Radnja Crvenkapice odvija se oko djevojčice koju su svi voljeli, a posebno njena baka koja joj je sašila crvenu kapicu. Kada se baka razboljela, majka ju je poslala da joj odnese kolača i vino kako bi baka što prije ozdravila. Na putu kroz šumu, susreće zlog vuka.
Jednom davno živjela je jedna dobra, mala djevojčica. Svi su je voljeli jer je bila jako umiljata, ali najviše ju je voljela njezina baka. Baka bi svojoj dragoj unučici, svaki put kad bi je vidjela, dala jedan mali dar, a kada više nije znala što joj pokloniti, darovala joj je lijepu kapicu napravljenu od crvenog baršuna.
Djevojčici se jako svidjela njena nova kapica pa ju je stalno htjela nositi, a uz to, stajala joj je kao salivena. Upravo zbog toga, djevojčica je postala poznata pod imenom Crvenkapica.
Jednog dana, majka je pozvala Crvenkapicu i rekla joj: “Crvenkapice, uzmi ovu košaru i odnesi je svojoj baki. Baka ti je bolesna i slaba, pa ćeš joj odnijeti juhicu i topli čaj koji sam ti spremila u košaru. Baka će pojesti juhicu i popiti čaja i tako brže ozdraviti. ”
Crvenkapica je poslušala majku i kimnula glavom. Majka joj je dala košaru i ispratila iz kuće, a prije nego je krenula, još jednom ju je upozorila: “Dobro pazi, Crvenkapice, da nikako ne skrećeš sa šumskog puta. Ako skreneš s puta mogla bi zalutati u šumi, mogla bi pasti i razbiti bocu u kojoj je čaj, pa neće ništa ostati za tvoju bolesnu baku. Budi dobra i pozdravi baku!” Crvenkapica je pozdravila majku i krenula na put.
Crvenkapičina baka živjela je u šumi, pola sata udaljena od sela. Crvenkapica je prošla kroz selo, pa ušla u šumu, ali čim je počela hodati po šumskom putu, priđe joj vuk.
“Dobar dan, Crvenkapice” lijepo ju je pozdravio vuk.
“Dobar dan i tebi” odgovorila je Crvenkapica.
“Kamo ideš ovako rano, Crvenkapice?” pitao je vuk.
“Idem k svojoj baki.”
“A što nosiš u toj svojoj košari?”
“U košari nosim juhicu i čaj, jer mi je baka bolesna, pa će joj ovo dati snage.”
Vuk se zamislio, a onda upitao Crvenkapicu:
“A gdje živi tvoja baka?”
Crvenkapica nije uopće pomislila da bi vuk mogao imati ikakve loše namjere, pa je odmah odgovorila:
“Baka živi petnaest minuta hoda odavde! Kuća joj se nalazi pod velikim hrastom, a pored nje rastu grmovi lješnjaka. Ma sigurno znaš gdje je to mjesto!”.
Vuk je još malo razmislio i u sebi promrmljao “Hm… pa ovo bi bio lijep zalogajčić za mene. Samo… kako da ulovim tu djevojčicu?“, a onda se prenuo iz razmišljanja i uskliknuo:
“Hej, Crvenkapice, jesi li vidjela kako lijepo cvijeće raste u šumi? Zašto ne bi otišla vidjeti ga?”
Crvenkapica je malo razmislila, pa rekla:
“Htjela bih vidjeti cvijeće u šumi, ali majka je rekla da ne silazim sa šumskog puta.”
“Ali Crvenkapice, odavde ne možeš ni čuti kako lijepo ptice pjevaju. Ako zađeš u šumu, čut ćeš najljepši pjev ptica!”
Crvenkapica se premišljala. Doista je htjela čuti kako ptice pjevaju dublje u šumi, ali ipak je odmahnula glavom i rekla:
“Htjela bih čuti ptice u šumi, ali majka je rekla da ne silazim sa šumskog puta.”
“Ali Crvenkapice, ovaj šumski put tako je dosadan. Izgleda kao onaj kojim svaki dan ideš u školu, zašto ne bi otišla vidjeti kako je lijepo u šumi?”
