Zvončica je lijepa priča za djecu o vjeri u sebe i poznavanju svojih mogućnosti, o vili Zvončici iz Nigdjezemske, prijateljici Petra Pana.
Godinu za godinom izmjenjuju se godišnja doba donoseći lijepe promjene. Pahulje su se polako počele otapati i otkrivati tragove proljeća. Ljetno cvijeće cvate sve dok jesenje lišće ne ispuni prirodu prekrasnim bojama. Ali ta se čuda ne događaju sama od sebe, one su djelo prekrasnih vila. Sa svakim dječjim smijehom rodi se jedna vila.
Jedne noći u Londonu dok je padao snijeg dijete se prvi put nasmijalo, a potom je taj smijeh krenuo ususret svojoj sudbini. Ostavio je iza sebe ljudski svijet i u obliku maslačka odletio prema zvijezdi zdesna. Nakon toga je otišao prema svjetlosti i prešao na drugu stranu gdje se nalazila čarobna zemlja Nigdjezemska.
Smijeh je nastavio letjeti prema otoku, sve više ubrzavajući kako bi se što prije približio prekrasnom mjestu u samom srcu Nigdjezemske, gdje je sve bilo moguće i gdje su čarolije bile dobrodošle. Bijaše to dom vila, čuvena Vilinska dolina.
"Hajde, moramo ići!" - rekle su vile prateći došljakinju.
Najbrža od svih vila iskoristila je svoju brzinu i usmjerila maslačak prema krošnji na Vilinskom stablu. U tom je trenutku prišao čuvar praha Ivor i na maslačak posuo vilinski prah. Odjednom se maslačak pretvorio u malenu i čudesnu vilu.
Nova je vila podigla pogled i tada joj je prišla vilinska kraljica.
"Rođena iz smijeha i okružena radošću, došla si u naš dom i donijela nam sreću. Dobro nam došla u Vilinsku dolinu!" - pozdravila ju je kraljica i potom pomogla malenoj vili raširiti krila.
Nova je vila u čudu promatrala sve oko sebe. Svidjelo joj se kako prstići zveckaju i pritom prosipaju prah. Najviše su joj se svidjela krila.
Tada su počele dolaziti i druge vile noseći brojne predmete. Životinjska vila Lana donijela je jaje, Hitra vila s brzim krilima donijela je vjetar, vodena vila Kapljica vodu, vrtna vila Ružica cvijet, a Iskrica svjetlo.
"Ove će ti vile pomoći da otkriješ koji je tvoj dar" - rekla je Vilinska kraljica.
Malena je vila položila ruke na cvijet. Njegov je sjaj odmah izblijedio. U tom je trenutku posegnula za kapljicom vode, ali ona je nažalost ishlapila. Uskoro je nestao i vjetar. Nije znala što bi mogao biti njen dar.
Vila više nije htjela dotaknuti ni jedan cvijet, bojala se da bi opet mogla pogriješiti. Kada je prolazila pored čekića, počeo se sjajiti i u tom se trenutku podigne i poleti prema njoj.
"Nisam još vidjela da nešto tako snažno sjaji." - rekla je vodena vila Kapljica.
"U pravu si." - složila se Ružica. "Malena vila bi mogla imati rijedak dar!"
Hitra je bila zadovoljna jer je imala jedan od rijetkih darova i bila je oduševljena što će tako ostati.
"Dođite majstori! Pozdravite najnovijeg člana našeg društva!" - viknula je Vilinska kraljica.
Brbljava grupa neurednih vila i vilenjaka okupila se oko kraljice. Zvončica se iznenadila jer je mislila da su sve vile elegantne baš kao one koje je prve ugledala.
"Bok društvo, ja sam Clank!" - viknuo je krupni vilenjak.
"Baš nam je drago da si s nama!" - pridružio se drugi vilenjak Bobble, koji je imao naočale.
"Došla si u najljepše doba!" - rekao je Clank.
"Da, uskoro će krenuti promjena godišnjih doba!" - potvrdio je Bobble.
