, pa se poslije šetnje svratile udovici u kuću.
- Slušaj - reći će udovica udovčevoj kćeri. - Kaži svome ocu, da bih ja pošla za njega; tebe bih svakog dana mlijekom prala i vinom pojila, a svoju bi kćerku vodom prala i vodom pojila.
Djevojka otiđe kući i pripovjedi ocu, što joj je udovica rekla. Nato će otac:
- Što da radim? Ženidba je radost, ali je i muka.
Budući da se ne mogaše odlučiti, izuje čizme i reče:
- Ovoj je čizmi đon šupalj: uzmi je, popni se na tavan, objesi je o veliki čavao i ulij vode u nju. Ako drži vodu, opet ću se ženiti, ako voda procuri, neću.
Djevojka učini kako joj bi naređeno. Voda stegne rupu i čizma se napuni do vrha.
Kad to otac čuje, uspne se na tavan, pa kad se uvjeri da je tako, ode udovici, zaprosi je i oni proslave svadbu.
Sutradan, kad obje djevojke ustadoše, pred muževljevom kćerkom mlijeko za pranje i vino za piće, a pred ženinom kćerkom voda za pranje i voda za piće. Drugo jutro voda za pranje i voda za piće ne samo pred ženinom kćerkom, već i pred muževljevom. A treće jutro voda za pranje i voda za piće pred muževljevom kćerkom, a mlijeko za pranje i vino za piće pred ženinom. I tako ostade.
Žena bude krvni neprijatelj svojoj pastorci te ne znade kako da joj svaki dan što većma napakosti. A bijaše i zavidna, jer je pastorka bila lijepa i mila, a kćer ružna i odurna.
Jednom zimi, kad se sve smrzlo i zemlja otvrdnula kao kamen, a brda i doline pod snijegom, načini maćeha haljetak od papira, zovne pastorku i reče joj:
- Obuci ovaj haljetak, idi u šumu i naberi mi punu kotaricu jagoda; zaželjela sam ih se.
- Bože dragi - uzdahne djevojka - zimi ne rastu jagode; zemlja se smrznula, sve je pod snijegom. I onda, zašto da idem u haljetku od papira! Vani je tako studeno, da se dah smrzava; kroza nj će me vjetar propuhati, a trnje će ga s mene strgnuti.
- Zar ćeš mi još i prkositi? - vikne maćeha. - Odlazi i da mi se nisi pojavila, dok ne nabereš punu kotaricu jagodâ. - Dade joj komadić tvrda kruha i doda:
- To ti je dosta za dan. - A u sebi pomisli: "Vani će se smrznuti i skapati od gladi, te mi više neće na oči."
Pastorka bijaše poslušna, obuče haljetak od papira i iziđe s kotaricom. Svukuda, nadaleko i naširoko, pusti snijeg, nigdje ni travke zelene. Kad stigne u šumu, opazi malu kućicu, a iz nje proviruju tri patuljka. Pozdravi ih i krotko pokuca na vrata.
Oni viknu "naprijed", i ona stupi u sobu, sjedne kraj peći na klupu te se stane grijati i jesti svoj doručak.
- Daj malo i nama! - zamole patuljci.
- Evo - spremno će djevojka, pa raspolovi svoj komadić kruha i dade im polovicu.
- A što ćeš ti u svome haljetku po ovoj zimi u šumi?
- Ah - odgovori ona - moram nabrati punu košaricu jagoda i ne smijem kući dok ih ne naberem.
Kad djevojka pojede svoj komadić kruha, dadoše joj patuljci metlu i rekoše:
- Pometi pred stražnjim vratima snijeg.
Kad je izišla, stanu se ta tri čovječuljka razgovarati:
- Što da joj poklonimo? Tako je čedna i dobra, pa i svoj je kruh s nama podijelila.
- Poklanjam joj - javi se prvi - da bude svakim danom ljepša.
- Poklanjam joj - nastavi drugi - da joj zlatnici padaju iz usta, kad god progovori.
- A ja - završi treći - da dođe kralj i da se njome oženi!
Djevojka je, međutim, učinila kako joj patuljci naložiše; pomela snijeg iza male kućice i - što mislite, što je našla? Sve same zrele jagode; sasvim tamnocrvene provirivahu iz snijega. Sva radosna nakupi punu kotaricu, zahvali čovječuljcima, rukuje se s njima, otrči kući i jagode preda maćehi.
Čim je ušla i zaželjela "dobra večer", ispadne joj zlatnik iz usta. Zatim ispripovjeda što je u šumi doživjela, i pri svakoj bi joj riječi ispao zlatnik iz usta, te je naskoro soba bila pokrivena zlatom.
- Gle obijesti - vikne polusestra. - Tako se razbacivati novcem. - A potajno u sebi bijaše zavidna, te i sama poželje, da ode u šumu brati jagode.
- Ne, draga kćerkice - usprotivi se mati. - Hladno je, mogla bi ozepsti.
Budući da je djevojka navaljivala, mati popusti; sašije joj krasan kaput od krzna, da ga obuče, i dade joj na put krišku kruha s maslacem i kolač.
