Ovo je originalna verzija bajke - Vile - Charles Perraulta i može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente u radnji. Savjetujemo roditeljima da prvo pročitaju bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Jednom davno živjela je jedna udovica koja je imala dvije kćeri. Starija kćer joj svojom naravi i izgledom bijaše toliko slična da je onaj tko ju je pogledao, u njoj vidio majku. Obje bijahu toliko zle i uobražene da nitko nije želio živjeti s njima.
Mlađa kći, koja bijaše vjerna slika svog oca zbog blagosti i dobrote, bila je i jedna od najljepših djevojaka koje je svijet vidio. Kako čovjek prirodno voli ono što je njemu slično, tako se majka uvijek brinula samo za stariju i osjećala odbojnost prema mlađoj kćeri. Tjerala ju je da jede u kuhinji i radi od jutra do večeri.
Jedan od mnogih zadataka sirote djevojke bio je dva puta dnevno ići po vodu s izvora koji je bio udaljen više od jednog kilometra. Tako je mlađa kćer svakog dana nosila pun bakreni vrč vode svojoj majci i starijoj sestri. Jednog proljetnog dana, kad je išla po vodu, prišla joj je jedna starica i zamolila ju za malo vode.
"Naravno, dobra majčice", rekla je lijepa djevojka. Isprala je vrč, izvukla vodu iz najčistijeg dijela izvora i ponudila joj vrč, neprestano ga držeći kako bi starica lakše mogla piti.
"Tako ste lijepi", rekla je napivši se vode, "i tako ste pristojni da sam odlučila dati vam dar. (jer ona bijaše vila koja je poprimila oblik siromašne seljanke kako bi provjerila djevojčinu dobrotu) “Darujem vam", nastavi vila, "da sa svakom riječi koju izgovorite iz usta vam ispadne cvijet ili dragocjeni kamen."
Kad je lijepa djevojka stigla kući, majka joj prigovori što se toliko dugo zadržala na izvoru.
"Molim vas, oprostite, majko", reče jadno dijete, "što sam se toliko dugo zadržala", i dok je izgovarala ove riječi, dvije su ruže, dva bisera i dva velika dijamanta ispali iz njenih usta.
"Što ja to vidim?" povikala je u čudu majka. "Mislim da vidim bisere i dijamante kako izlaze iz usta djevojke? Kćeri, kako se ovo dogodilo?" (Ovo je prvi put da ju je ikad nazvala kćerkom)
Jadno dijete je iskreno ispričalo što se dogodilo, razbacujući uokolo bezbroj dijamanata dok je govorila.
"Doista!" povikala je majka. "Moram tamo poslati i vlastitu kćer. Dođi ovamo, Fanchon. Pogledaj što izlazi iz usta tvoje sestre kad god progovori! Zar ne bi voljela, drago moje dijete, da i ti dobiješ dar da možeš učiniti isto? Sve što moraš učiniti je otići i nasuti u vrč malo vode s izvora, a kad te neka siromašna žena zamoli za malo vode, ti joj lijepo daj."
"Kakav bi to prizor bio” odgovori zlobno djevojka "da mene vidite kako idem na izvor."
"Kažem ti da ćeš ići", odgovori majka, "i to ovog trenutka!"
Tako je djevojka, gunđajući, sumorno izašla, a sa sobom je uzela najbolju srebrnu pljosku u kući. Tek što je stigla do izvora, ugledala je veličanstveno odjevenu damu kako izlazi iz šume prema njoj i ona zatraži malo vode. To je bila, ovo morate znati, ona ista vila koja je prišla i mlađoj sestri, samo je sada bila prerušena u princezu kako bi vidjela koliko će se nepristojno starija sestra ponašati.
"Zar sam došla ovdje samo da vama dajem vode?" rekla je arogantno djevojka. "Mislite li da sam ponijela srebrnu pljosku samo kako bih dami dala piće? Da, evo što ja mislim! Popijte, ako morate!"
