Jednom davno, na rubu šume živjela su tri praščića sa svojom majkom. Kako ih nije mogla više hraniti, majka je odlučila poslati svoju djecu praščiće u svijet da potraže svoju sreću. Iako su izgledom bila vrlo slična, tri praščića su se po karakteru jako razlikovala. Jedan od njih se posebno isticao svojom marljivošću, jer gdje god je došao, uvijek je nešto popravljao i gradio, dok su ostala dva praščića više voljela provoditi vrijeme izležavajući se na suncu i ne radeći ništa.
Tako su tri praščića krenula u svijet tražiti svoju sreću. Nakon nekog vremena, shvatili su da im treba kućica u kojoj će se moći sakriti od kiše. Najmlađi i najvrijedniji praščić predložio je da odu u ciglanu kupiti cigle od koje će sagraditi čvrstu kućicu, pa su tako praščići krenuli prema ciglani.
Na putu su sreli čovjeka koji je nosio svežanj slame. Kako se najstarijem praščiću nije više dalo hodati, on pomisli: “Sad više neću morati hodati tako daleko do ciglane! Sagradit ću si kuću od slame. Radit ću manje posla, a ostatak popodneva provesti spavajući.”
Tako je najstariji praščić rekao čovjeku: “Molim te, čovječe, daj mi tu slamu da si sagradim kuću.” Čovjek mu dade slamu, a praščić sagradi kuću od nje točno tamo gdje je stajao, a zatim zalegao pripremajući se za spavanje ostatak dana.
U tom trenutku naišao je vuk, pokucao na vrata i rekao: “Praščiću, praščiću, pusti me da uđem u tvoju kuću.”
Na to je praščić odgovorio: “Tako mi slamnate kuće, neću te pustiti unutra jer ćeš me pojesti.”, a vuk mu odgovori: “Dobro. Onda ću puhati i puhati i otpuhat ću ti kuću.”
Pa je puhao i puhao i otpuhao kuću, ušao unutra i pojeo praščića.
U međuvremenu su drugi i treći praščić pješačili do ciglane. Na putu su sreli čovjeka koji je na kolima vozio daske, pa drugi praščić pomisli: “Sad više neću morati hodati tako daleko do ciglane! Sagradit ću si kuću od dasaka. Daske su jače od slame. Radit ću manje posla, a ostatak popodneva spavati.”
Tako je drugi praščić rekao čovjeku: “Molim te, čovječe, daj mi te daske da si sagradim kuću.” Čovjek mu dade daske, a praščić sagradi kuću točno tamo gdje je stajao, a zatim se udobno smjestio i pripremio za spavanje.
Tek što je zadrijemao, naiđe vuk, pokuca na vrata i reče: “Praščiću, praščiću, pusti me da uđem u tvoju kuću.”
“Tako mi moje drvene kuće, neću te pustiti unutra jer ćeš me pojesti kao i mog brata.” – reče praščić, a vuk mu odgovori: “Dobro. Onda ću puhati i puhati i otpuhat ću ti kuću.”
Pa je vuk puhao i hukao, mučio se, zastao, pa još jače puhao i na kraju otpuhao kuću i pojeo praščića.
Napokon je treći praščić stigao do ciglane gdje je sreo čovjeka s gomilom cigli i ljubazno ga zamoli: “Molim te, čovječe, daj mi te cigle da si od njih sagradim kuću.” Čovjek mu rado dade cigle, a mali praščić je pažljivo mjerio i polako gradio kuću ne žureći se tako da sve dobro napravi.
Tek što je sagradio kuću, naiđe vuk, pokuca na vrata i reče: “Praščiću, praščiću, pusti me da uđem u tvoju kuću.”
“Tako mi moje kuće, neću te pustiti unutra jer ćeš me pojesti kao i moja dva brata.” – reče najmlađi praščić, a vuk mu odgovori: “Dobro. Onda ću puhati i puhati i otpuhat ću ti kuću.”
Pa je hukao i puhao i puhao i hukao, zatim još hukao i puhao, ali kuću nije mogao otpuhati. Kad je shvatio da uz silno puhanje ne može srušiti kuću, vuk se dosjeti lukavog plana.
