Vlak u snijegu predivna je i poučna priča za djecu o slozi i ljubavi. Glavni junaci priče su Draga, Ljuban i Pero koji putuju iz malog sela za veliki grad. Na povratku, vlak zapinje u snijegu.
Jednom davno u jednom selu nalazila se najljepša i najveća kuća u cijelom svijetu. Bila je to seoska škola. Škola nije bila ovako lijepa u svim selima. U školi je uvijek sve bilo puno vesele djece koja su nestašno trčkarala po školskim hodnicima, a svi oni dolazili su iz okolnih sela. Iz sela Jabukovac dolaze Pero, Ljuban i Draga.
No, u školu svatko ide svojom stranom ceste jer su se posvađali. Svađa se dogodila još za vrijeme ljetnih praznika. Toga dana, mnoštvo djece se našlo na livadi. Odlučili su se igrati vjenčanja. Djevojčice se nisu mogle dogovoriti koja će od njih biti mladenka pa su odlučili mladenku odabrati brojalicom. No, na kraju je brojalica odredila da mladenka bude, ni više ni manje, nego Draga, a mladoženja je bio Pero. Vjenčanje se trebalo održati u mjestu Jarak gdje su seljaci inače bacali uginule životinje. Tamo ih je čekao mali pop koji je već bio premro od straha. Činilo mu se da se grmlje non stop miče pa kada je vidio svatove u daljini, požurio je prema njima. Kada su ga vidjeli, svatovi su ga dobro izgrdili. Vratili su se svi u Jarak i ceremonija je mogla započeti. No, najednom je ispred njih pala konjska lubanja. Svi su se toliko prepali da su pali na pod od straha. Tada su iz grmlja izašla trojica dječaka, a jedan od njih je bio Ljuban. Naime, Ljuban im se htio osvetiti jer ga nisu pozvali na vjenčanje.
Veselo društvo se tada počelo tući te su se na kraju razbježali. Ostalo je samo nekoliko dječaka koji su se pridružili Ljubanu. S druge strane Draga je bila bijesna jer joj je igra vjenčanja bila uništena. Ljuban se htio iskupiti pa je pozvao preostalu djecu da nastave igru, ali Draga je sada trebala pronaći novog mladoženju. Odabrala je Ljubana, ali on joj je odgovorio da se još ne smije ženiti jer mu je tata rekao da prvo mora ići u vojsku. Draga je bila jako uvrijeđena te je odlučila da više neće pričati s Perom i Ljubanom. Sada kada je došao prvi dan škole svi su išli odvojeno, kao da se ne poznaju. Veselo društvo kretalo je u četvrti razred. Bili su već dosta veliki pa su na prvašiće gledali s visoka.
Jednog dana u školi su učili o tome kakav je život bio za vrijeme dok su bile zadruge. Učitelj je tada došao na ideju i da učenici naprave jednu svoju zadrugu. Za početak su trebali izabrati domaćina zadruge, a učitelj im je dao tjedan dana za izbor. Trebali su odabrati pravednu i strogu osobu. Pero je više od ičega htio postati domaćin pa je išao od jednog do drugog učenika nudeći im mito samo da ga izaberu. Na dan izbora imao je punu torbu voća i častio je sve samo da glasuju za njega. No, donio je još iz trgovine i bombone i čokolade te je nudio djeci u zamjenu za glasove.
Kada su učenici trebali izabrati domaćina, učitelj ih je upozorio na to da kod odraslih često ima svakakvih prevara i mita, ali isto tako, rekao im je da sumnja da kod njih ima toga. Kada su čula što im učitelj govori, djeca su to povezala s Perom pa su promijenili mišljenje. Sada su mu se rugali. A niti slatkiša više nije bilo...
Kada je Ljuban malo kasnije išao po drva, ugledao je Dragu kako se muči s izvlačenjem vode iz bunara. Odlučio joj je pomoći, ali kada se približio, ona je nestala. Uzeo je lončić i natočio vode te joj odnio u razred. No, kako su joj se druga djeca rugala, gurnula, Draga je bacila lončić što je bio povod za tuču i viku. Kada je učitelj ušao u razred i vidio tuču, zaključio je da su izbori bili žestoki.