"Nisi baš pristojna", odgovorila je vila, ne pokazujući svoju ljutnju. "Vrlo dobro! Zauzvrat, za vaš nedostatak ljubaznosti, za svaku riječ koju izgovorite zmija ili žaba će ispasti iz vaših usta."
Čim ju je majka vidjela kako se vraća, povikala je: "Onda, kćeri moja?"
"Onda, majko moja?" odgovori nepristojna djevojka. Dok je govorila, dvije su zmije i dvije žabe ispale iz njenih usta.
"Pobogu!" povikala je majka. "Što ja to vidim? Tvoja sestra je ovome kriva. Platit će mi to!"
Krenula je tražiti mlađu kćer da ju istuče, ali je jadna djevojčica pobjegla u šumu u blizini njihove kuće kako bi se sakrila od majke. Kraljev sin susreo ju je na putu kući iz lova i primjećujući kako je lijepa, pitao ju je što ona u šumi radi sama i zašto plače.
"Jao, gospodine, majka me je otjerala od kuće."
Dok je govorila, kraljev sin vidio je pet ili šest bisera i isto toliko dijamanata kako pada s njenih usana. Molio ju je da mu kaže kako se to dogodilo, a ona mu ispriča cijelu priču.
Kraljev se sin zaljubio u nju i, smatrajući da takav dar kakav joj je darovan vrijedi više od bilo kojeg miraza koji bi mogao dobiti od druge djevojke, odveo ju je u kraljevsku palaču svog oca, gdje su se vjenčali.
Njena sestra je postala toliko zla da su je svi mrzili, pa čak i vlastita majka koja ju je otjerala od kuće. Nakon što je dugo hodala ne nalazeći nikoga tko ju je htio prihvatiti u svoj dom, ona napokon ode u kut šume gdje i umire.
Pouka bajke Vile
Jednostavna priča o moralnosti Vile ilustrira nagrade kreposnog načina života i kazne zlog. Mlađa je kći toliko pristojna i dobra da vila doslovno transformira njene ljubazne riječi u dragulje, a starija kćer je toliko bezosjećajna i sebična da vila pretvara njene neiskrene riječi u zmije i žabe. Simbolika je već obilno jasna u priči, ali Charles Perrault to izričito opisuje i u moralu: ljubazne riječi su blago, a neljubazne riječi su bič.
Dok mlađa kći iskoristi svoje bogatstvo za brak s princem, starija kćer je progonjena svojim prokletstvom i umire sama u šumi. Budući da je šuma simbol granice između djetinjstva i odrasle dobi, čini se da Perrault sugerira da je ljubazno ponašanje od presudnog značaja u odrastanju. S obzirom na to da je starija kćer imala pogrešan stav, nikada joj nije dopušteno da dostigne punoljetnost niti da doprinese svojoj zajednici.
Perraultova priča šalje poruku o sudjelovanju u društvenim klasama. Bajka predstavlja i gornju i nižu klasu. Vila se pojavljuje mlađoj sestri kao starija žena kako bi testirala uljudnu djevojčinu empatiju i ljubav prema drugima, u čemu djevojčica uspijeva. Dakle, vila joj daje bogatu nagradu koja će je uzdići do višeg društvenog statusa, gdje će napredovati zbog svoje tolerancije i poštovanja prema drugima. Čini se da je princ više očaran njenim darom nego ljepotom i, ugledavši priliku, oženi je. Za razliku od drugih bajki, kad zgodan princ spasi djevu iz nevolje, ovdje je pouka da ako se mlada žena želi dobro udati, mora ponuditi nešto privlačno.
Inače, vila se pojavljuje kao princeza pretencioznoj starijoj sestri kao način da se ispita djevojčina tolerancija prema aristokraciji. Njezin dar žaba i zmija odbaci je od društva, šaljući ju u šumu da umre sama. Ovdje je pouka da će nepoštivanje više klase rezultirati izbjegavanjem cijelog društva.
Autor: Charles Perrault, Prijevod: Filip Višić
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2019.
Izvor: Lektire.hr