Tako su krenuli svi zajedno i poveli najnoviju članicu družine da joj pokažu Vilinsku dolinu.
Nakon što su završili obilazak doline, poveli su Zvončicu da joj pokažu kućice u kojima stanuju vile majstori.
"Dobrodošla u Majstorski kutak! Ovo je sada tvoj novi dom." - rekao je Bobble.
Zvončica se iznenadila kada je ugledala maleno dvorište u kojem su se nalazile kućice od lišća i grančica. Unatoč tome svidjelo joj se koliko su majstori bili veseli kao i prekrasne stvari koje su izrađivali.
"Brzo se spremi jer imamo posla!"
Clank i Bobble su ostavili Zvončicu da se odjene. Iako joj je odjeća bila prevelika, spretna mala vila je znala kako ju prepraviti.
Zvončica se obukla i došla u radionicu. Clank i Bobble nisu mogli dočekati da joj pokažu sve lijepe predmete koje su napravili.
Pridružila im se i vila Mila, upraviteljica Majstorskog kutka. Bila je stroga i njen je posao bio da pazi sve što se događa u radionici.
"Oooo, nova vila! - rekla je Mila i pozdravila Zvončicu.
Zvončica je ispružile ruke prema Mili koja je bila iznenađena nježnim ručicama.
"Nemoj se ništa brinuti, brzo ćemo izgraditi mišiće na tim lijepim rukama!" - rekla je Mila.
Mila je potom podsjetila Bobblea i Clanka da trebaju obaviti dostavu i nakon toga je otišla. Zvončica je dobila svoj prvi zadatak, pa je tako morala pomoći simpatičnim majstorima.
Uskoro su sve troje krenuli kako bi odnijeli majstorske predmete. Srećom pa su putem susreli miša imena Sir koji im je pomogao vući kola.
Odjednom su čili čudan zvuk, ali kada su se okrenuli nisu mogli vidjeti ništa osim korova. I gle iznenađenja, korov je oživio i započeo juriti prema kolima koja su se prevrtala na sve strane.
"Trčičičak!" - poviknuo je nerazumljivo Clank.
Pustio je osovinu i pobjegao. Miš se isto tako oslobodio dok su se Zvončica i Bobble čvrsto držali za kola koja su jurila niz stazu. Odjednom se čuo zvuk "Buuuuum". Kola su se zaustavila na Proljetnom trgu.
Kapljica, Lana, Ružica i iskrica su požurile pomoći svojim prijateljima. Sreća pa nitko nije bio ozlijeđen, a pregaženo cvijeće je odmah popravila Ružica. Zvončica i majstori su mogli zatim nastaviti putovanje.
"Molim vile da se okupe jer imamo novu vilinsku ponudu!" - rekao je Bobble.
Sa sobom su ponijeli torbe od stabljika mlječike za vilu Lanu, vrbine četke za Ružicu i dugine spremnike za Iskricu.
"Što ćeš učiniti s time?" - upitala je Zvončica Iskru. Iskrica joj je objasnila kako će smotati duge, staviti u posebne spremnike i odnijeti na kopno.
"A što je to kopno?" - pitala je Zvončica.
"Stvarno ne znaš? Tamo idemo svaki put kada je proljeće da promijenimo godišnja doba." - odgovorila je Kapljica.
Majstori su se potom zaputili na Cvjetnu livadu kako bi dostavili spremnike u kojima se nalazila pelud. Iznenada je pored njih projurilo nešto brzo poput vjetra. Bijaše to vila Hitra koja je vrtlogom usisavala pelud iz cvijeća.
"Bok! Koji je tvoj dar?" -upitala je radoznalo Zvončica.
"Ja se zovem Hitra. Poznata sam kao vila s brzim krilima i dok ljeti pomažem stvoriti povjetarac, u jesen otpuhujem lišće. Zbog toga sve druge vile ovise upravo o meni." - odgovorila je Hitra.
"Vile majstori isto tako pomažu drugim vilama" - rekla je Zvončica.