Učitelj je tada saznao istinu o Peri i o tome kako je htio podmititi učenike da pobijedi. Kada je glasovanje konačno započelo, Pero je jedini glasovao sam za sebe. Nakon neizvjesnog prvog kruga glasovanja, Draga i Ljuban su ušli u drugi krug. Na kraju je pobijedio Ljuban i postao domaćin.
Kada se vraćao iz trgovine, Dragin otac je bio napadnut od Pere i njegovog psa kada je prolazio pored njihove kuće. Ljuban je tada uskočio i odlučio sve razmirice riješiti ispred zadruge Ljubanovac. Dragin otac je nakon toga pohvalio Ljubana.
Prvi sastanak zadrugara trebao je biti održan u subotu popodne. Pero je non stop bojkotirao sastanke koristeći se raznim lažnim izlikama. Jednoga dana Ljuban je, na nagovor učitelja, ušao u razred i rekao da će se održati izvanredni sastanak zadruge. Pero se odmah uznemirio i problijedio jer se bojao da ga Ljuban je optuži što je na njega bacao kamenje.
Ljuban je vodio sastanak uz pomoć učitelja na pravedan način. Kada je sastanak završio i Pero je shvatio da ga ovaj nije za ništa optužio, opet se počeo hvalisati. Tada ga je zaustavila Joza koja mu je rekla da mu u to više nitko ne vjeruje.
Ljuban je svima odlučio pročitati poziv koji su dobili od jednog starog liječnika iz Zagreba. Naime, on ih je pozvao na higijensku izložbu, a svi su se složili da je najbolje otputovati u veljači kada zima malo popusti. Do tada će i skupiti novac od mjesečnih članarina.
Stigao je i taj dan, 8. veljače. Svi su bili jako uzbuđeni čekali su da Ljuban riješi sve s kartama pa da sjednu u vlak. Za velik broj učenika to je bio pravi doživljaj jer do tada nisu nikada putovali. Na vagonu vlaka stajao je natpis Zadruga Ljubanovac, a za njegovo ispisivanje bila je zadužena Nada. Učitelju je bilo loše od puta pa je Ljuban preuzeo sve brige domaćina što je konduktera ugodno iznenadilo.
Kada je vlak konačno stigao u grad, nije prošao nezamijećeno. Naime, u gradu se rijetko viđala ovako vesela skupina djece. Odlučili su osim izložbe posjetiti i tiskaru te tvornicu čokolade i suhomesnatih proizvoda. Nakon toga počela je padati jaka tuča s hladnim vjetrom pa je učitelj djecu odveo u topli stan gdje su čekali kino predstavu. Tuča je prešla u gusti snijeg što je zabrinulo učitelja i zadrugare.
Za vrijeme kino predstave učitelju je pozlilo i odveden je u bolnicu. Iz bolnice je poslao pismo Ljubanu u kojem mu daje puno povjerenje voditelja zadruge. Zadrugari su uskoro krenuli nazad kući. Nije im trebalo dugo da se podijele. Naime, jedan dio se skupio oko Ljubana, a drugi dio oko Pere. Kada je provjerio karte, kondukter je pozvao Ljubana da izađe na hodnik. Rekao mu je da strahuje od velikih nanosa snijega. Ljuban mu je rekao sve o nesuglasicama u vagonu i bio je sretan što može računati na konduktera.
Nakon toga Ljuban se vratio u vagon i ugledao nered i viku. Tada je odlučio da je najbolje da se odrekne uloge domaćina, ali djeca su ga nagovorila da to ipak ne čini. Ostao je, ali pod uvjetom da skupi hranu i odjeću od svih kako bi vidjeli što imaju i raspodijele u slučaju da vlak stane u snijegu. Kondukter je s čuđenjem gledao kako su djeca prevrtljiva, ali na kraju i složna. Kada su sve dogovorili, Ljuban je zamolio konduktera da iz vagona izdvoji Peru i njegovo društvo u drugi vagon kako bi bio mir.
Draga je mirno sjedila u kutu vagona, a kada je kondukter odlučio dio djece premjestiti u drugi vagon i ona se digla i pošla za Perom. Uskoro je prestao padati snijeg i svanuo je dan. Kondukter je još tu i tamo pogledao djecu i bio je zadovoljan. No, tada se vlak svom svojom brzinom zabio u snježni nanos. Čak su i otkopčali lokomotivu, ali bez uspjeha.