“Praščiću, praščiću, znam gdje se nalazi polje repe.” – progovori vuk.
“Gdje?” – upita znatiželjno mali praščić.
“U Veselom vrtu” – objašnjava vuk, “ako želiš, mogu te odvesti tamo. Budi spreman. Ujutro u 6 sati ću doći po tebe”.
Praščić pristane i kaže mu da će ga čekati ujutro spreman za polazak do Veselog vrta. Ali praščić se probudi u 5 sati, sam ode do Veselog vrta, nabere repu i vrati se kući prije nego što je vuk došao po njega.
Kad je vuk vidio što je praščić napravio, bio je jako ljut, pa je smislio drugi plan.
“Praščiću, znam gdje se nalaze lijepe, crvene jabuke.” – progovori vuk.
“Gdje?” – upita praščić.
“Dolje u Veselom vrtu.” – objašnjava vuk i pomisli kako će ujutro doći u 5 kako ga praščić ne bi prevario. Ali praščić se sada probudio u 4 sata, pa ode dolje u Veseli vrt da nabere jabuke, nadajući se da će se vratiti kući prije nego dođe vuk.
Kako su jabuke bile visoko na drvetu, praščić se morao visoko penjati i zapeo je. U to je ugledao kako dolazi vuk i jako se uplašio.
“Praščiću! Opet si došao prije mene. No, jesu li dobre jabuke?” – upita ga vuk.
“Jesu, jesu” – odgovori praščić, “bacit ću ti jednu da probaš, hvataj!” I tako praščić baci jabuku toliko daleko da je vuk morao otrčati po nju, a on brzo siđe s drveta i otrči u svoju kuću.
Vuk je sada bio jako ljut, pa tako sljedećeg dana dođe kod praščića s novim zločestim planom. “Praščiću, sutra je sajam u gradu. Hoćeš li ići sa mnom?”
“Oh, da!” – rekao je praščić. “Kad ćeš biti spreman?”
“U tri.” – odgovori vuk.
Tako je praščić opet otišao prije vuka na sajam i kupio veliki okrugli kotao nadajući se da će se vratiti kući prije nego vuk stigne. Kad je vidio da mu vuk prilazi, nije znao što da napravi, pa se sakrio u kotao i slučajno ga okrenuo, a on se počeo kotrljati i kotrljati niz brdo sa praščićem u njemu, što je toliko prestrašilo vuka koji je pobjegao bez da je otišao na sajam.
Vuk je otišao do praščića i ispričao mu o velikoj okrugloj stvari koja se kotrljala niz brdo na njega.
“Ha! Uplašio sam te, zar ne?” – upita ga praščić. “Bio sam na sajmu prije tebe, kupio kotao, a kad sam te vidio da stižeš, sakrio sam se u njega i skotrljao niz brdo.”
Vuk je bio jako ljut. Toliko se razljutio da je poviknuo da će odmah pojesti malog praščića i to tako da će se spustiti niz dimnjak na njegovoj kući.
Kad je mali praščić shvatio što će zločesti vuk učiniti, objesio je kotao pun vode, a ispod njega brzo zapalio vatru. I baš kad je vuk silazio niz dimnjak, praščić je maknuo poklopac, a vuk je upao ravno u kotao. Praščić je brzo poklopio kotao, skuhao vuka, pojeo ga za večeru i živio sretno u svojoj kući od cigle do kraja života.
Razgovarajmo
Razgovarajmo o bajci i pouci koju djeca mogu naučiti iz nje:
- Zašto je vuk uspio otpuhati kuću od slame i kuću od dasaka, a kuću od cigle nije?
- Što mislite koji je praščić bio najuporniji? Prvi, drugi ili treći?
- Treći praščić je svako jutro rano ustajao kako bi mogao napraviti nešto prije vuka. Trebamo li se ranije probuditi ako moramo nešto važno napraviti? Ili trebamo ostavljati sve za posljednji trenutak?
- Od čega bi ti sagradio kuću?