"Gle, ja stvaram prirodne sile, a ti samo kotlove i lonce. Ne izgleda baš da proljeće ovisi o onome što vi majstori radite. - odgovorila je Hitra.
"Kad napokon uspijem otići do kopna pokazat ću ti koliko smo mi majstori važni!" - spremno je odgovorila Zvončica.
"Ha ha, jedva čekam da i to vidim." - odgovorila je Hitra.
Zvončica je odletjela dalje ljuta što Hitra misli kako ono što ona radi nije toliko važno. Dok je razmišljala što joj je Hitra rekla primijetila je nešto svjetlucavo na plaži. Kad je sletjela da bolje pogleda o čemu se radi, vidjela je novčić zakopan u pijesku.
Malena je vila krenula kopati i otkrila još predmeta. Zvončica je bila toliko oduševljena da ih je sve ponijela sa sobom kako bi ih pokazala Bobbleu i Clanku.
"To su izgubljene stvari. Doplutaju na našu obalu, ali nažalost ničemu ne služe." - rekao je Bobble.
Vila Mila se složila i odmah pospremila predmete koje je donijela Zvončica. Iste večeri je kraljica održala inspekciju proljetnih priprema, pa je cijelo društvo imalo još puno posla. Zvončica je znala da joj je to prilika da pokaže Hitri da i posao majstora može biti važan.
Te je večeri ministar proljeća pozdravio kraljicu svih vila.
"Vidjet ćete kako sve imamo pod kontrolom. Kad vječni cvijet napokon procvjeta, bit ćemo spremni da odnesemo proljeće na kopno."
Odjednom se čula buka. Pojavila se Zvončica u kolima koje je vukao miš Sir.
"Draga kraljice, smislila sam super stvari koje mi majstori možemo iskoristiti kad krenemo prema kopnu." - viknula je Zvončica.
Izvukla je raspršivač za boje te ga upotrijebila na boji želeći ga obojiti. Nažalost raspršivač je eksplodirao.
Kraljica je pogledala Zvončicu bez imalo ljutnje i s puno suosjećanja.
"Zvončice zar ti još ne znaš? Vile majstori ne idu na kopno. To mogu samo vile koje imaju dar za prirodu. Žao mi je."
Ah, tako znači. U redu onda." - uzdahnula je tužno Zvončica i nastojeći sakriti tugu natovarila je svoja kola i otišla.
Zvončica se potom vratila u radionicu gdje je vila Mila slagala zalihe.
"Majstori su baš koma. Zašto mi ne bi mogli ići na kopno?" - ljutila se Zvončica.
"Što si rekla?" - upitala je Mila.
"A zašto mi ne možemo ići na kopno?" - pitala je opet Zvončica.
"Onog dana kada ćeš moći čarolijom potaknuti cvijet da raste ili uhvati zrake sunca, tada ćeš moći na kopno. Do tada ćeš ostati ovdje." - nestrpljivo je odgovorila Mila.
" To je dobra ideja!" Zvončica se opet počela smiješiti, bila je sretna što postoji šansa da ode na kopno.
Sljedeće jutro Zvončica se sa svojim prijateljima našla na izvoru vilinskog praha te im objasnila svoj plan.
"Kad bi me mogle naučiti svojim vještinama, možda bi kraljica dopustila da iduće proljeće krenem s vama na kopno." - rekla je Zvončica.
"Još nisam čula da bi netko mogao promijeniti svoj dar. " -rekla je Iskrica.
"Sve vi radite tako lijepe stvari, a ja samo želim da mi pružite priliku." - priznala je Zvončica.
"Ajde dobro, možemo pokušati, ali nećemo ništa obećati." - odgovorila je Ružica.
Zvončica se prvo potrudila biti vodenvila. Kapljica joj je pokušavala objasniti kako da namjesti kap rose na paukovoj mreži. Ali Zvončici se nažalost kap rasprsnula.