Crvenkapica se osvrnula oko sebe i vidjela kako sunce prekrasno pada na stabla i travu u šumi. Vidjela je cvijeće pored puta, pa pomislila “Ako uberem buket svojoj baki, sigurno će biti jako sretna. Ionako je još rano i stignem doći kući na vrijeme.”
Crvenkapica je počela brati cvijeće i tako se malo pomalo udaljavala od šumskog puta. Uskoro je zašla u šumu, gdje je našla još ljepšeg cvijeća. Brala je jedno po jedno, jedno po jedno, pa tako ušla duboko u šumu.
A čim je Crvenkapica počela brati cvijeće, vuk je otrčao prema bakinoj kući. Došao je pred njena vrata i počeo lupati.
“Tko jeee?” čulo se iznutra.
“Ja sam bako, Crvenkapica”, rekao je vuk tankim glasom, kako bi što više zvučao kao djevojčica. “Donijela sam ti malo juhice i čaja! Otvori mi vrata!”
“Samo stisni kvaku!” viknula je bakica “Preslaba sam da bih ustala.”
Vuk je stisnuo kvaku i otvorio vrata. Ušao je u kuću i otišao ravno do bakinog kreveta, pa progutao bakicu. Zatim je brzo obukao njenu odjeću, na glavu stavio noćnu kapicu, a na nos naočale. Vuk je navukao i sve zavjese u sobi, pa ušao u krevet i povukao plahtu skroz do očiju.
Crvenkapica je za to vrijeme brala cvijeće i malo po malo došla do bakine kuće. Iznenadila se kada je vidjela da su vrata kuće otvorena. Oprezno je ušla i vidjela da je cijela soba u mraku. Crvenkapica se počela malo bojati, sve joj je bilo nekako čudno. Otišla je do prozora kako bi razmaknula zavjese i pustila malo svjetla u sobu. Okrenula se prema bakici i vidjela da je pokrivena skroz do očiju. Izgledala je nekako čudno.
“E bakice, bakice”, rekla je Crvenkapica “Pa kako to da imaš tako velike uši?”
“To je zato da te mogu bolje čuti!” zacvilio je vuk, oponašajući glas bakice.
“A bakice, bakice, ali kako to da imaš tako velike oči?” pitala je Crvenkapica.
“To je zato da te bolje vidim”
“O bakice, bakice, a kako to da imaš tako velike ruke?”
“To je zato da te bolje uhvatim.”
“Ali bakice, bakice, kako to da imaš i tako velika usta?”
“To je zato da te bolje pojedem!!!” uzvikne vuk i skoči iz kreveta. Uhvatio je prestrašenu Crvenkapicu i u jednom je zalogaju progutao!
Čim se vuk tako najeo, punog se trbuha bacio na krevet i zaspao. Uskoro je počeo jako hrkati, a hrkanje je bilo toliko glasno da ga je čuo lovac koji je baš prolazio pored bakine kuće. Lovcu je bilo vrlo neobično da stara, slaba bakica tako glasno hrče, pa je odlučio pogledati je li s njom sve u redu. Ušao je u kuću i vidio vuka kako spava na bakinom krevetu. Bio je to vuk kojeg je lovac već dugo vremena pokušavao uloviti. Lovac je vidio njegov veliki trbuh, pa pomislio da je zvijer sigurno samo progutala bakicu. Zato nije htio pucati u vuka, već je uzeo škare i otvorio mu trbuh.
Čim je lovac otvorio vuku trbuh, iz njega su iskočile Crvenkapica i baka. “Oh kako sam se jako bojala” rekla je Crvenkapica “U vukovom trbuhu jako je mračno…!”
Crvenkapica je brzo otrčala u dvorište i donijela teško kamenje. Njime su napunili trbuh vuka i ponovo ga zašili. Sve to komešanje probudilo je vuka. Kada je vidio lovca, prestrašio se i pokušao pobjeći, ali kamenje u njegovom trbuhu bilo je tako teško, da je vuk samo pao i umro.
Bakica, lovac i Crvenkapica bili su jako sretni. Bakica je pojela juhicu i čaj, pa se odmah osjećala bolje. A Crvenkapica je naučila dobru lekciju. Sama je sebi obećala da više nikada neće silaziti sa šumskog puta i da će od sada uvijek slušati ono što joj majka kaže.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2017.
V.B.