Winnie Pooh predivna je priča za djecu koja će oduševiti svakoga. Priča je to o odanosti, odrastanju i prijateljstvu među veselim šumskim prijateljima.
U Stojutarskoj šumu u jednom starom hrastu živio je medvjedić Winnie Pooh kojeg su prijatelji zvali samo Pooh. Medvjedić Pooh bio je veliki sladokusac, a više od ičega volio je med. Jednoga dana, ćupovi s medom bili su prazni i medvjedić nije znao što će učiniti. Bio je jako gladan i pokušavao je smisliti neko rješenje, ali ničega se nije mogao dosjetiti. Zaključio je da je razlogu tomu upravo ta njegova velika glad pa je duboku uzdahnuo i otišao u kuću.
Odlučio je malo vježbati kako bi zaboravio na glad. No, kako je sve više vježbao, postajao je još više gladan, čak mu se javio i trbuščić koji je zavijao jer je bio skroz prazan.
Tada je začuo zujanje pčele. Mislio je da mu se učinilo, ali kada ju je spazio odmah ju je povezao s medom. Odlučio je otići za njom u šumu. Slijedio ju je sve do visokog stabla. Naime, pčelinja košnica nalazila se u duplji jednog starog drveta, a Pooh je odlučio da je vrijedna penjanja. Iako mu nije bilo nimalo lako, uspio je svladati sve prepreke i doći do košnice.
Odlučio je dozvati pčele i zatražiti ih malo meda. Međutim, pčele ga nisu doživljavale. Zujale su kao i obično te su se pravile da ga ne vide. Pooh je ipak odlučio kušati njihov med te je zavukao jednu šapu u košnicu i samo što je htio kušati med - dogodila se velika nezgoda! Grana na kojoj je Pooh stajao, odjednom je pukla na pola i medvjedić se strmoglavio na zemlju! Srećom, nije se ozbiljnije ozlijedio. Nije mu bilo jasno zašto pčele svoje košnice rade tako visoko na drvetu... Odlučio je otići do svog prijatelja Kristofora Robina jer je bio uvjeren da će on znati riješiti njegov problem.
Medvjedić je imao jako puno prijatelja u Stojutarskoj šumi, ali najviše je volio malenog dječaka Kristofora jer je u njega imao veliko povjerenje. Kada je stigao do Kristofora, u njegovom društvu su bili klokanica Kanga i njezin maleni klokanić Roo te magarac Sivko. Svi su sa zanimanjem pratili mudru Sovčevu priču. Pooh im je prišao te je odlučio upitati Kristofora bi li pčelama izgledao kao oblak ako bi uhvatio veliki plavi balon. Kristofor mu je iskreno odgovorio da mu baš i ne sliči na oblak, ali Pooh je bio uporan. Dosjetio se kako bi možda mogao izgledati kao tmurni oblak ako se uvalja u svoju omiljenu kaljužu.
Kada je već bio u potpunosti prekriven blatom, uzeo je plavi balon te se njime vinuo u visine. Stigao je do pčelinje košnice te je glasno dozvao Kristofora. Pitao ga je izgleda li sada kao tmurni oblak. Kristofor mu je ponovo iskreno odgovorio da ne izgleda kao oblak, na što je medvjedić zatražio od svojih prijatelja da uzmu kišobrane i prave se da pada kiša. Tada je odlučio šapom dohvatiti med iz košnice i kada je mislio da je konačno uspio, prekinulo ga je pčelinje zujanje.
Nije se ni snašao, a cijeli je bio okružen rojem pčela. Zaključio je da su pčele nešto posumnjale, a malo nakon toga već ga je pratio roj pčela, od kojih ga je jedna ubola u njuškicu. Jurio je svojim balonom prema zemlji, a prije nego što se snašao, već je pao. Srećom, tu su bili njegovi prijatelji koji su ga spasili od nevolje.
Jednoga dana Pooh je odlučio posjetiti prijatelja Zeca koji je živio na drugom kraju Stojutarske šume. Posjetio ga je upravo u vrijeme ručka pa se nadao da će Zec i za njega nešto imati. Nadao se ukusnom medu.
Provirio je kroz zečju jazbinu i pozdravio Zeca. Zec je baš slagao ćupove te je upitao Pooha je li gladan. Pooh je bio sretan što Zec misli na njega te se odlučio provući kroz uzak otvor i ući u jazbinu. Zec mu je kao ljubazan domaćin odmah ponudio malo meda, ali Poohu to nije bilo dovoljno. Uskoro je pojeo sav med svoga prijatelja Zeca! No, kada se spremio da ide, nije mogao izaći iz jazbine. Zaključio je da se otvor smanjio.
"Nije se otvor smanjio nego si se ti udebljao od tolikog meda!", uzviknuo je Zec koji mu je pomagao da izađe.
Iako se Zec svim snagama trudio, nije uspijevao izgurati Pooha iz jazbine. Izašao je iz jazbine i odlučio otići po pomoć. No, ispred jazbine je ugledao Kristofora Robina kojem se odmah obratio za pomoć. Kristofor se našalio da bi mogli ostaviti Pooha u jazbini dok se vrati liniju što je zaprepastilo Zeca.
"To bi moglo predugo trajati!", Zec je uzviknuo zabrinuto.
Zec se dosjetio hrčka koji bi mu mogao pomoći s iskopavanjem. No, kada je Zec priznao hrčku da nema više nimalo meda jer je Pooh sve pojeo, hrčak je priznao da nema nikakva iskustva s otkopavanjem zaglavljenog medvjedića.