Zatim ju je Iskrica htjela naučiti kako da bude svjetlovila. Uhvatila je svjetlo u vjedru i podjelila ga krijesnicama. Zvončica je pokušala to isto učiniti, ali nije mogla. Kada je već poželjela odustati, svjetlo ju je pogodilo tako jako da su sve krijesnice odmah poletjele za njom.
Vila Lana je trebala naučiti Zvončicu kako da pomogne životinjama jer je upravo učila male ptičice kako da polete.
Nakon toga se Lana približila gnijezdu, nasmiješila i ohrabrila ptičicu sve dok se mališan nije odlučio i poletio s vilom. Ali kada se Zvončica približila gnijezdu, ptičica se prestrašila. I dok ga je pokušavala ohrabriti da poleti, ptičica se sve više bojala.
"Ako čitav život provedem popravljajući lonce, znaj da ćeš ti biti kriv za to!" - ljutito je odgovorila Zvončica.
Kada je pogledala prema nebu Zvončica je primijetila veliku pticu. Ponadala se kako bi joj mogla pomoći.
"Hej ti velika ptico!" - povikala je Zvončica.
Vile izviđačice su podignule dalekozore i kada su vidjele što se približava nastala je panika.
"Jastreb, dolazi jastreb!" - viknule su sve vile. Zvončica je tek tada shvatila da joj se približava jastreb.
Uspjela je pobjeći na vrijeme sakrivši se u malu rupu unutar debla. Ondje se već skrivala još jedna vila, Hitra. Jastreb je pomoću kljuna nastojao probiti rubu i vile su znale da više ne mogu čekati. Prvo je skočila Hitra, a potom i Zvončica u duboki tunel unutar debla.
Na drugoj stranu tunela nalazio se otvor na grani. Hitra se u zadnji tren zaustavila, ali kako se Zvončica sudarila s njom, obje su se našle vani. Jastreb je ponovo otvorio kljun.
"Bježi, bježi!" vikale su vile dok su gađale jastreba kamenjem, bobicama i granjem. Jastreb je srećom odustao i otišao.
"Mogu li ti pomoći? - pitala je Zvončica Hitru koja je sva bila prestrašena od napada.
"Nemoj me dirati. Ne treba bi pomoć!" - odbrusila je nervozno Hitra.
"Ali samo sam ti htjela pomoći." - objasnila je Zvončica.
"Ne treba mi pomoć." - odgovorila je Hitra.
Zvončica se loše osjećala. Otišla je na plažu gdje je tužno gledala u daljinu nezadovoljna svojim darom.
"Ovako nikada neću moći otići na kopno." - bijesno je bacila kamenčić i začula zvuk kao da je udarila u nešto.
Oduševila se kada je vidjela lijepu porculansku kutiju. Podignula je poklopac i oduševljeno gledala što se sve nalazi unutra.
Nakon što su je prijateljica pronašle Zvončica je pronašla još jedan dio koji se nalazio u grmlju. Bilo je to mjedeno postolje s porculanskom balerinom. Zvončica je odmah složila kutiju te zavrtjela balerinu. Nije mogla vjerovati da takva kutija može stvarati glazbu. Vilama se svidjela kutija.
"Zvončice, znaš li ti što radiš? Stvaranje prekrasnih predmeta kao i popravljanje predstavlja prekrasan dar. Ti si majstorica i ne moraš tugovati zbog odlaska na kopno." - rekla je Ružica.
Zvončica je bila sretna što zna popravljati razne predmete, ali više od svega je željela otići na kopno. Nije znala tko bi joj mogao pomoći. Iako je pomislila na vilu Hitru, ona nije htjela vidjeti Zvončicu.
"Samo si mi ti još preostala, molim te pomozi mi." Ružica me više ne želi učiti kako da postanem vrtna vila." - tužno je govorila Zvončica.
Hitra je rekla da će joj pomoći, ali samo ako ulovi trčičička. Tako će Zvončica moći dokazati da je vrtna vila i napokon otići na kopno.
Zvončica je znala da joj je to posljednja prilika pa je zasukala rukave i počela izrađivati laso i lobor.