S vremenom je u vagonu postajalo sve hladnije jer nije bilo grijanja zbog odvojene lokomotive. Ljuban je vlakovođi ponudi pomoć, ali on nije prihvatio. Djeca su odlučila pomoći tako što će pokušati vlastitim rukama maknuti snijeg s kotača i osovina.
Zadrugari su sve dobro organizirali. Donijeli su žeravicu oko koje su se grijali i redovito je mijenjali. Podijelili su se u grupe prema uputama konduktera i organizirano radili na tome da odbace sav snijeg. Čak se i Pero pojavio, ali samo da provjeri kako napreduje posao. Dragi je sada bilo žao što je bila u Perinom društvu pa se poželjela vratiti Ljubanu. A to je činilo i sve više djece. Iako su Dragu nagovorili da ostane u Perinoj družini, kada je Ljuban saznao da je bolesna, pojurio je u Perin vagon i odnio je u drugi razred gdje su bili bolji uvjeti.
S vremenom je sve više radnika bilo bolesno, a na snijegu su ostala raditi samo djeca. No, nakon nekog vremena trud se isplatio - vlak se konačno pokrenuo! Pero je ostao sam jer su sada već svi bili ponovo u Ljubanovoj družini. Kada su se dobro najeli, svi su zaspali pa čak i Ljuban kojeg je svladao umor.
Kako su svi spavali, Pero je odlučio iskoristiti priliku i ući u vagon kako bi uzeo nešto hrane. Sad je već bio jako gladan. Šuljao se ne bi li nekog probudio, a tada mu je najednom ispala naranča iz ruke. Iako mu se činilo da je sve dobro prošlo, kada je prolazio pored Ljubana, ovaj ga je uhvatio za nogu. Počeli su se utrkivati vagonima, da bi se na kraju Pero zatvorio u wc. Kada je mislio da je Ljuban otišao, Pero izađe iz wc-a, a dočeka ga ljutiti Ljuban. Kada ga je ugledao, Pero je skočio u dubok snijeg.
Pošto je uskoro počeo cvokotati od zime, Ljuban ga je odlučio izvući. No, Pero mu se tada odlučio osvetiti pa je pokušao njega gurnuti iz vlaka. Pošto mu to nije uspjelo, razišli su se i Ljuban se vratio među svoje zadrugare.
Ipak Pero se vratio kako bi se pokajao. Ljuban ga je odlučio primiti natrag te je obećao da neće nikome reći što se dogodilo. Kada je Pero zaspao, Ljuban se sjetio Drage te je odlučio otići u drugi vagon vidjeti kako je. Ubrzo su se svi zadrugari probudili te su ugledali usnulog Peru u njihovom vagonu. Prvo su zbijali šale s njim, a onda su odlučili otići u njegov vagon, a njega su ostavili samog.
Draga nije bila bolje. Kondukter im je savjetovao da joj mijenjaju obloge kako bi joj se spustila temperatura. Za to su bile zadužene djevojčice. Za obloge su posudili košulje. Pošto je vlak u međuvremenu opet stao u snježnom nanosu, ubrzo su stigli radnici koji su trebali otkopati snijeg. Dragi nije bilo bolje i sada su svi znali da će morati ići liječniku što prije. Zbog velike briga za Dragu, radilo se i u dvije smjene. Nakon nekog vremena, vlak je konačno bio slobodan od snijega i mogao je nastaviti vožnju prema selu. A i Dragi je već bilo puno bolje. Kondukteru su djeca toliko prirasla srcu da se sada u suzama opraštao od njih.
Kada su stigli na stanicu, djeca su zamolila konduktera da ne probude Peru sve dok se svi ne iskrcaju. Perin otac je tražio sina, a kada je Pero konačno sišao s vlaka toliko ga je bilo sram da nije mogao dići glavu.
Kondukter je imao samo riječi hvale za Ljubana te je svima rekao da se on brinuo za sve kao da im je otac. Dragin otac se ponudio da Ljubana odvede kući jer njegov otac nije mogao doći. Tako su se nakon dugo vremena Pero, Ljuban i Draga smjestili na jedne saonice koje su ih vozile kućama. Ljuban je razmišljao o vlakovima što ga je odvelo u san. Nije niti primijetio kada su stigli do njegove kuće i premjestili ga u njegov krevet.
M.L.