Nakon toga je Kristofor Robin pomoć potražio od Sivka i Kanga. Uhvatili su se jedan za drugoga te su snažno povlačili Pooha iz jazbine. No, medo si nije nimalo pomaknuo. Zec je odlučio pomoći jadnom Poohu koji je sve više jadikovao zarobljen u jazbini pa se s unutrašnje strane zaletio u njega kada ga je društvo s druge strane povlačilo iz jazbine.
Tada Pooh poleti poput rakete visoko u zrak točno prema stablu i duplji u kojoj se nalazio med. Zabrinuti prijatelji su ga dozivali, pitajući ga je li dobro, a on im je odgovorio da će biti sve u redu dok sleti na stablo. U isto vrijeme pokušavao je sve više usmjeriti svoje tijelo točno prema medu.
Kada je uletio u košnicu prepunu meda, Pooh je odmah živnuo. Nije mu se nimalo žurilo sići sa stabla. Navalio je na med dok su njegovi prijatelji tražili ljestve kako bi lakše sišao sa stabla.
Jednoga dana Zec je obrađivao svoj vrat kad je naišao Tigar. Tigar je bio poznat po tome što stalno skače svuda unaokolo. Tako je i tada preskočio ogradu i srušio Zeca na tlo. Napravio je veliki nered i Zec je bio strašno ljut.
Tog istog dana, na Stojutarsku šumu se spustila gusta magla. Iako je bilo jako hladno, Pooh, Zec, maleni praščić i Tigar odlučili su otići u šetnju i malo istražiti šumu. Zec se dosjetio kako bi mogli nadmudriti Tigra. Veselom društvo je rekao da se zavuku u duplju drveta kako ih Tigar ne bi mogao naći. Tako će očitati lekciju ovom prugastom šašavku. Kada je Tigar shvatio da nema niti jednog njegovog prijatelja, otišao je dalje u šumu.
Zec je bio zadovoljan kako se sve odvilo te je bio uvjeren kako će konačno ovoga puta Tigra naučiti pameti. Njih trojica odlučili su se vratiti kući, ali nakon što su već neko vrijeme hodali, Pooh se zabrinuo da su se izgubili. No, Zec je bio uvjeren da je sve u redu te ih ostavio da čekaju dok se on ne vrati. Kada su ostali sami, Pooh i praščić su od umora zaspali, a Pooh je sanjao svoje omiljeno jelo - med.
Zec je i dalje tumarao šumom i nakon nekog vremena je shvatio da se izgubio. Susreo je Tigra i iznenađeno ga upitao je li se izgubio na što mu je Tigar rekao da se on nikada ne može izgubiti. Odlučio je povesti Zeca kući te mu je rekao da se uhvati za njegov rep kako bi zajedno odskakali do njegove kućice. I uistinu, Tigar je Zeca odveo kući, a pred njegovom kućom već su ih čekali Pooh i praščić.
Stigla je zima u Stojutarsku šumu. Cijela šuma bila je prekrivena snježnim pokrivačem, a veseli stanovnici šume već su bili spremni za uživanje u novim zimskim igrama. Tigar je otišao do kuće klokanice Kange i malenoga Rooa kako bi pozvao Rooa da mu se pridruži u igranju. Majka mu je dopustila da ide, ali morao se vratiti na čaj.
Skakali su veselo šumom diveći se tragovima u snijegu koje su ostavljali za sobom. Roo je upitao svog prijatelja mogu li se tigrovi popeti na stablo na što mu je hrabar Tigar odgovorio da je to čak i njihova specijalnost. Kako bi dokazao da govori istinu, Tigar je brže bolje skočio i našao se na vrhu drveta. Za rep ga je držao maleni Roo koji je bio oduševljen visinom na kojoj su se nalazili.
Tigar je bio prestravljen visinom i želio je što prije sići iako nije znao kako će to učiniti. Maleni Roo nije se time previše zamarao, uživao je u pogledu na snježnu Stojutarsku šumu. Tada je ugledao svoje prijatelje, Pooha i praščića te ih je dozvao. No, njih dvojica nisu znali otkuda dopire njegov glas. Kada su ih naposljetku ugledali, začuđeno su ih upitali što rade tako visoko gore. Tada se pojavila i mama Kanga koje je bila jako zabrinuta za malenog Rooa. No, Roo je i dalje bio oduševljen dok je Tigar s druge strane zapomagao od straha.
Uskoro su Kristofor Robin i Zec čuli što se dogodilo te su odlučili što prije otići pomoći svojim prijateljima. Kristofor se odmah dosjetio kako bi im mogao pomoći. Skinuo je svoj kaput, rastvorio ga i rekao Tigru i Roou da skoče na njega. Prvi je bio maleni Roo koji je bio oduševljen skokom te ga je htio ponoviti. No, mama Kanga nije bila time oduševljena.
Sada je bio red na skok Tigra. Nakon što su ga dugo ohrabrivali i nagovarali, Tigar se konačno odvažio na skok. Kada je shvatio da je konačno spašen bio je toliko sretan da je počeo skakati i valjati se u snijegu. Bio je toliko sretan da je izjavio kako bi najradije preskočio cijelu šumu. No, Zec ga je upozorio na njegovo skakanje, a kako je Tigar obećao da sada više neće skakati, tužno se udaljio.
Pooh, praščić, obitelj klokana i Kristofor Robin zaključili su da im ipak nedostaje skakutavi Tigar i njegove lude akrobacije. Zec im je odlučio udovoljiti te pozvati Tigra da se vrati i nastavi sa svojim skokovima. Zaključio je da se neke stvari ipak ne trebaju mijenjati. Cijelo društvo bilo je jako sretno, smijali su se i veselili te su uživali u zimskoj idili ostavljajući tragove u snijegu.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
M.L.