"Điha, điha! Idemo!" - vikala je Zvončica jašući na mišu Siru. Poslužila se s nekoliko grana i natjerala nekoliko trčičičaka u obor.
"Izgleda da smo uspjeli!" - vikala je veselo Zvončica.
Ali dok se vraćala na livadu, Hitra je potajno otvorila vrata obora i tako su trčičičci pobjegli. Uskoro se pojavilo još trčičičaka i svi su se dali u bijeg.
"Stanite, vratite se!" - vikala je Zvončica, ali nažalost bez uspjeha.
Skupina trčičičaka došla je do Proljetnog trga gdje su pregazili proljetne mladice. Uništen je sav trud i odjednom su se svi okrenuli prema Zvončici.
"Ne postoji vrtna vila koja bi ovo mogla popraviti! Što si htjela dokazati? - ljutila se Ružica.
"Zvončice ovog si puta stvarno pretjerala!" - rekla je Kapljica.
Vilinska kraljica je bila u šoku jer su propale sve pripreme za proljeće. Zvončica nije čekala nego je odmah priznala svoju krivnju.
"Stvarno mi je žao." - šapnula je suznih očiju i poletjela prema nebu.
Dok je razmišljala što se dogodilo Zvončica je došla do izvora gdje se nalazio vilinski prah.
"Došla sam po dvostruku porciju praha jer odlazim na duže vrijeme, odnosno zauvijek." - rekla je Zvončica.
Ivor je zagrabio dvije kuglice praha.
"Hvala ti Ivore!" - zahvalila se Zvončica
Ivor se iznenadio što je Zvončica znala kako se zove.
"Ja sam nitko drugi nego običan čuvar praha. Nisam tako važan i kao ostale vile u dolini. -uzvratio je Ivor.
"Ti si najvažniji od svih! Bez tebe nitko od nas ne bi mogao letjeti. Tvoj te dar čini posebnim i zato trebaš biti sretan." - odgovorila je Zvončica.
"Pa znaš i da jesam ponosan i sretan!" - odgovorio je Ivor.
Zvončica se odmah posramila jer je znala kako je Ivor svjestan da se upravo ona ne ponosi svojim darom.
Zvončica je još jednom zastala i posjetila radionicu prije odlaska. S puno je ljubavi promatrala alat i oruđe. Iako njezine naprave nisu radile kako treba, voljela je popravljati stvari.
Dok je promatrala radionicu uočila je Sira kako njuška u stražnjem dijelu radionice. Zvončica je otišla pogledati što to miša toliko zanima i vidjela je predmete koje joj je vila Mila uzela još prvog dana.
"Izgubljene stvari, pa da!" - viknula je veselo Zvončica i odlučila ostati u Vilinskoj dolini.
Iste noći je vilinska kraljica okupila sve vile i rekla im kako ove godine neće biti proljeća jer nemaju dovoljno vremena za sve pripreme. Svi su bili u šoku.
"Čekajte, znam kako sve to popraviti! - viknula je Zvončica.
Pokazala im je cvjetni raspršivač koji je sada radio kako treba jer se Zvončica prilikom popravka poslužila izgubljenim stvarima.
Pametna se vila sjetila i drugih naprava kako bi popravili štetu koju su napravili trčičičci. Hitra je bila ljuta kada je vidjela da će Zvončica ipak uspjeti, pa je tiho promrmljala:
"Možda sam ti ipak trebala reći da pokušaš uloviti jastreba."
Vilinska kraljica ju je čula i prijekorno pogledala.
"Mislim da je tvoj dar brzina za hvatanje trčičičaka koje si namjerno oslobodila!" - uzvratila je kraljica ljuto.
Kada je Hitra odletjela kako bi odradila kaznu, kraljica se odmah obratila Zvončici:
"Jesi li sigurna da ćeš to moći sve napraviti?"
"Ja sam ipak majstorica, a majstori mogu sve popraviti. Ali ipak ne mogu sve sama." - odgovorila je Zvončica.
