Originalna priča Vuk i sedam kozlića braće Grimm. Bajka govori o sedam kozlića i zločestom vuku koji ih na sve načine pokušava prevariti i pojesti, što i uspijeva. Ali na kraju ipak strada.
Originalna verzija bajke može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente. Savjetujemo da prvo pročitate bajku kako bi vidjeli je li ista primjerena dobi djeteta jer postoji mogućnost da su mlađa djeca osjetljiva na ovakve teme.
Priča
Bila jednom jedna stara koza koja je imala sedmoro kozlića, a voljela ih kao što svaka majka voli svoju djecu. Jednoga dana se spremala u šumu po nešto hrane, te ih pozove sve sedmoro i reče:
- Draga djeco, ja idem u šumu; a vi se čuvajte vuka. Ako dođe, sve će vas pojesti. Taj se zlikovac često pretvara da je netko drugi, ali lako ćete ga prepoznati po njegovu grubom glasu i crnim šapama.
- Draga majko - kozlići će na to - bit ćemo oprezni, možeš ići bez brige.
Koza zamekeće i mirno se zaputi u šumu.
Nije prošlo dugo kad netko pokuca na vrata i vikne:
- Otvorite, draga djeco, došla vam je majka i svakome vam nešto donijela.
Ali kozlići po grubom glasu prepoznaju vuka i kažu:
- Nećemo otvoriti. Ti nisi naša majka; ona ima mio, nježan glas, a ti imaš grub. Ti si vuk!
Na to vuk ode k medaru i kupi veliku teglu meda te ju pojede, a glas mu od toga bude ljepši i mekši. Zatim se vrati i pokuca na vrata govoreći:
- Otvorite, draga djeco, došla vam je majka i svakome nešto donijela.
Ali vuk je zaboravio da je na prozor stavio svoju crnu šapu, a kad su djeca to opazila, viknu vuku:
- Nećemo otvoriti; naša majka nema crne šape kao što su tvoje. Ti si vuk!
Vuk zatim pođe k mlinaru i uzdahne:
- Evo sam se udario u šapu, namaži mi je brašnom.
Mlinar je mislio da će vuk nekoga prevariti, pa se nećkao, ali mu vuk zaprijeti da će ga razderati ne učini li kako mu kaže. Mlinar se preplaši i pobijeli mu šapu brašnom. Da, takvi su ljudi. Sad zločesti vuk ode po treći put, pokuca na vrata, pa će nježno:
- Otvorite mi djeco, draga vam se majčica vratila i svakome vam nešto iz šume donijela.
Ali kozlići stanu vikati:
- Pokaži nam najprije svoju šapu, da znamo jesi li ti naša mila majčica.
Vuk stavi šapu na prozor, pa kad kozlići vidješe da je bijela, pomisliše da je istina što vuk govori; otvore vrata, ali tko uđe - vuk!
Kozlići se uplaše i potrče sakriti. Jedan kozlić skoči pod stol, drugi pod krevet, treći u peć, četvrti u kuhinju, peti u ormar, šesti pod umivaonik, a sedmi u ormarić od zidnog sata. Ali vuk ih nađe i redom, bez okolišanja, pojede: samo najmlađeg, onog u ormariću od zidnog sata, ne nađe. Kad se vuk najeo, ode i legne pod stablo te zaspe.
Uskoro zatim se iz šume vrati stara koza. Ah, šta je imala vidjeti! Vrata širom otvorena: stol, stolice, klupe - sve prevrnuto; od umivaonika ostale samo krhotine, pokrivači i jastuci razbacani. Stane tražiti svoju djecu, ali ih nigdje nije mogla naći. Zvala ih je redom po imenu, ali nitko joj se nije odazvao. Kad je dozvala najmlađe, javi se sitan glasić:
- Evo me, draga majčice, tu sam u ormariću od sata.
Ona izvadi kozlića iz ormarića, a on joj ispriča kako je došao vuk i sve kozliće pojeo. Možete zamisliti kako je majka plakala za svojom jadnom djecom.
U svojoj velikoj tuzi iziđe napokon iz kuće, a uz nju je skakutao najmlađi kozlić.
Kad dođe na livadu, spazi vuka gdje leži pod stablom i hrče toliko da sve granje od stabla trese.
Stane ga sa svih strana promatrati i spazi kako mu se u natrpanom trbuhu nešto miče i koprca. "Bože moj", pomisli koza, "jadna djeca što ih je za večeru progutao, možda su još živi?"
Brže-bolje najmlađi kozlić skokom ode kući po nož, iglu i konac. Stara koza požuri da zločestom vuku razreže trbuh, pa tek što zareže, već jedno jare proviri; kako razreže dalje, poiskakoše svih šestoro redom; svi još na životu, neozlijeđeni, jer ih je vuk u brzini prožderao cijele. Kolike li radosti! Milovali su svoju dragu majku i skakali od sreće. Tada im majka reče:
- Idite i donesite kamenja, da njime napunimo trbuh zločestoj životinji, dok još spava.
Svih sedmero jarića brže-bolje dovuku kamenje i gurnu ga vuku u trbuh, koliko je god moglo stati. Zatim mu stara koza brzo zašije trbuh, a vuk niti što osjeti, niti se pomakne.
Kad se napokon naspavao, vuk ustane, a kako je od kamenja u želucu bio jako žedan, pođe do zdenca da se napije vode. Ali kad je počeo hodati i kretati se tamo-amo, zalupkalo u njemu kamenje. Na to će vuk ljutito:
"Što mi tako u trbuhu
sve se gurka tamo-amo?
Ne, to nisu mlada jarad,
već kamenje teško samo."
Kad dođe kod zdenca i sagne se da pije, teško ga kamenje povuče u vodu, i on se uguši. Kad to vidješe kozlići, dotrčaše i povikaše:
- Vuk je mrtav, vuk je mrtav! - i sa svojom majkom zaplesaše okolo zdenca.
Razgovarajmo
Razgovarajmo o bajci i pouci koju djeca mogu naučiti iz nje:
- Jeste li kada bili sami kod kuće? Kako ste se osjećali?
- Što biste vi napravili da ste sami kod kuće i netko vam kuca ili zvoni na vrata?
- Mislite li da su kozlići uopće trebali odgovarati na kucanje ako nisu znali tko je?
- Moramo li uvijek slušati upozorenja roditelja?
- Trebamo li razgovarati sa strancima?
- U što se sve stranci mogu maskirati?
- Što mislite kako biste mogli znati da li je osoba koja kuca ili zvoni dobar stranac ili nije dobar stranac?
Pouka bajke
Uvijek moramo slušati upozorenja roditelja i ne smijemo vjerovati strancima koji su nam sumnjivi. Čak i nekad kad smo dobri i poslušni, možemo se naći u opasnoj situaciji, zato moramo biti snalažljivi i uvijek pokušati pozvati pomoć.
Audio priča
Iskusite uzbuđenje koje donosi audio priča Vuk i sedam kozlića. 🐺 Nema potrebe da tekst sami čitate, jednostavno pustite djetetu našu audio bajku. Ova priča prilagođena je najmlađima i ne sadrži uznemirujuće elemente. Kliknite na play ▶️ na donjem videu!