Djevojka pođe u šumu, pravo k onoj kućici. I opet proviriše tri patuljka, ali ih ona ne pozdravi, već nasrne u sobu, a da ih i ne pogleda; sjedne kraj peći i stane jesti svoj doručak.
- Daj nam malo toga! - zaištu patuljci.
- I meni je malo - odgovori djevojka. - Kako ću još i drugima dati?
Kad je došla, patuljci će joj:
- Evo ti metla, pa pometi ispred stražnjih vrata.
- Pometite sami! - odsiječe ona. - Nisam ja vaša sluškinja.
Kad vidje da joj neće ništa pokloniti, iziđe na vrata.
Sad se patuljci dogovore među sobom:
- Što ćemo joj pokloniti? Tako je neuljudna i ima rđavo, ružno srce, što svakom zavidi?
- Poklanjam joj - javi se prvi - da bude svaki dan ružnija,
- Poklanjam joj - nastavi drugi - da joj pri svakoj riječi, koju izgovori, iskoči žaba krastača iz usta.
- A ja - završi treći - da umre nesretnom smrću.
Djevojka je, međutim, tražila jagode, ali kad ih nije našla, ode zlovoljna kući. Čim je otvorila usta da pripovjedi svojoj majci, što je u šumi vidjela, iskoči joj iz njih žaba krastača, te im se svima zgadi.
Na to se maćeha razljuti još više, te je samo smišljala kako da pastorci, što je svakim danom postajala ljepša, učini kakvu nepodopštinu. Napokon uzme kotao, objesi ga na vatru i stane kuhati pređu. Kad bijaše kuhana, objesi je jadnoj djevojci preko ramena, dade joj sjekiru, da na zaleđenoj rijeci u ledu probije rupu te pređu ispere.
Bila je poslušna, i pođe na rijeku, da prosiječe rupu u ledu. Dok je prosijecala, dođu prekrasna kola, u kojima je sjedio kralj, Kola se zaustave i kralj zapita djevojku:
- Dijete moje, tko si ti i što radiš ovdje?
- Sirota sam djevojka i evo ispirem pređu.
Kralj se sažali na nju te nastavi:
- Bi li htjela poći sa mnom?
- Vrlo rado! - veselo će djevojka, sva sretna što neće više materi i sestri na oči. Uđe u kola i odveze se s kraljem; a kad stigoše u dvore, proslave svadbu u raskoši i sjaju, onako, kako su joj obećali patuljci.
Nakon godinu dana rodi mlada kraljica sina, pa kad je maćeha saznala o velikoj sreći, dođe sa svojom kćeri u dvore - kao u pohode.
Kad jednoga dana kralj iziđe i nikoga ne bi kod kuće, dohvati ta zlobna žena kraljicu za glavu, a njezina kći za noge, dignu je iz kreveta i bace kroz prozor u rijeku, što je tuda protjecala. Zatim njezina ružna kći legne u postelju, a stara je pokrije preko glave. Kad se kralj vrati i htjedne razgovarati sa svojom ženom, vikne stara:
- Mir, mir! Sada je to nemoguće; ona leži sva u znoju, danas je ostavite u miru.
Kralj ne sluteći ništa zlo, dođe drugi dan, pa kad je sa ženom razgovarao i ona mu odgovarala, iskoči joj pri svakoj riječi žaba krastača iz usta, a inače je ispadao zlatnik. Kad kralj zapita, što to znači, objasni mu stara, da je to od velikoga znojenja, ali da će proći.
Noću opazi kuharov pomoćnik, kako je kroz žlijeb doplivala patka i rekla: Kralju gdje se kriješ? Spavaš ili bdiješ?
A kad kuharev pomoćnik ne kaza ništa, patka priupita:
- Što mi gosti rade?
Pomoćnik joj veli:
- Tvrdim snom se slade.
Patka još zapita:
- Što mi radi čedo moje?
On joj odgovori:
- U kolijevci zaspalo je.
Tada u obličju kraljice pođe gore, podoji dijete, protrese mu posteljicu, pokrije ga i opet kao patka otpliva kroza žlijeb. Tako je dolazila dvije noći, a u trećoj reče kuharovu pomoćniku:
- Idi i kaži kralju neka uzme mač i njime na pragu tri puta mahne nada mnom.
Kuharov pomoćnik otrči kralju te mu to javi. Kralj dođe i mahnu tri puta mačem nad pojavom, i kako treći put mahnu - pred njim najednom njegova žena, živa i zdrava, kao što je i prije bila.
Kralj se silno obradova. Ali kraljicu sakrije u sobi do nedjelje, kad je trebalo da se krsti dijete. Kada dijete bi kršteno, on upita:
- Što zaslužuje čovjek, koji drugoga uzme iz postelje te ga baci u vodu?
- Ništa drugo - odgovori maćeha - nego da se zločinac strpa u bačvu iznutra načičkanu čavlima, pa onda bačvu gurnuti nizbrdo u rijeku.
- Izrekla si sebi osudu - odrešito će kralj.
Naloži da se donese takva bačva i u nju ugura maćeha zajedno sa svojom kćeri. Zatim u utor umetnu dno i tako zatvorenu bačvu pustiše nizbrdo, te se otkotrlja u rijeku.