"Kako ti mi možemo pomoći?" - upitali su Booble i Clank.
"I mi ćemo pomoći kako god možemo!" - odgovorile su ostale vile.
Pronađite što više grančica i biljni sok. Ne smijemo zaboraviti i da trebamo pronaći izgubljene stvari." - rekla je Zvončica.
Vile i vilenjaci odletjeli su svaki u svom smjeru kako bi pretražili svaki dio doline. Trg je uskoro bio pun raznih predmeta.
Zvončica je objasnila kako se može sastaviti stroj s kojim će dobiti boju za bubamare. Vile su joj dodavale dio po dio i uskoro je stroj bio spreman. Pomičući kotače Zvončica je drobila crvene bobice i ubrzo napunila nekoliko kanti.
Pokazala je drugim vilama kako se radi na stroju tako da su i one mogle odraditi dio posla.
"Uspjet ćemo, supeeeeer!" - vikala je Iskrica.
Sljedeće je jutro na trg sletjela vilinska kraljica s ministrima. Nisu mogli vjerovati što vide. Pred njima je bilo dovoljno proljetne zalihe.
"Bravo Zvončice, uspjela si!"- pohvalila ju je kraljica
"Svi smo zaslužni za uspjeh!" - skromno je odgovorila Zvončica.
"Kraljice smije li Zvončica s nama kopno?" -upitala je Kapljica.
"U redu je, moj je posao ovdje!" - usprotivila se Zvončica.
Tada je doletjela Mila i donijela ulaštenu i sjajnu glazbenu kutiju.
"Naišla sam na ovaj predmet prije nekoliko godina, ali nisam znala kako ga popraviti. Ali ti si uspjela Zvončice. Možda na kopnu postoji netko kome bi ova kutijica mogla nedostajati."
"Vile brzo u zrak" - zapovijedi ministar proljeća.
Ivor je predao Zvončici maleni smotuljak jer je mislio da bi joj moglo zatrebati kada ode na kopno. Zvončica je otvorila kutiju i ugledala dodatnu porciju čarobnog vilinskog praha.
Kada su vile doletjele do Londona bilo je očito kako ih čeka puno posla. Vrijeme je bilo prohladno i tmurno.
"Vile na sjever!, Vile na jug!, Vile na istok i zapad!" - zapovjedio je ministar proljeća.
Čarobna su se stvorenja rasporedila po cijelom gradu. Vodenvila je bacila malo praha na jezero, svjetlovila je otopila inje na granama, a vile za životinje probudile su stvorenja koja su spavala zimski san.
Cijeli svijet se počeo ispunjavati raznim bojama, cvjetovi su procvjetali, a na nebu se pojavila prekrasna duga. Zvončica je sve oduševljeno promatrala i nije mogla vjerovati koju ljepotu njene prijateljice mogu donijeti svijetu.
Došao je red i na Zvončicu. Posula je malo praha po glazbenoj kutijici i poletjela s njom iznad grada kako bi pronašla pravog vlasnika. Kada je prošla pored jednog prozora, glazbena kutija se počela sjajiti i Zvončica je znala da se nalazi na pravom mjestu.
Ostavila je kutiju na prozorskoj dasci i pogledala kroz prozor te primijetila sobu punu igračaka. Lagano je pokucala na prozor te se sakrila. Za samo nekoliko trenutaka pojavila se lijepa djevojčica Wendy.
Bila je sretna kada je ugledala davno zaboravljeno blago. Skinula je mali ključić koji je nosila oko vrata te ga stavila u ključaonicu. U tom je trenutku zasvirala glazbena kutija. Vile su napokon bile gotove i došlo je vrijeme da se vrate u Nigdjezemsku.
Nakon povratka u Nigdjezemsku Zvončica je nastavila popravljati razne predmete na radost svih stanovnika Vilinske doline. Tako kada se odjednom pronađe pokvareni sat koji opet radi ili davno izgubljena igračka, postoji mogućnost da je u blizini nedavno bila jedna posebna vila.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
S.Š.