Originalna priča Crvenkapica braće Grimm. Bajka o djevojčici s crvenom baršunastom kapicom koja je krenula šumom kod bolesne bake, skrenula s puta i srela zločestog vuka. Umjesto da posluša mamu i ne priča s nepoznatima, djevojčicu nasamari vuk.
Originalna verzija bajke može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente. Savjetujemo da prvo pročitate bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Priča
Nekoć davno živjela je jedna mala, preslatka djevojčica koju bi svatko zavolio čim bi ju ugledao. Najviše od svih ju je voljela njena baka koja nije znala kako bi joj ugodila i zato joj je često poklanjala darove. Jednom joj je poklonila malenu kapicu napravljenu od crvenog baršuna. Budući da joj je to tako dobro stajala i da ju je stalno nosila, svi su ju zvali Crvenkapica.
Jednog dana, majka joj je rekla: "Dođi mala Crvenkapice. Evo ti kolač i boca vina. Odnesi ih svojoj baki. Bolesna je i slaba, a ovo će joj pomoći da se osjeća bolje. Požuri i pozdravi ju. Budi tiho, ponašaj se pristojno i ne skreći sa staze ili ćeš pasti i razbiti bocu vina, a onda za bolesnu baku neće ostati ništa. Kad uđeš u njenu sobu, ne zaboravi joj poželjeti "dobro jutro" i ne zaviruj u svaki kutak sobe prije nego što lijepo pozdraviš."
"Pobrinut ću se za sve", rekla je mala Crvenkapica svojoj majci i krenula prema baki.
Baka je živjela u šumi, nedaleko od sela, i tek što je mala Crvenkapica ušla u šumu, srela je vuka. Crvenkapica nije znala kakvo je vuk zločesto stvorenje pa ga se zato uopće nije bojala.
"Dobar dan, Crvenkapice", rekao je.
"Hvala ti, baš si ljubazan, vuče."
"Kamo ideš tako rano, mala Crvenkapice?
"Kod bake."
"Što imaš u košari?"
"Kolač i vino. Majka ga je jučer ispekla za sirotu bolesnu baku, da brže ozdravi."
"Gdje živi tvoja baka, mala Crvenkapice?"
"Dobrih dva i pol kilometra dublje u šumi. Njena kuća stoji ispod tri velika hrasta, a orašasti plodovi su svuda po zemlji. Sigurno ju znaš", odgovori Crvenkapica.
Vuk je u sebi pomislio kakvo je Crvenkapica nježno mlado stvorenje. Bit će ukusnija nego starica. "Moram biti lukav, kako bih uhvatio i jednu i drugu". Pa je kratko vrijeme hodao šumom pokraj Crvenkapice, a onda rekao: "Pogledaj mala Crvenkapice kako je cvijeće ovdje lijepo. Zašto ne pogledaš uokolo? Čini mi se da odavdje ne čuješ ni kako ptičice lijepo pjevaju. Hodaš ozbiljno kao da ideš u školu, dok je sve ostalo ovdje u šumi veselo."
Mala Crvenkapica je podignula pogled i kad je vidjela sunčeve zrake kako plešu kroz drveće, a lijepo cvijeće raste svugdje, pomislila je kako bi mogla nabrati baki buket svježeg cvijeća. "To će ju sigurno razveseliti. Još je rano, sigurno neću kasniti." I tako je sišla sa staze u šumu da potraži i nabere cvijeće. I kad god je ubrala jedan, pomislila je da je vidjela još ljepši cvijet, pa je tako trčala sve dublje i dublje u šumu.
U međuvremenu je vuk potrčao ravno do bakine kuće i pokucao na vrata.
"Tko je?", upitala je baka.
"Crvenkapica", odgovori vuk. "Donosim ti kolač i vino. Otvori mi vrata."
"Molim te, uđi sama", dovikne baka, "preslaba sam i ne mogu ustati."
Vuk je gurnuo vrata i bez riječi otišao ravno u bakinu sobu i pojeo je. Zatim je obukao njenu spavaćicu i kapu za spavanje, legao u krevet i navukao zastore.
Za to vrijeme, Crvenkapica je trčala po šumi berući cvijeće, a kad je skupila toliko da više nije mogla nositi, sjetila se bake i krenula prema njoj.
Bila je iznenađena kad je otkrila da su vrata njene kućice otvorena, a kad je ušla u sobu, imala je tako neobičan osjećaj da je pomislila: "Kako se neugodno osjećam danas, a ponekad toliko volim biti kod bake." Doviknula je "Dobro jutro", ali nije dobila odgovor. Otišla je do kreveta i povukla zastore. Tamo je ležala baka s kapom navučenom skroz preko lica i izgledala je vrlo čudno.
"O, bakice", rekla je, "zašto imaš tako velike uši?"
"Da te bolje čujem, dijete moje", odgovorio je vuk.
"Ali, bako, zašto imaš tako velike oči?", upitala je Crvenkapica.
"Da te bolje vidim, draga moja."
"Ali, bako, zašto imaš tako velike ruke?"
"Da te bolje zagrlim."
"Ali, bako, kakva su ti to grozna velika usta."
"Da te bolje pojedem!"
I vuk, kad je to rekao, iskoči iz kreveta i proguta Crvenkapicu.
Kad se najeo, ponovo je legao u krevet, zaspao i počeo glasno hrkati. Lovac je upravo prolazio pored kuće i razmišljao kako baka tako jako hrče. "Moram vidjeti treba li joj što", pomislio je.
Ušao je u sobu, a kad je došao do kreveta, vidio je kako vuk leži u njemu. "Pronalazim te ovdje, stari zlikovče", rekao je. "Dugo sam te tražio". Tada, baš kad je htio pucati u njega, palo mu je na pamet da je možda vuk pojeo baku i da se ona možda još uvijek može spasiti. Odlučio je da neće pucati, nego je uzeo škare i počeo rezati želudac uspavanog vuka.
Kad je škarama napravio dva reza, ugledao je malu crvenu kapicu kako viri. Zatim je napravio još dva reza, a djevojčica je iskočila, plačući, "O, kako sam se uplašila. Kako je samo mračno u vuku." Nakon nje je izašla i stara baka, ali jedva da je mogla disati. Crvenkapica je brzo dohvatila kamenje kojim su napunili vuku trbuh. Kad se probudio, htio je pobjeći, ali kamenje je bilo toliko teško da se odjednom srušio i pao mrtav.
Tako su svi troje bili sretni. Lovac je oderao vuku kožu i ponio ju kući. Baka je pojela kolač i popila vino koje joj je Crvenkapica donijela, i ozdravila, a Crvenkapica je mislila: "Dok god sam živa, kad mi majka zabrani, nikad neću sama napuštati stazu i trčati u šumu."
Napomena braće Grimm
Posljednja izjava Crvenkapice povezana je s tim da je jednom, kada je Crvenkapica opet nosila kolače staroj baki, drugi vuk razgovarao s njom i pokušao je nagovoriti da skrene sa staze. Crvenkapica je, međutim, bila oprezna i držala se puta. Rekla je svojoj baki da je srela vuka i da joj je rekao "dobro jutro", ali s tako zločestim pogledom u očima. Da nije bila na stazi, bila je sigurna da bi je pojeo.
"Pa", rekla je baka, "zatvorit ćemo vrata da ne uđe". Ubrzo je vuk pokucao i povikao: "Otvori vrata bako, ja sam, mala Crvenkapica i donosim ti kolače". Ali nisu progovorili ili otvorili vrata, pa je sivobradi vuk napravio dva ili tri kruga oko kuće i napokon skočio na krov. Namjeravao je pričekati dok Crvenkapica navečer ne krene kući, a potom ju pojesti u tami šume. Ali baka je vidjela što je u njegovim mislima.
Ispred kuće je bilo veliko kameno korito, pa je rekla djetetu: "Uzmi kantu, Crvenkapice. Jučer sam napravila neke kobasice, pa odnesi vodu u kojoj sam ih kuhala do korita i istresi ju tamo.". Crvenkapica je nosila vodu sve dok veliko korito nije bilo sasvim puno. Zatim je miris kobasica dopro do vuka, on je njušio odakle dolazi miris kobasica te napokon ispružio vrat toliko jako da se nije mogao više držati na nogama i počeo je kliziti. Skliznuo je s krova ravno u veliko korito i utopio se. Tako je Crvenkapica radosno otišla kući i više joj nitko nije mogao učiniti ništa loše.
Razgovarajmo
Razgovarajmo o bajci i pouci koju djeca mogu naučiti iz nje:
- Kad ga je srela na putu, Crvenkapica je rekla vuku gdje ide i što radi. Misliš li da je to bila dobra ideja? Zašto?
- Da Crvenkapica nije htjela reći vuku gdje ide i što radi, što misliš da mu je mogla reći umjesto toga da se zaštiti?
- Da li stranci pitaju i neka druga pitanja, a koja bi mogla biti opasna za djecu?
- Kada je dobro reći strancu svoje ime, adresu ili gdje idete?
- Izgleda li stranac uvijek dlakavo, s velikim rukama, velikim zubima i velikim očima, poput vuka?
- Ako je osoba dlakava, s velikim rukama, velikim zubima i velikim očima, treba li ga se bojati?
- Što mislite, kako biste mogli znati da li je osoba dobar stranac ili nije dobar stranac?
- Crvenkapicu je mama poslala da odnese kolač bolesnoj baki. Jeste li se kad brinuli za nekog tko je bio bolestan? Što ste napravili da bi se bolesna osoba bolje osjećala?
Audio priča
Ispričana audio priča Crvenkapica. 👧 👵 🐺 Sada djetetu možete jednostavno pustiti audio bajku na hrvatskom jeziku. Priča ne sadrži nikakve uznemirujuće elemente i potpuno je prilagođena djeci. Kliknite ▶️ i preslušajte!